Lijepe li su sarajevske pive: Sarajevske kafane i restorani nude “samo” 150 različitih vrsta piva

Povezani članci

• CARIČINO NOVO RUHO
• Više od igre
• Franjo Tuđman po drugi put među novinarima
• Majke Srebrenice: Veliki gest premijera Erdogana
• Konačno rješenje bosansko-katoličkog pitanja: Čović-Komaričini Čardaci
• NOĆNI LJUDI

„Sarajevo grad u kojem ne možete popiti pivo.“ Rečenica kojom ozbiljni analitičari na plastičnom primjeru opisuju proces islamizacije glavnog grada BIH.

Iz perspektive nekoga ko nije posjetio Sarajevo, a revnosno čita pojedine medije, kako u regionu tako i u  svijetu, lako će zaključiti da ovim gradom hodaju horde agresivnih vehabija sprovodeći šerijatske zakone alkotestiranjem slučajnih prolaznika.

Kako bi dali odgovor na vječitu enigmu „Može li se fakat popiti piva u Sarajevu?“ krenuli smo u opsežno i studiozno istraživanje.

Držimo samo 150 vrsta pive

Od bastiona sarajevskog fundamentalističkog islama, tržnog centra BBI sagrađenog Arapskim kapitalom na mjestu nekadašnje robne kuće Sarajka, u kojem nema prodaje niti točenja alkohola ukoliko pređete ulicu sa dvije kolovozne trake sačekat će vas PUB Vučko. Nedavno otvoren, u svojoj ponudi nudi preko 150 vrsta piva. Svjetski proizvođači, etablirane marke, i velika ponuda craft piva koje u kućnim radinostima prave konstitutivni narodi BIH. Započinjemo istraživanje sa točenim Budweiser-om.

Nakon Vučka krećemo dalje Titovom ulicom. Iza MCDonaldsa sakrio se Balkan Express i klub Jazzbina. Uvjerili smo se, pive ima, cijene pristupačne, ambijent fin, fina raja, nigdje podvrnutih tola i islamskih radikala. Po jedna Karlovačka. Hladna, naravno. Po svemu sudeći hrvatske pivare nisu majorizirane u glavnom gradu BIH.

Hodajući dalje Titovom ulicom proći ćete kraj novootvorenog PUB-a Rajvosa (traže konobare i konobarice) i doći do nekadašnjeg kina Imperijal. Oronulo kino trenutačno grupa aktivista i poduzetnika pokušava vratiti na „BIS“. BIS je skraćenica od Brew Imperial Society-brew jer se pokretači već godinama bave proizvodnjom craft piva. Po svemu sudeći uskoro ćemo u kinu Imperijal moći pogledati film, a nekon toga popiti i neko domaće pivo. Vela Havle.

Ferhadija bez alkohola

Dok je Vaso Miskin bio aktuelan, u ovoj ulici se cugalo. Danas je situacija malo drugačija. Hotel Hećo nema alkohola, Vatra nema alkohola, Revolucija kod Tržnice nema alkohola. Što se tiče Vatre, to je sasvim logično jer ko bi uz krempitu naručio i veliku pivu ali složit ćete se da se Revolucija teško može praviti u izostanku alkoholnih para.

Međutim, samo četiri metra od Vatre, dva puta mjerili, nalazi se Promenada u kojoj kako smo se uvjerili ne samo da se alkohol nalazi na policama nego se i konzumira.

Michele preko puta Ekonomskog fakulteta toči alkohol. Nismo ulazili. Atmosfera bezveze. Pored Michelea koji je ipak lokal za malo stariju generaciju savjetujemo vam da posjetite Celtic pub koji ne da toče neko nalijevaju pivu u žedna usta mladih Bošnjaka, Hrvata i Srba, a također i svih ostalih koji sticajem okolnosti dođu u Sarajevo.

Najbolji grad na svijetu. Piva funta, klopa funta

Steven iz Sjeverne Irske već dva dana je u Sarajevu. Zatičemo ga kako sa rajom cuga u Štrosmajerovoj pripremajući se za utakmicu na Grbavici. Ono što nas je začudilo, je da Irci, barem ovi sjeverni sa kojima smo razgovarali, piju vino. Za razliku od ostatka svoje raje Steven je ostao dosljedan konzumaciji piva. Kaže da mu je grad gotivan, da je piva dobra, klopa odlična i što je najbolje od svega, prejeftina. Pitali smo ga da li je imao problema prilikom naručivanja piva. Nije skontao šta ga pitamo.

