ENG
Lijeva ruka, desni džep na „domoljubni“ način
Autor/ica 👤Marijan Vogrinec
Izdvajamo
- Ni bog niti vrag još se nisu pozabavili odgovorom na pitanje otkud toliki novac obitelji Franje Tuđmana za preuređenje i dogradnju raskošne vile u elitnom, sjevernom dijelu Zagreba s 1400 četvornih metara okućnice, silan novac za (redovito propale) biznise kćeri Nevenke i sina Stjepana te Nevenkinih sinova Košutić, koji su dočekali raspad SFR Jugoslavije gotovo gologuzi. Ankica Tuđman je znala govoriti novinarima kako su Tuđmanovi siromaški živjeli, zimi nisu imali za grijanje, pa je „Francek dugo u noć, zamotan u deku“, pisao svoje knjige kojima je, jelte, zadužio naciju za sva vremena, osobito onom o „bespućima povijesne zbiljnosti“ (sic). Kad su novinari pitali otkud „Vrhovniku“ (sic) navodno 214.000 tadašnjih DEM za otkup svoje vile iz društvenog vlasništva, samo par sati prije donošenje zakona o zabrani te vrsti privatizacije vila i rezidencijalnih objekata, Ankica Tuđman je precizirala: zaradio je, od honorara za svoje knjige.
Povezani članci
Foto: Goran Mehkek/CROPIX
Sljedeći tjedni jamačno će donijeti više svjetla u aferu „dnevnice“, jer razne političke opcije računaju se okoristiti nalazima istrage. Ma kakvi bili. Ne samo radi pozicioniranja uoči svibanjskih lokalnih izbora nego i zbog sve oštrijih obračuna u vladajućoj koaliciji HDZ-a i Mosta nezavisnih lista te radi odvraćanja pozornosti građana od dnevnih poskupljenja i „bolnih rezova“ najesen, što izravno erodira životni standard. Lažirana putovanja i mažnjavanje velikih svota novca za izmišljene dnevnice jamačno će se pokazati kao smokvin list ili dimna zavjesa pred neusporedivo važnijim problemima ove zemlje, koja će totalno nepripremljena biti gurnuta u skupinu najsporovoznijih članica postbreksitskog EU-a
Marijan Vogrinec
Kad je nešto ni vrit ni mimo ili može i ovako i onako, a zapravo nikako, mudar narod odmahne rukom: „Jebe lud zbunjenog“. Tako nekako hrvatska javnost – već temeljito zblenuta permanentnim političko-ideološkim, kriminalnim, klerikalnim, moralnim i inim javašlucima ne samo vladajućih uzdanica i vjerskih šerifa – reagira sada na medijski pretjerano razvaljenu aferu „dnevnice“ u kojoj se mač one ćorave antičke božice najprije očešao o Tomislava Sauchu, bivšeg šefa Ureda bivšeg premijera RH Zorana Milanovića. Kada su se na kantar u njezinoj lijevoj ruci počeli slagati sve novi i novi lažni putni nalozi iz dviju sljedećih, HDZ-ovih koalicijskih vlada, vrag je odnio šalu do te mjere da je prisilio trenutnog premijera Andreja Plenkovića i glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana kazati na izvanrednoj presici o čemu se radi.
Jest da je afera „dnevnice“ svojevrstan krimić, doduše daleko od klasika Agathe Christie ili Georgesa Simenona, ali u zemlji u kojoj su „domoljubni“ virtuozi ratnog profiterstva i kriminalne pretvorbe zamračili, procjenjuje se, oko 300 milijarda eura bivšeg zajedničkog, tzv. društvenog vlasništva, afera „dnevnice“ je obični prdež u vjetar. Lopovski PTSP u Hrvata postao je dnevna, neizlječiva pojava. Saucha, koji je tri dana morao prespavati u istražnom apartmanu zatvora u čuvenom zagrebačkom predgrađu Remetincu, povezuje se s ukradenih lažnim putnim nalozima nešto više od 500.000 kuna. Još se ne zna koliko je po istoj špranci ukradeno u 2016. godini za nakaradne vlade kanadskog „domoljuba“ Tihomira Oreškovića, a koliko i za samo četiri mjeseca u Banskim dvorima premijera Andreja Plenkovića. Kada Saucha više ni u primisli nije bio blizu Ureda premijera RH. Navodno, brzo će se saznati i to, pa će javnost, kažu Plenković i Cvitan, biti obviještena tko je tko u krimiću „dnevnice“.
