KRIŽ NAD MOSTAROM: TO JE SAMO JEDAN PLUS VIŠE ZA MOSTAR

Povezani članci

• Reportaža sa Kosova: Ples na Balkanu
• Kreće veliki konvoj iz Skoplja: Makedonci šalju 20 tona hrane za Srbiju i BiH!
• Revolucija traje: Narod krenuo na kukavičku vlast: Zapaljene zgrade Vlade u Tuzli, Sarajevu i Zenici
• Poziv za pomoć osobama iz poplavljenih područja BiH
• Jedina opcija – revolucija!
• I, FAKAT, KAKVA JE BUDUĆNOST PRINTANIH MEDIJA?

Dajući mu u mislima titilu mostarske LISKE, mislim…E dobri moj prijatelju da je to bar tako lako, da je bar tako lako… Mostar  je sve stariji, a križ koje nosi na  leđima sve teži i teži. Koja je naša pokora?

Cessante causa cessat effectus – Prestankom uzroka, prestaje i posljedica

Piše: Ena Šarić

Nakon što je prije nešto više od mjesec dana za Uskrs na brdu Planinica, iznad Mostara osvanula  hrvatska šahovnica, ovih je dana s druge strane Neretve na brdu Fortica osvanula zastava Republike Bosne i Hercegovine. Pored zastave s ljiljanima nalazi se i natpis “BiH volimo te”.

Ova prepucavanja su vjerujem samo dio uobičajenog kolorita i prepucavanja navijačkih grupa koje, kako je poznato, nikada nije bezazleno u Mostaru. Da se radi samo o podcrtavanju pripadnosti određenim zajednicama, “prepucavanja” bi bila samo recidiv prošlosti. Bili bi to minorni događaji na koje su navikli građani Mostara, kao što su navikli na imena ustaških ulica u gradu, segregacijske  “dvije škole pod jednim krovom” u kojima se uči po potpuno različitim planovima i programima, od kojih je jedan federalni, a drugi iz Republike Hrvatske, potpuno isto kao što se  uči po različitim nastavnim programima u duplim školama  “istočnog” i “zapadnog “ Mostara, kao što smo navikli na razvaljeno Partizansko spomen groblje, nikad ni jednog uhapšenog rušitelja, kao ni revnosnih “slikara” kukastih križeva i ustaških znakova.

Iako ne baš bezazleni ali ipak  ne tako  teški za popraviti,  bili bi ovi događaji sve dok ih ne dovedemo u vezu sa onim što se desilo prije 16 god… kad  se nad Grad nadvio 33 m visok križ na brdu Hum, izgrađen na mjestu sa kojeg je granatiran Mostar. Svake godine mostarski katolici hodočaste ovom križu. Ne dugo nakon toga, nadograđen je prekomjerno visoki  crkveni toranj stare franjevačke crkve u Mostaru …čiju nadogradnju nije mogla spriječiti ni državna komisija.

Križ nad MOSTAROM postavljen je 2000. godine, kao simbol 2000 godina kršćanstva, ali  kako vjeruju mostarski Bošnjaci i kao obilježavanje Mostara kao predziđa kršćanstva…kao hrvatske prijestolnice u BiH i Herceg Bosne kao trećeg entiteta. Križ je materijalno obilježio hrvatski teritorij, etničko čišćenje i protjerivanje Bošnjaka i Srba tokom posljednjeg rata. Hrvati su svoju želju za dominacijom i formalno potvrdili upravo postavljanjem križa na brdu Hum…preko puta stare franjevačke crkve, simbola Mostara, u koju sam ja svojevremeno sa svojom komšinicom Jadrankom išla na Božićne mise. To se toplo i prijatno mjesto sa prekrasnim unutarnjim kaldrmisanim dvorištem i bibliotekom, pretvorilo u monstruma sa tornjem koji van svih proporcija  i mimo dozvole državne komisje, strši k nebu.

Jedno se vrijeme govorkalo da križ nema građevinsku ni upotrebnu dozvolu, ali vjerujem da je to do sada urađeno jer je na mjesto direktora urbanizma došla prava katolkinja…ona iz Titovog doba “kad nismo smjeli prakticirat vjeru”.… Tako su svoje mjesto u poslijeratnom nakaradnom urbanističkom planu grada Mostara, u kojem dominiraju tržni centri, ruše se bolnice i u kojem zgrade rastu u avlijama, našli i toranj i križ nad Mostarom.

Zašto ovo pišem,….pišem zbog nepokorenog Grada  i duha u kojem je liskaluk način života… (moram napraviti ovu digresiju jer me je ona natjerala da pišem ovaj tekst), jer nažalost novopečeni novinari mostarskih Sveučilišta i Univerziteta ne znaju objasniti taj pojam iako u Mostaru postoji ulica Liska i nagrada Narodnog pozorišta u Mostaru/ Mostarska Liska….

Iz ratnog perioda, pamtim grafit  i poruku sa zidina nepokorenog grada …”Ne potpisuj Alija, naša je vinarija” od čega se vjerujem rahmetli Aliji, okretao stomak  i možda je to naš križ koji nosimo i ovako teško preko sarajevskog SDA dogovaramo sudbinu svoga grada. Mostarskim liskalucima novinar Đemal Raljević posvetio je 6 knjiga vezanih za najveće mostarske liskaluke i oriđinale. Nema Mostarca odavde do Australije, koji u svojoj kući nema barem jednu ovu knjigu iz našeg bivšeg života.

Da liskaluk i dalje živi u ovom polumrtvom i ispaćenom gradu potvrđuje i sljedeća anegdota….. Bulevarom koji dalje dijeli Mostar na  istočni i zapadni, sa svojim roditeljima vozi se jedna djevojčica …prvačić …sjedi na zadnjem sjedištu i gleda kroz prozor…znatiželjna kao što jesu djeca i puna prvoškolskog znanja u toj dobi…uzbuđeno govori….”mama, mama, tata…..vidi, vidi, VIŠE na brdu”….. Od tad Mostarom kruži liskaluk da je križ nad  gradom,” samo jedan plus više za Mostar” ….. A moj prijatelj poznati svjetski fotograf i hroničar Srebrenice….šetajući sa mnom kroz Mostar, i gledajući križ, pridružujući se liskalucima, kaže: “Znaš trebali bi na brdu iznad istočnog Mostara izgraditi betonski  Minus….a kako se minus i plus potiru i daju NULU, to bi  zorno govorilo, šta je od predziđa kršćanstva u Mostara ostalo”!!!

Dajući mu u mislima titilu mostarske LISKE, mislim…E dobri moj prijatelju da je to bar tako lako, da je bar tako lako… Mostar  je sve stariji, a križ koje nosi na  leđima sve teži i teži. Koja je naša pokora?