Krivci za Mahirovu smrt moraju biti kažnjeni

Povezani članci

• Jelena Kordić Kuret najbolja glumica festivala Mostarska liska
• Tomislav Jakić: Nisam zavijao s vukovima
• Mostarski plesači predstavljaju BiH na natjecanju u Poljskoj
• Heni Erceg: Idealna država
• PALA VLADA: Zemljotres u Sarajevu, osam stepeni Komšićeve skale
• Skandalozna izjava ministra Gorana Mutabdžije: Najbolje rješenje je ukidanje škole u Konjević Polju

Ako Mahir ne ostane zaboravljen kako to hoće oni koji su krivi, onda ćemo možda svi moći pogledati preda se. 

Piše: Rešid  Babović

Hoću da vjerujem da je 15 dana tišine o smrti malog Mahira bilo zbog želje medija da porodica razazna dubinu bola i gubitka. Želim da vjerujem da su portali i novine šutjeli iz pijeteta.

Neću da vjerujem da će neobjašnjivi odabir smrti dječaka koji je tek trebao iskusiti prve ljubavi i prve probleme proći neistraženo i nekažnjeno ako krivih ima. Mora ih biti jer u petnaestoj ne razmišljaš o smrti, sem ako je rat.

A mi u ratu nismo, mada oni koji su krivi i za ovu smrt hoće da se osjećamo bezvrijednim kao da smo u ratu.

Oni, ti koji su krivi, žele da vjerujemo da naš rad ništa ne vrijedi pa nam ne daju plate, žele da vjerujemo da naš rad nije nikad vrijedio pa nam ne daju penzije, žele da vjerujemo da će nam izrasti udovi izgubljeni u ratu za ovaj komad zemlje pod nebom pa nas pozivaju na revizije.

Žele da vjerujemo da smo glupi pa nam od školstva prave papazjaniju, žele da nas nema, pa nam stvaraju uslove da nam djeca odlaze iz zemlje ili pod zemlju.

Tražim od svih medija koji su objavili krik majke, zadnje što je mogla reći svom djetetu, obećati mu da ga neće prepustit zaboravu kao što ga je prepustila sistemu kojem je vjerovala kao i svi mi, da kopaju i traže istinu o Mahirovoj smrti.

Ne radi Mahira, jer njega nećemo vratiti, ne radi majke jer njoj sad ne možemo pomoći, već radi nas sviju da bi oprali savjest i možda krenuli prema putu ka boljem društvu.

Društvu u kojem dječaci skaču sa pećina neretvanjskih, društvu u kojem majke strahuju od nesretne ljubavi dječačke.

Ako Mahir ne ostane zaboravljen kako to hoće oni koji su krivi, onda ćemo možda svi moći pogledati preda se.

Dotle jedino u zemlju jer samo tamo možemo, nije nam mjesto ni na nebu ni na Zemlji.