Kad je Tomislav Saucha dopao šaka istražiteljima, a Zoran Milanović pozvan kao bivši Sauchin pretpostavljeni dati izjavu u informativnom razgovoru, politička desnica je udarila na sva zvona tvrditi kako, eto, „crveni“ nisu ništa bolji od HDZ-ove družbe Ive Sanadera koja je državu pretvorila u bankomat za privatno bogaćenje, pa je ZNA SE stranka prvostupanjski osuđena vratiti u državni proračun 20 milijuna ukradenih kuna i platiti još pet milijuna kazne. „Jadranka, izbori se dobivaju s trećinom novca na stolu, a dvije trećine ispod stola“, navodno je tadašnji premijer „dragi Ivo“ Sanader na odlasku kazao svojoj „kud’ Ivo okom, ja skokom“ Jadranki Kosor. Nju je oktroirao kao svoju nasljednicu na čelu HDZ-a i vlade RH, a da ni on niti ona nikom nisu polagali račune za taj po svemu čudan čin. Ona se ubrzo našla u nebranom grožđu kad je procurilo u javnost da je s Brankom Bačićem mjesecima skrivala u stranačkom sefu 2,3 milijuna kuna iz Sanaderovog crnog fonda.
Tuđmanova zimska deka
Tadašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, kojem je aktualni Dinko Cvitan bio zamjenik, ništa nije poduzeo ni protiv Kosor niti protiv Bačića. A morao je. Kad se med pretače i prsti se naveliko ližu, a Bajiću je jedino stalo da mu ne diraju mandat. Sada je i Cvitanu priraslo srcu ostati glavnim državnim odvjetnikom. A krade li se u Bijednoj Našoj, itekako krade. Odozgo pa naniže, bio u DORH-u Bajić, Cvitan ili tko već. Svaki dan u medijima novi slučaj da se netko debelo potkožio novcem koji mu ne pripada. Ta vrst sporta popularnija je od nogometa i košarke zajedno i to otkad je tzv. međunarodna zajednica 1990-ih, a nikakvi branitelji, omogućila Hrvatskoj licencu navodne samostalnosti, neovisnosti i suverenosti, pod uvjetom da joj ova materijalno i politički refundira prodanu maglu po modelu kredita u švicarskim francima: plaćaš sve veće rate i sve više si dužan. Posrednici u dealu protiv javnog interesa i socijalne države kao bubreg u loju.
Ni bog niti vrag još se nisu pozabavili odgovorom na pitanje otkud toliki novac obitelji Franje Tuđmana za preuređenje i dogradnju raskošne vile u elitnom, sjevernom dijelu Zagreba s 1400 četvornih metara okućnice, silan novac za (redovito propale) biznise kćeri Nevenke i sina Stjepana te Nevenkinih sinova Košutić, koji su dočekali raspad SFR Jugoslavije gotovo gologuzi. Ankica Tuđman je znala govoriti novinarima kako su Tuđmanovi siromaški živjeli, zimi nisu imali za grijanje, pa je „Francek dugo u noć, zamotan u deku“, pisao svoje knjige kojima je, jelte, zadužio naciju za sva vremena, osobito onom o „bespućima povijesne zbiljnosti“ (sic). Kad su novinari pitali otkud „Vrhovniku“ (sic) navodno 214.000 tadašnjih DEM za otkup svoje vile iz društvenog vlasništva, samo par sati prije donošenje zakona o zabrani te vrsti privatizacije vila i rezidencijalnih objekata, Ankica Tuđman je precizirala: zaradio je, od honorara za svoje knjige.
