Kraj američkog sna o Bosni

Izdvajamo

• U najkraćem, bio je ovo prvorazredni događaj na kojem je po prvi puta radikalno demaskirana američka vanjska politika na Balkanu. I, u toj, do sada, neviđenoj kritici, posve konkretno, mislilo se na - praksu regrutovanja, pronalaženja svojih izvršilaca na terenu, kao što se i nedvosmisleno upozorilo i na njeno epohalno strovaljivanje kroz - uspostavu novog aparthejda, nacionalne segregacije, pružanje ruke najokorjelijim nacionalistima, i apsurdnog proglašavanja secesionista najboljim partnerima te nove američke “pragmatske” politike.

Povezani članci

• Besima Borić: Presuda mora da nas nauči
• Zašto Milorada Dodika niko ne razume
• Mag književnosti – Tvrtko Kulenović
• Sutra počinje obilježavanje 10. godišnjice obnove Starog mosta
• Kad popovi preteraju oni baš preteraju: Molitva za Vojvodu Tomu Nikolića
• RS and Serb nationalists on the verge to let the BiH and Western Balkan powder keg explode – risking a next Balkan war

Tanya Domi – foto: Facebook

Sesija Kruga 99 – Usponi i padovi američke politike na Balkanu

Piše: Fuad Đidić

Američki “historijski deal za Balkan” ne zaslužuje samo osudu – već i mnogo više – radikalni prezir.

Ili, posve izravno, kako smo jučer čuli u Sarajevu na sesiji Kruga 99, taj “deal” traži – proteste širokih masa, otpor naroda, revoluciju odozdo, građansku hrabrost, nepotkupljiv govor, oštru kritiku…

Čuli smo također, kako je ovo trenutak kada i kako, oni bez moći i snage, treba da vrate svoju snagu i moć; kako je ovo trenutak kada milioni onih koji decenijama tiho trunu i sagorijevaju pod režimom “kolonijalnog ugnjetavanja” treba da povrate svoj građanski dignitet i status. Ovo je trenutak kada su već razobličeni sami temelji ovog “historijskog deala za Balkan” koji je suštini grobar svake vizije, nade i ideala i, u suštini, “crni vjesnik” novog fašizma i tiranije, progona jedne nacije nad drugom zbog njene vjere ili političke afilijacije.

Američki državni sekretar Antoni Blinken u svojoj poruci u povodu 25. novembra Dana državnosti BiH jasno je najavio “historijske promjene”. Ne dugo zatim vidjeli smo u čemu se sastoje te “historijske promjene”. Saznali smo kako je riječ o implementaciji “novog pragmatskog” plana re-definicije regiona i, sukladno tome, svjedočili smo početku krupnih ustavnih i političkih promjena u zemlji čiji je motor bio Kristijan Schmidt sa zadatkom da jednostavno preoblikuje i pobriše svaku ideju pravde i jednakosti za sve u BiH.

Osnove ovog plana na ovoj sesiji Kruga 99 po prvi puta, službeno je potvrdio Slaven Kovačević, savjetnik u Predsjedništvu BiH. Ovaj plan, pokrenut prije 3 godine, sastoji se u tome, ističe Kovačević, da Amerika isporuči Srbiji upravljanje nad dijelom BiH preko Republike Srpske, nad Crnom Gorom, i dijelom Sjeverne Makedonije, kao i dijela Kosova putem Zajednice srpskih opština (ZSO). Nadalje, po tome planu Amerika će Hrvatskoj isporučiti upravljanje nad dijelom BiH ili, cijelu Federaciju BiH a, budući da Zagreb nema mogućnost kontrole nad suverenitetom BiH kao što ima Beograd putem RS, zbog toga su, prema riječima Kovačevića, nužne i obavezne ustavne promjene pod okriljem, nekada davno, potpisanog Washingtonskog sporazuma kako bi se time otvorila vrata Hrvatskoj nad punom kontrolom upravljanja Federacijom. Jasno, zaključuje Kovačević, Amerikancima za taj projekat trebaju domaći akteri. Scenario isporučivanja razvija se po modelu Crne Gore sa Dritanom Abazovićem kao pokaznom figurom.