Tih problema nisu imali ni ostali pomiješani navijači Sjeverne Irske i Bosne i Hercegovine kraj pubova Cheers i Tesla. Asfalt zalijepljen od prosutog piva, navijačke pjesme, međusobno grljenje i pretjerano žderanje. Zaključak je da se u Sarajevu ne samo pije piva nego se i prosipa po ulicama. Ne d’o bog nikome.

U City pubu klasična postavka. Rano je još. Neko pije kafu neko bogami i pivu. Šanker Muha je na godišnjem pa je tako odlučio da umjesto u šanku odmor provede sa druge strane. Pije male točene Ožujske za koje tvrdi da su onako. Ni dobre a ni loše. Sa ovom konstatacijom apsolutno se slažemo. A za one koji tvrde da se u Sarajevu ne može popiti piva, savjetujemo ih samo da prošetaju gradom. Za Muhu građani Sarajeva nemaju kulturu ispijanja piva. Pivu piju zato što je najjeftinija mada kako tvrdi u zadnje vrijeme raja su počela piti vino.

Obzirom na profesiju kojom se bavi vidio je sve i svašta. Kako kaže najgori su mu ovi iz islamskih zemalja koji „loču do iznemoglosti i onda maltretiraju žene“. Svima toplo preporuča konzumaciju alkohola ali u razumnim granicama. Iz tog razloga u City pubu smo popili samo dvije male Žuje.

Selam alejk ima li ovdje piva

Baščaršija sa svojom tradicionalnom islamskom arhitekturom predstavlja monumentalni biser svjetskog kulturnog naslijeđa. Odlična rečenica, možda bi trebali počet raditi za neki turistički magazin. Nego da se vratimo na naše istraživanje. Daleko od tog da ćete na čaršiji u svakoj radnji naći alkohol. Ako vam se cuga, a usput ste i ogladnili predlažemo da svratite do Barhane. Naručite pivo, malu šljivu i jedan grah.

Prvo šljiva, onda grah i na kraju malo pivo. Sve ste unijeli u svoj divni kompleksni organizam. Proteine, ugljikohidrate, a zahvaljujući pivu i neke B-vitamine.

Bez obzira na činjenicu da ćete na čaršiji vidjeti veliki broj pokrivenih žena, ljudi iz Turske, Arapskih zemalja, čuti ezan, nema potrebe da nekontrolisano trčite pribojavajući se terorističkog napada. Havana, Pirati, Hacienda, Dženita samo su neki od lokala u kojima toče alkohol. Također, u pojedinim lokalima možete pušiti nargilu i zalijevati se pivom. Mi smo ipak zaobišli ove lokale obzirom da nam se muzika ili glazba koju puštaju baš nešto ne sviđa, a ni nargila nam nije nešto posebno draga.

Iz tog razloga uputili smo se u Birtiju.

Birtija je vazda puna. Ima stranaca, ima naših, ima i njihovih al’ se svi dobro slažu i nema nikakvih sranja. Zahvaljujući valjda pivu ili domaćim rakijama. Sa pogledom na Sebilj svakome ko dođe u ovaj grad preporučujemo da popije jedno, naravno „Sarajevsko“ u ovom lokalu.

U Birtiji smo u razgovoru sa susjedima sa komšijskog stola pokušali doći do zaključka zbog čega se u pojedinim medijima provlače naslovi  i izjave da je Sarajevo grad u kojem ne možeš popiti pivo.

Dobri poznavaoci prilika na čaršiji vjeruju da je sve krenulo od nemogućnosti da u ćevabdžinici ili buregdžinici naručiš pivo. „Logično je da poslije mesa popiješ pivu ali vala poslije pola kile zeljanice ne ide piva.“ Međutim razloge izostanka piva u ćevabdžinicama objašnjavaju poslovnom strategijom. „Ne može se stol zadržavat. Uđe ti gost pojede desetku i on ode, da ima pive sjedili bi po čitav dan i cugali.“

Mi smo svoje istraživanje završili u Birtiji. Ne zato što nismo imali još lokala koje bi trebali obići u svrhu našeg istraživanja, nego nam je bilo pravo dobro i nije nam se mijenjala kafana.

Zaključak je jednostavan. Pive ima, para bi moglo biti više. Iz tog razloga Žižeku savjetujemo da nas kontaktira kad ga sljedeći put nanese u islamsko Sarajevo. Mi ćemo mu pokazati kafane, a on samo nek’ ponese para.