Foto: Nacional
Takve honorare u to doba u RH nisu dobivali svi najbolji književni i znanstveni autori zajedno. Ni državni pisac s osvetničkim ključem Ivan Aralica. No, nikad i nikom nije objasnila otkud joj 200.000 DEM na privatnom računu – a nije imala honorare niti je igdje zarađivala – koje je Francek „slučajno zaboravio“ upisati u imovinsku karticu. No Tuđmanov režim nije zaboravio smjesta trenirati strogoću na obitelji bankarice Ankice Lepej, koja je otkrila deviznu siću Jutarnjem listu. Bez pardona je izbačena s radnog mjesta, a otpušten je s posla u samoborskoj tiskari i njezin suprug. Treba li posebno reći da je prvi hrvatski predsjednik, uz dvoje-troje najpovjerljivijih suradnika, nadzirao sve tijekove „ratnog novca“ iz dijaspore u RH i osobno odlučivao o njegovoj namjeni?
U zemlji koja je svjesno izbjegla preventivno cijepljenje od lopovskog PTSP-a tipa lijeva ruka, desni džep, sasvim je normalna stvar da se bezobzirno krade i nemarno odnosi prema novcu poreznih obveznika u samom vrhu državne vlasti: u Hrvatskom saboru, u vladi, ministarstvima, agencijama, policiji, vojsci… pa i na Pantovčaku. Što je Kolinda Grabar-Kitarović učinila s 1,1 milijun nepotrošenih kuna u svojoj izbornoj kampanji? Uplatila ga je svojoj stranci HDZ-u umjesto da ga vrati državnom proračunu, jer je to novac poreznih obveznika. Ne njezina privatna prćije.
Pravosuđe već iritantno dugo nešto mulja, prtlja, razvlači i ispada smiješnim u očito „jako delikatnom“ predmetu bivšeg HDZ-ovog šefa Hrvatske gospodarske komore Nadana Vidoševića, optuženom da je izvlačio državni novac i stekao basnoslovno bogatstvo: gotovinu, umjetnine, lovačke trofeje rijetkih egzotičnih životinja od ledenog sjevera do žarke, ekvatorijalne Afrike , ranč s lovnom divljači i planinarskim domom u Gorskom kotaru, milijunski vrijednu jahtu, vozni park iz snova… Ako mogu bossovi, logika je njihovih posilnih u administraciji, nismo ni mi veslo sisali. E sad, tko je, što je i koliko sisao, imali bi procijeniti Dinko Cvitan i DORH. Pod pretpostavkom da ostanu u sadašnjem sastavu, jer HDZ i Most već ozbiljno Cvitanu sapunaju dasku.
Neće ga. Nije teško zaključiti zašto. Zbog istih razloga – u drugom pakiranju – koji su se s desnice kriminogeno pripisivali i njegovu prethodniku Mladenu Bajiću. Ni glavni državni odvjetnik sada vjerojatno nije odradio neke očekivane poslove za nove gazde Banskih dvora i staru već gazdaricu ukrasne divljači i paunova na Pantovčaku, što je Grabar-Kitarović, ne mogavši makar diplomatski držati jezik za zubima, dala znati ezopovskom izjavom o tome kako joj je „poznato da Cvitan drži u ladici i ne rješava nekoliko jako važnih predmeta o kojima se može pročitati iz izvješća Državne revizije“. Zato ni glavni državni odvjetnik, kao lani šef tajne službe SOA-e Dragan Lozančić, „ne uživa moje povjerenje“.
Riječ je o možebitnom kriminalu većih razmjera u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova prigodom prodaje i opremanja zgrada hrvatskih veleposlanstava u Washingtonu i Bruxellesu, nenamjenskom trošenju novca u Fondu za zaštitu okoliša te o korupciji u MORH-u u vezi s remontom MIG-ova u Ukrajini. Sva tri slučaja u DORH-ovoj ladici su iz razdoblja SDP-ove koalicijske vlasti premijera Milanovića, pa nije neuočljivo da predsjednica Bijedne Naše koristi aferu „dnevnice“ za to da uoči lokalnih izbora tuče političkim haubicama po najvećoj ugrozi HDZ-u slijeva: SDP-ovoj koaliciji, ma kako trenutno svirala kao raštimani glasovir. Pojedinčno i zbirno. Cilja se na bivšu vanjskopolitičku ministricu Vesnu Pusić (HNS), koja je svoj desnici trn u oku još od onih olovnih vremena kada se usudila kazati za saborskom govornicom da je „Hrvatska u Domovinskom ratu izvršila agresiju na BiH“.
