Legendarni američki novinar Roy Gutman tvrdi: Mladić je luđak, Srbija mora platiti kompenzaciju BiH

Povezani članci

• Sud u Strazburu: Koprivica preskupo kažnjen
• BOSANAC SAM, TIM SE DIČIM, TO NE MOŽE BITI SVAK’!
• Dan kada je stradao mozak!
• Goran Pandža: Kako smo lako zaboravili da smo mi nekada bili migranti
• Predizborna kampanja u BiH: upozorenja, otvaranje očiju i preliminarne ocjene
• Recikliranje bh. rata

Ugledni američki novinar i publicista, dobitnik Pulitzerove nagrade za izvještavanje o genocidu i drugim zločinima počinjenim tokom rata u Bosni Hercegovini, Roy Gutman, izjavio je u intervjuu za agenciju Anadolija da Srbija mora platiti kompenzaciju svim žrtvama zločina koje je ta zemlja počinila u susjednoj BiH.

“Srbijanski lideri su uputili izvinjenje i to je taj prvi korak, ali i vrlo hrabar ako imate u vidu činjenicu da bijesni nacionalisti još uvijek imaju značajnu moć u srbijskoj politici. Ali, Srbija mora platiti kompenzaciju žrtvama njenih zločina u Bosni, jer ako se to ne desi, onda nema nikakve razlike između žrtve i agresora. Najbitnije je da se prizna šta su počinili u toku rata u Bosni, da sve bude jasno kazano, da sve bude upisano u školske udžbenike i da se prihvate presude Haškog suda i ostalih tribunala. Ali nisam siguran da se išta od toga dešava”, rekao je Gutman.

Novinar koji je 2. augusta 1992. svijetu obznanio postojanje koncentracionih logora u BiH, u kojima su Srbi u očajnim uslovima držali bošnjačke i hrvatske civile, istakao je kako je Srebrenica, prije genocida koji se desio u toj “zaštićenoj zoni UN-a”, bila problem za bosanske Srbe koji su željeli formirati etnički homogen entitet Republiku Srpsku.

“Bosanski Srbi su osjećali da su osvojili i pokorili dolinu rijeke Drine i cijelu istočnu Bosnu, ali Srebreničani su bili među onima u toj regiji koji su odbili da se predaju, prije svega zbog vrlo hrabrog liderstva vojnog komandanta Nasera Orića i drugih, ali i zbog straha da bi povlačenje za njih značilo smrt i mogući nestanak. Tako je opstanak Srebrenice kao bošnjačkog grada izgledao kao veliki trn u oku generala Ratka Mladića. Zbog toga je armija bosanskih Srba, uz snažnu podršku jugoslavenske armije, počinila strašne zločine u dolini rijeke Drine, ali i genocid u Srebrenici koji se izdvaja kao najteži, jer to nije bio samo pokušaj da se osvoji određeni teritorij, nego i da se zauvijek otjeraju ljudi sa tih prostora i da se uništi cijela muška populacija u tom kraju”, poručio je Gutman.

Naglasio je kako je general Mladić mogao spriječiti masovni pokolj Bošnjaka u Srebrenici 1995. godine, istakavši da je on imao punu ovlast da odluči šta želi da učini s tim bosanskim gradićem.

“Jasno je da je general Mladić imao apsolutne ingerencije da odluči šta želi da uradi sa Srebrenicom, jer nije bilo nikakve prisile na njega od strane Slobodana Miloševića i Momčila Perišića, i živio je bez straha da bi moglo doći do strane intervencije koja bi ga spriječila u njegovim namjerama. Ali Mladić je jedan luđak. Nakon svega učinjenog u Srebrenici, to je sada svima kristalno jasno”, rekao je ugledni američki novinar.

Ukazao je da nijedna zemlja svijeta u vrijeme genocida nad Bošnjacima u Srebrenici nije imala hrabrosti i volje da digne glas razuma i da zaprijeti da se odmah prestane sa pokoljem bosanskih muslimana.

“Ja sam uradio jednu opsežnu studiju u vezi sa događajima u Srebrenici, posebno o ulozi Ujedinjenih nacija (UN) u tom gradu. U studiji se opisuje Yasushi Akashi kao glavni akter koji je blokirao puteve da se narodu Srebrenice nekako pomogne. Ali ipak ne smijemo zaboraviti da je on bio samo jedan predstavnik UN-a, a ne UN kao takav. Mi smo UN, svi mi, ali posebno vodeći svjetski igrači, kao što su Sjedinjene Američke Države. SAD su Srebrenicu prebacile u ruke UN-a i Amerika se tako oslobodila odgovornosti pod izlikom Ženevske kovencije i pravila zločina protiv čovječnosti koji su postavljeni nakon suđenja u Nurnbergu. I svi su isto učinili. Svi su se ‘uspjeli oprati’ od Srebrenice. Koja je zemlja i koji lider u to vrijeme nazvao stvari onakvim kakve su bile? Ko je tada bio glas razuma i humanosti u svjetskoj zajednici”, upitao je Gutman.