Dayton je, završava Kovačević, osigurao teritoriju, ali upravljanje nad tom teritorijom sada se isporučuje susjednim državama, “garantima” Daytonskog sporazuma.

Jučerašnja Sesija Kruga 99 okupila je najpoznatije i, Bosni najbliskije, dokazane prijatelje, američke akademike, kao i, bivše diplomate, koji su ovom prilikom, u svojim, reklo bi se – prilično dramatičnim, obraćanjima našoj javnosti, na ovaj ili, onaj način, nedvosmisleno potvrdili postojanje novog “historijskog” Biden/Blinken plana za Zapadni Balkan i, hrabro ukazali na njegove krajnje ciljeve, konsekvence, sam duh i sadržaj ali, i sugerisali  puteve  otpora i promjena tako srozanoj američkoj diplomatiji u regiji.

U najkraćem, bio je ovo prvorazredni događaj na kojem je po prvi puta radikalno demaskirana američka vanjska politika na Balkanu. I, u toj, do sada, neviđenoj kritici, posve konkretno, mislilo se na – praksu regrutovanja, pronalaženja svojih izvršilaca na terenu, kao što se i nedvosmisleno upozorilo i na njeno epohalno strovaljivanje kroz – uspostavu novog aparthejda, nacionalne segregacije, pružanje ruke najokorjelijim nacionalistima, i apsurdnog proglašavanja secesionista najboljim partnerima te nove američke “pragmatske” politike.

Glavni uvodničar na ovoj sesiji, Profesorica Tanya Domi, koja je bila ranija savjetnica Kongresmena i State Dep, hrabro je kazala riječi dalekosežnih posljedica – “san o građanskoj BiH je – gotov kao što je okončan isti san drugih država regije.”

”SAD su odustale od građanske, demokratske BiH…”

Profesorica Domi, kao i svi učesnici ove sesije, sa dozom duboke i neobične uvjerenosti saglasni su da je zapravo, Cristian Schmidt taj glavni “izvođač radova na terenu”, čovjek neograničene moći, koji po instrukcijama “odozgo”, pokreće sve ove procese u zemlji i određuje njen budući kurs i sudbinu.

Evo, što je kazala prof. Domi:

”Ovaj njemački namjesnik je u srcu Europe sa pozicije Visokog predstavnika, uz podršku SAD, širio kolonijalno ugnjetavanje. Njegovo korištenje bonskih ovlasti predstavlja stvarnu prijetnju suverenitetu BiH i potkopava demokratske težnje za BiH.”

On je taj, reći će profesorica Domi, koji je nanio stvarnu štetu “ionako komplikovanom” političkom poretku stvorenom pod okriljem Dejtonskog mirovnog sporazuma. I, pozvala je javnost u BiH da bi “njegov mandat zbog svega toga trebalo – “zacementirati”.

Pažljiva analiza govora prof. Tanye Domi otkrila je međutim, još jedan važan zaključak koji slušaocu BiH pojašnjava prave uzroke srozavanja američke diplomatije i epohalnog pada kredibiliteta ovakve američke politike na Balkanu.

To je bankrot pameti, vrijednosti i uvažavanja promišljene analitike u formiranju američke vanjske politike prema regiji. Ovaj trend bagatelisanja takve pameti profesorica Domi je ilustrovala ovim riječima: “Holbrooke bi bio danas šokiran sa ovim što se ovdje radi sa Daytonskim sporazumom”.