Diplomatkinja od formata i međunarodnog ugleda, sveučilišna profesorica i istaknuta narodnjačka političarka iz tabora legendarne Savke Dabčević-Kučar, Vesna Pusić je trajna meta ljubomore i po svemu joj nedorasle Kolinde Grabar-Kitarović, pa joj želi kolateralno nauditi i sada kad nije prošla na izboru za glavnu tajnicu UN-a, ali se trga u hrvatskoj kvoti nekako uhljebiti u UN-ovoj administraciji. Kolinda Grabar-Kitarović, prozivajući Dinka Cvitana i napadno se predstavljajući kao političarka nulte tolerancije prema kriminalnoj hobotnici u najvišim državnim institucijama, izravno povlači za uho bivšeg okolišnog ministra Mihaela Zmajlovića (SDP) te bivšeg ministra obrane Antu Kotromanovića (SDP). U svim tim igrama bez granica, akterima i nije toliko stalo do istine i sprječavanja kriminala u državnoj administraciji koliko jest do ravnoteže straha i discipline kičme među stalno istim političkim oponentima što se ciklički izmjenjuju na državnim pozicijama moći koje omogućuju mažnjavanje i pranje velikih svota novca.
Foto: Damjan Tadić/CROPIX
Sudska trakavica u slučajevim Nadana Vidoševića, Ive Sanadera, Milana Bandića i takvih pobuđuje javno gađenje, kompromitira cijeli pravosudni sustav a taj državu, armira masovno nepovjerenje građana u važne institucije i političku kastu kao odnarođeno zlo dugoročno teških posljedica. Nema ga tko suzbi(ja)ti, jer loša fraza o nedostatku političke volje nije drugo doli suhi smokvin list za karcinogeni javašluk tih što su „preuzeli odgovornost“. Niti su odgovorni prema vlastitoj savjesti niti kome polažu račun.
„Zaredali su začudni istupi osoba s najviših javnih funkcija čiji sadržaj može prilično uznemiriti svakog tko je zainteresiran za normalno funkcioniranje pravne države“, zapisat će kolumnist Jutarnjeg lista Nino Đula. „O.K., nije da dužnosnici inače govore isključivo razumno i razgovjetno, nije da u nastupima mnogih među njima nismo i dosad vidjeli nepriličnih improvizacija, ružnog neznanja i naopakih namjera, ali u posljednje vrijeme stvar je, vidi se, značajno eskalirala. Jer kad i predsjednica države, i predsjednik Vlade, i glavni državni odvjetnik, i predsjednik Sabora, kad svi oni u tako kratkom vremenu navale s izjavama u kojima napadno nedostaje i temelja i logike i uvjerljivosti, tada svi imamo razloga uhvatiti se za glavu pa zar je držvni poredak zaista toliko propao i razlokan da se i za neku običnu administrativnu tajnicu u državnom aparatu već može učiniti kako stvari kontrolira bolje od bilo kojega ‘visokog dužnosnika’.“ Ni to nije daleko od istine, ako nije i čista istina.
Grabar-Kitarović „ne zna“
Jer, brzopotezno se dogodilo to da je izvjesna Terezija Matić smijenjena s mjesta v.d. šefice Ureda za opće poslove vlade i Hrvatskog sabora, koja je za SDP-ove vlasti bila šefica računovodstva u tom uredu. Premještena je u vladin Ured za razminiranje. Dan-dva poslije udaljen je iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova Zvonko Matišić, bivši šef ureda u kojem su se obrađivale dnevnice i za lažna putovanja. Oboje tih činovnika svjedočenjem su teretili Tomislava Sauchu. Očekuje se još sličnih rošada, ali i nekih uhićenja, jer je Uskok već saslušao nekoliko desetaka navodnih svjedoka, a istraga se proširila s vlade na Sabor, neka ministarstva i, izgledno, bit će i na Ured predsjednice Republike koja je lakonski već izjavila: „Ne znam kako se u mom uredu obračunavaju i isplaćuju dnevnice za službena putovanja“.