Uvjeren je da je Evropa dozvolila genocid u Srebrenici jer je bila totalno razjedinjena o tome kako djelovati i previše se oslonivši na odluke i poteze SAD-a.

“Evropa, kako je opisati? Tako mnogo izjednačenih velikih zemalja sa različitim nacionalnim interesima. Jedino vodstvo za Evropu, u to vrijeme, pa čak i sada, mogu slobodno kazati, predstavljaju Sjedinjene Američke Države. A Bill Clinton je bio odlučan da ne interveniše u Bosni ako bi intervencija značila upotrebu vojne sile. Na kraju je morao intervenisati jer je Evropa djelovala nijemo i paralizirano”, prisjetio se Gutman.

Dobitnik Pulitzera za izvještavanje iz ratne BiH smatra da zločini koje su počinili bosanski Srbi nad muslimanima u ostalim bosanskim općinama, a ne samo u Srebrenici, moraju biti označeni i prihvaćeni kao genocid, naglasivši da za to postoje brojni dokazi.

“1993. godine sam napisao knjigu pod naslovom ‘Svjedok genocida’ u kojoj sam naveo da su svi sistematski napadi u BiH počinjeni da se uništi bosanski narod. Ti napadi, uglavnom, uključuju etničko čiščenje i sistematsko ubijanje muškaraca na određenim područjima, sistematsko silovanje bosanskih žena, plansko uništenje Bošnjaka i muslimanske kulture u Bosni i mnoge druge teške zločine. Nakon svega, mislim da je to bio jedan veliki genocid”, kazao je poznati novinar i publicista.

Napomenuo je kako je iznenađen odlukama sudija u Hagu koji su posljednjih godina oslobodili nekoliko srpskih zvaničnika istakavši da su oni morali biti kažnjeni jer su direktno bili umiješani u rat u Bosni.

“Postoje mnoge kontroverze oko posljednjih presuda Haškog suda. Iznenadile su me oslobađajuće presude u slučaju nekoliko srpskih vojnih zvaničnika, koji su sigurno znali šta se dešava u ratu u Bosni i koji su pomagali vojsci bosanskih Srba i nisu učinili ništa da zaustave zločine protiv nevinih civila”, rekao je Gutman.

Ocijenio je kako je Haški sud pokušao da izjednači sve strane i da poruči kako su svi činili zločine, gubeći iz vida da svi zločini nisu isti.

“Problem sa međunarodnim sudovima ove vrste je to da oni traže načine kako da izjednače zločine i da kazne ljude na svim stranam kako bi pokazali pravednost. Ali, svi zločini nisu isti i nemaju istu težinu. Haški sud je pokušao da prikupi podatke o dešavanjima u Bosni u toku rata i da odredi neku pravdu, koja je u konačnici, prema mome mišljenju, od velikog značaja za one koji su izgubili svoje najmilije u ratu ili za one koji su preživjeli torturu, silovanje ili bilo kakav horor. Haški sud možda nije uspio spriječiti činjenje zločina u svijetu, ali jeste pokazao svijetu da međunarodna zajednica ne prihvata nekažnjivost zločina.”

Na kraju intervjua za agenciju Anadolija, ugledni američki novinar i publicista Roy Gutman napomenuo je da najviše o Srbiji ovisi da li će se na Balkanu, a posebno u Bosni i Hercegovini, desiti novi genocid kao što je onaj u Srebrenici.

“Najviše ovisi o Srbiji da li će na Balkanu doći do novih pokolja i novih genocida. Ako prihvate ono što su počinili i zauvijek okončaju sa erom opovrgavanja, negiranja i iznošenja laži, moglo bi doći do nove ere mira za cijelu regiju. Ali, ako Srbija to ne učini, a to je ono što se desilo nakon Drugog svjetskog rata, historija bi se mogla ponoviti na tim prostorima. Srbija određuje sudbinu Balkana. Ali istovremeno i međunarodna zajednica je sada više prisutna na tim prostorima, iako nerijetko nejasna i neuvjerljiva, kao što su i same Sjedinjene Američke Države iznenada napustile Bosnu i ostavile nefunkcionalnu ustavnu stukturu čije donošenje su pomogle u Daytonu. SAD bi trebale pojačati ulogu u Bosni i zavšiti započeti posao u toj zemlji, a to je ono što bi istinski svjetski lider morao učiniti”, poručio je Gutman.