U tom kontekstu je podsjetila na sjajne analize prof. Daniela Serwera, nekadašnjeg US diplomatu u Sarajevu, koji je, prema njenoj izjavi, na svom blogu pitao State Department: “Da li mislite da ćete nešto dobiti od toga što upornu pružate ruku Beogradu i Vučiću, srbijanskom predsjedniku. Promislite, malo što ćete dobiti od ove i ovakve politike. Vaša podrška, u partnerstvu sa EU,  inicijativi “Open Balkan” je propala i rezultirat će – diplomatijom prisile”.

Ovaj američki “real-politički” prilaz ne vodi nigdje, zaključila je profesorica Domi. U ovoj “ciničkoj politici” kako ju je ona nazvala ne samo da se krije “degradacija vrijednosti USA” već, se prepoznaje marginalizacija ili nezapamćena degradacija američke liberalne elite počev od političara do novinara liberalnih opredjeljenja od strane Bidenove administracije od kojih smo toliko mnogo očekivali.

Američkoj politici “desne revolucije odozgo” Tanya Domi je u poruci građanima BiH suprotstavila “lijevu revoluciju odozdo”.

“Nastavite protestvovati na ulici za ono što je ispravno za platu od koje se može pristojno živjeti i pravo na kandidaturu”.

Nadalje, ona poručuje: “Ako želite promijeniti Bajdenovu politiku vaši sunarodnici, Amerikanci bh. porijekla moraju razgovarati sa članovima Kongresa”.

Profesorica Domi i, sama zatečena neočekivanim zaokretom američke diplomatije na Balkanu, na kraju je reagovala duboko emotivno, vrlo ljudski, porukom prema samoj liberalnoj Americi koja je po svemu sudeći podlegla tom opasnom pjevu i vještom maskiranju balkanskih despota i fašista.

“BiH je prošla kroz više genocida, prošla je kroz užasne patnje…previše mnogo ljudi je poginulo. Ovdje, u Bosni, smo ostavili ljude koji su vjerovali u Ameriku, ljude koji su istinski vjerovali, one koji su ostali vjerni idealima demokratije i idealima ljudskih prava”.

Prof. David Pettigrew, naš stari znanac i prijatelj, pridružio se stajalištima Tanye Domi te, istaknuo kako je prava, i istinska tragedija BiH u tome što je Amerika u ovoj zemlji gdje je uložila sve svoje ideale, napustila pro-bosanske stranke koje ne podržavaju secesiju BiH.

“To je stvarna tragedija…”

I kako je objasnila Taya Domi, zaključuje profesor Pettigrew, to vodi ka “nultom izboru” ili, kazano drugim riječima – izboru između rata ili mira.

Prvi ambasador USA u BiH Viktor Jakovič pokušao je objasniti razloge ove američke promjene ili, kao je to nazvao “frustracije US politikom”.

On u svome osvrtu ukazuje na okolnosti nastanka multipolarnog svijeta kao što ukazuje i na tradicionalnu američku unutrašnju dinamiku između dva pola: intervencionizma i izolacionizma.

Prosječni Amerikanac će reći “Pa Bosna je staro pitanje. Mi smo to već davno završili. Poslali smo tamo trupe, naše avione, pomoć…I što sada…!?”

Da, i što sada – pitat će ambasador Jakovič, i ovdje će zaključiti:

“Bosna je postala ključno pitanje…”

“Bosna je postala hitno pitanje…”

“To pitanje se mora rješavati, sada i odmah”.

Nije to samo puki zaključak ambasadora Jakoviča. To je poziv, glas opomene, nad sterilnom Bidenovom politikom koja će posve sigurno, završiti u još većoj nestabilnosti naše cijele regije.

I dodao bih na sve ovo – trenutak je da Amerika spasi svoj duh, svoj princip slobode i slobodnog čovjeka.

I, što smo mogli naučiti novoga iz ove sesije Kruga 99 jeste:

ovoga puta to neće proći bez naše akcije, pobune, protesta, lijeve revolucije…

U protivnom čeka nas tiranija ideološki furnirana kršćanskim fašizmom koja će označiti epohalno skliznuće američke balkanske diplomatije u irelevanciju.