Grabar-Kitarović „ne zna“, a u dvije godine mandata putovala je u 27 zemalja, većinom beskorisno, kako narod kaže: da joj guzica vidi puta. Zna se da je njezino i šefice Ureda predsjednice RH Nataše Hmeline privatno novogodišnje, sedmodnevno putovanje u SAD plaćeno 73.000 kuna, zajedno s dnevnicama. Svaki put uzme dnevnice, pa bi valjda morala znati tko i kako za njih izdaje putni nalog, deviznu ili kunsku akontaciju predviđenog troška, odnosno kako mora u izvješću obrazložiti rezultate putovanja, načiniti obračun troška i dokumentirati ga. Ako to ne radi, onda uistinu ne zna što se i kako radi s dnevnicama u njezinom uredu, ali krši zakon zato što ne zna i pada u zonu kriminalne sumnje, podložne istoj istrazi kao Saucha. Nema tu neke velike mudrosti.
Ili možda ipak ima ako su u pitanju dužnosnici koji su „preuzeli odgovornost“ u RH, osobito kad su iz kradezea, kako ovisnici o mrežnom komentiranju nazivaju HDZ. Ni do danas nije se vjerodostojno ušlo u trag mitu od navodno 10 milijuna eura, čak ni na međunarodnoj arbitraži, što ih je mađarski MOL platio Sanaderu za ustupanje upravljačkih prava u Ini. Ministar u njegovoj vladi Petar Čobanković, debeljuškasti dobrica iz samog vrha HDZ-a kojeg su voljele novinarske kamere, dobio je za kaznu po dva sata dnevno umjesto dana zatvora „humanitarno guliti krumpir u staračkom domu u Iloku, za bezvezni grijeh. Preprodajom zgrade u Planinskoj ulici u Zagrebu smrvljeno je 87 milijuna kuna i omogućeno Sanaderu 17 milijuna kešovine, što mu je HDZ-ov saborski zastupnik, mesar Stjepan Fiolić u kutiji za kobasice donio kući u Kozarčevu ulicu. Fiolić priznao u istrazi, a bivši premijer opovrgao. A što bi drugo?
Rigidni ultradesničarski portal Dnevno.hr retorički je pitao listopada 2016. godine: „Zna li Plenković da je Branko Bačić s Jadrankom Kosor mjesecima skrivao 2 milijuna i 300 tisuća eura iz Sanaderovog crnog fonda!?“ i zaključio: „Bravo maestro!“ Pa kaže: „Informacija da je Branko Bačić (svojedobno je bio meta medijske znatiželje zbog novca za gradnju kuće na domicilnom otoku Pagu, op. a.) postao Predsjednik kluba zastupnika HDZ-a u Hrvatskom saboru (…) mnoge je u stranci neugodno iznenadila, dok su oni drugi to i očekivali s obzirom na činjenicu da je Bačićev politički guru bio i ostao njegov vjenčani kum i trenutačno jedan od najmoćnijih političara u državi HDZ-ov barakaš Vladimir Šeks“.
Foto: Patrik Macek PIXSELL
To su ljudi za sva vremena, za sve režime i za svakog šefa/icu ali, nedajbože, baš ništa ne znaju o tome tko je sve, kako i koliko dugo – na slamku ili širokim zahvatima objema šakama – izvlačio novac iz državne blagajne. Zapravo iz džepa poreznih obveznika, jer bez njih nema ni državne blagajne. E sada, u zapletu krimića afera „dnevnice“, baš kao u klasičnim sižeima tog žanra, žarište se sumnje iznenada disperzira s „nedvojbenog krivca“ Tomislava Sauche na novi lik. Izvjesnu Sandru Zeljko, s prebivalištem u Vukovaru i boravištem u Zagrebu, gdje navodno živi s majkom i sestrom. Zeljko je bila administrativna tajnica Sauchi, cinkala ga je kao krivca za lažne dnevnice, kao dugoprstića, te se prometnula u krunsku svjedokinju.
Premijer Milanović pojma nije imao – tako se izjasnio na informativnom razgovoru u Uskoku – što mu radi prisni prijatelj na mjestu šefa Ureda premijera RH, odnosno da mu je dok kažeš keks ishlapjelo pola uredskog proračuna. A nije bezazleno to ne znati. Osvetnički nadrkana ultradesnica je svršavala od neočekivanog „dara s neba“: Zoki je dolijao, više mu nema spasa.
Čak je i žurnalistički naftalinaš regionalnih proporcija Denis Kuljiš, što ga je gazda Hanza Medije Marijan Hanžeković odnedavno instalirao u Jutarnjem listu na kolumnističkom poslu, pobrzao zaključivati na toj frekvenciji: nemoguće je da se polumilijunska krađa držvnog novca može dogoditi mimo premijerovog znanja. I dosolio osobnim spoznajama na HTV-u o „neobičnoj Milanovićevoj sklonosti restoranskim užicima, životu iznad mogućnosti kakve dopuštaju njegovi prihodi“. U toj se storiji o akterima i sadržaju afere „dnevnice“, što se baš i ne bi očekivalo uoči lokalnih izbora u svibnju, nekako najopreznijim iskazao upravo premijer Plenković. Čak opreznijim od osvetničkog lobija iz sjene unutar samog SDP-a. Suzdržao se od teških riječi o Sauchi, Milanoviću i SDP-u kao svrakama u golubinjem perju.
Ubrzo se to pokazalo mudrim potezom: ne meti tuđe dvorište dok nisi pomeo svoje. Sandra Zeljko je došla u vladu RH s Jadrankom Kosor u srpnju 2009. i kao tajnica Ureda premijera/ke ostala na povjerljivim administrativnim poslovima do neki dan kada ju je premijer Plenković bez suvišnih zašto premjestio u Ured za razminiranje. Insajderske informacije s državnog vrha, do kojih su se ovih dana domogli neki utjecajniji mediji, govore o karakterno nestabilnoj osobi, sklonoj opanjkavati bivše šefove novima, kojima je uvijek iznova bila uvlakački lojalna. Čim bi „pali“, više za njih nije željela ni čuti, kao da nikad nisu ni postojali.
Tako je bilo i s Tomislavom Sauchom, koji je s Milanovićem došao 2012. nakon izbornog debakla HDZ-a Jadranku Kosor. Zeljko je ostala glavnom administrativnom tajnicom i Nevenu Zeliću, predstojniku Ureda premijera Tihomira Oreškovića 2016. godine te napokon i Davoru Božinoviću, koji je koncem te godine uzeo voditi Ured premijera Andreja Plenkovića. Navodno je Saucha, inače bahat čovjek koji se na Snježnoj kraljici na Sljemenu fizički sukobio s policijom, ali ga je prijatelj Milanović zaštitio pa je slučaj pao u vodu, poveo privatnu istragu o krađi državnog novca lažnim putnim nalozima i svoje spoznaje prijavio Dinku Cvitanu u DORH-u. Krimić je dobio nova poglavlja, za koja su si jalovo pokušali pripisati zaslugu i Plenković i Cvitan.
Naime, to što je procurilo iz inače „strogo tajne“ istrage vrlo je neugodno i za dvojicu HDZ-ovih premijera nakon Milanovića, Oreškovića i Plenkovića, jer su se na lažnim – uglavnom deviznim – putnim nalozima našli potpisi šefova njihovih ureda Nevena Zelića i Davora Božinovića. Sauche više nije bilo u vladi. Jesu li potpisi krivotvoreni? Ako jesu, tko ih je krivotvorio? Tko je strogo namjenski novac nepripadno strpao i u čiji privatni džep? Što u kontekstu javne pozornosti znači da su prvi put u 27 godina samostalne, neovisne i suverene RH premijer i glavni državni odvjetnik zajednički održali presicu, na kojoj je premijer imao glavnu riječ, a državni odvjetnik mu je držao fenjer? Znači li to da se politika grubo miješa u rad neovisnog državnog tijela, DORH, što je nedopustivo? Ima li to ikakve veze s Cvitanovom ambicijom da se i kod HDZ-Mostove vlasti izbori za novi mandat na čelu DORH-a?
Bukvica veleposlanici SAD-a
„Reći ću vam krajnje iskreno, ljudski, ja želim nazad svoj život“, kazao je Tomislav Saucha novinarima, primijetivši da je Uskok mjesec dana već imao podatke o krađi državnih dnevnica u 2016. godini i za Plenkovićeva mandata, ali je sumnja ipak pala samo na njega. „Želim hodati po gradu bez da mi viču ‘lopove’, ‘jazavče’. Želim živjeti svoj život.“ Neven Zelić pak, nakon izjave u istrazi, zazivlje boga i poziva krivce „da priznaju grijeh i tako si iskupe dušu“. Sic. Korizma, pa udri u tamjanske i svetovodne talambase. Možda upali. A neće, jer su kriminal, korupcija, nepotizam i klijentelizam, nemoral, socijalna, manjinska i diskriminaciji svake vrsti jači od boga. Bijedna Naša je upravo zato popila gadan šamar u godišnjem izvješću prekooceanskog „partnera“, State Departmenta. I? Ništa, idemo dalje.
Kolinda Grabar-Kitarović ljutito brani postrojavanje neoustaša (A-HSP) pod repom spomeničkog konja bana Jelačića u metropoli i čita bukvicu veleposlanici SAD-a u RH jer je žestoko osudila nacifašističku sramotu, kao, u potpori Donaldu Trumpu. U borbi protiv nacifašizma, priopćilo je Veleposlanstvo SAD-a u RH, poginulo je u Europi 186.000 Amerikanaca, a predsjednica RH u neosnovanoj, maloumnoj ljutnji („Mislim da je to stvar veleposlanstva i toga tko se nalazi na njegovu čelu“) sugerira Bijeloj kući kadrovsku smjenu veleposlanice Juliete Valls Noyes. Suludo. HDZ-ova „žena iz naroda“, koje uzastopnim gafovima sramoti Bijednu Našu i kod kuće i po svijetu, osvjedočena obožavateljica propale kandidatkinje za predsjednicu SAD-a Hillary Clinton, uvlači se Trumpu – koji ni ne zna za nju – opanjkavanjem diplomatkinje iz poraženog demokratskog tabora Baracka Obame, usput i Latinoamerikanke.
Zašto se javnost ni približno ne uzbuđuje zbog afere „dnevnice“ kao mediji i politička oporba? Jednostavno. Lažiranih je putovanja i neosnovanih isplata dnevnica bilo ne samo od početka RH nego i u bivšoj zajedničkoj državi. To nije novost, nije izum ovog državnog sustava niti će mu sadašnji represivni aparat stati na kraj. Nema tog uskoka, poskoka, čegrtuše ili čega već koji će prizvati svijesti Balkanca kad se nađe pri državnim jaslama, a da ga ne zasvrbe prsti. Samo je agenda sada malo drukčija nego prije: lijeva ruka, desni džep na „domoljubni“ način.
Sljedeći tjedni jamačno će donijeti više svjetla u aferu „dnevnice“, jer razne političke opcije računaju se okoristiti epilogom. Bude li ga uopće bilo kako se očekuje. Ne samo radi pozicioniranja uoči svibanjskih lokalnih izbora nego i zbog sve oštrijih obračuna u vladajućoj koaliciji HDZ-a i Mosta nezavisnih lista te radi odvraćanja pozornosti građana od dnevnih poskupljenja i „bolnih rezova“ najesen, što izravno erodira životni standard. Lažirana putovanja i mažnjavanje velikih svota novca za izmišljene dnevnice jamačno će se pokazati kao smokvin list ili dimna zavjesa pred neusporedivo važnijim problemima ove zemlje, koja će totalno nepripremljena biti gurnuta u skupinu najsporovoznijih članica postbreksitskog EU-a.
Autor/ica 👤Marijan Vogrinec
