ENG
Koridor WC
Autor/ica 👤Goran Sarić
Povezani članci
Opet, dakle, to famozno “zastupanje nacionalnih interesa”. Nemoj me više “zastupati”, majke ti! Za ovih više od četvrt vijeka “samostalnosti” – za koje vrijeme je Juga svega izgradila više nego što vi možete sanjati – dobro ste pokazali kako nas zastupate. Na jednoj, vašoj strani, pretili buđelari i nesagledivo bogatstvo, a na drugoj, onoj pučkoj – siromaštvo, jad, i bijeda. I, što je najgore, opet zveckanje oružjem. Prijetnja novim ratom. Huškanje gladnih i poniženih jednih na druge. To je jedino što znate, bando lopovska. U tome ste majstori. Onaj kraj oko Dervente, nekad tako bogat, a sad pust i sablasan, i “napredovanje” Koridora tome su najbolji dokaz. Zato vam ne bi dao ništa, ama baš ništa da gradite. Kakav koridor Vc? Ma, ni obični, “poljski” WC!
Kad krenemo na odmor, u posljednjih desetak godina nam uvijek uspije da se već iste večeri dočepamo konačišta u Slavonskom Brodu. Mada, put je naporan, skoro “kilo i po” kilometara. Gužve i zastoji, radovi na putu, tu i tamo sudar – uzbuđenja napretek! Međutim, uz često mijenjanje za volanom, mjuzu i kratkotrajna stajanja, nekako nam, rekoh, uspije da već prvu noć godišnjeg prespavamo u (širem) zavičaju.
A od granice, mosta na Savi pa sve do kuće u Hercegovini – nekih četiri sata “kotrljanja” – vozim samo ja. Supruga u Bosni ne sjeda za upravljač. Plaši se uskog puta i preticanja. Ne čudim joj se. Ko se jednom navikne na zapadnjačke autoputeve … Meni je, valjda, pomoglo davno “treniranje” na uskim serpentinama između Konjica i Boračkog jezera, pa se ne plašim ni “kratera” na asvaltu oko Dervente, ni uske ceste uz rijeku Bosnu, pa čak ni opasnog “slaloma” od Bradine i Ivan-Sedla prema Konjicu. Tada letim. Tada smo već kući!
Od cijele te opasne trase, moram priznati da mi je najgori prvi dio, onaj od savskog mosta do iza Dervente. Put grozan, a plodna zemlja pusta, zarasla u korov, tu i tamo “ukrašena” sablasnim ruševinama. Ni danas, četvrt vijeka nakon rata, tu mi nije lako prolaziti. Tamo samo grobovi govore o nekadašnjem bogatstvu, šarolikosti i izmiješanosti. Sada je sve, čini mi se, jad i bijeda. Doduše, ako je to neka sreća, skoro sto posto – jednonacionalna.
No, ono što me svakog ljeta zaokuplja dok vozim tu završnu dionicu je pitanje: koliko ću se još dugo morati zlopatiti ovom cestom? Koliko su Koridora izgradili od našeg zadnjeg boravka, u zadnjih godinu dana? Ima li šanse da se točkovi moje jazzice ikada zakotrljaju cijelom trasom famoznog koridora Vc?
I svaki put se grdno razočaram. Uvijek je to tek mrvica, par kilometara buduće “autostrade raja” koja bi, izgrađena skupim stranim kreditima, da napokon poveže sjever i jug moje zemlje.
U međuvremenu, svako malo čitam i čujem vijesti o svađama “guzonja” oko trase Koridora. Nije ni čudo. “Masna je to pita”, mnogo se tu para vrti. A zna se da su naši “lideri”, za koje je Domanovićev Vođa politički genije, brzi i efikasni samo kad je u pitanju zgrtanje love na svoj (žiro) račun!
Na sve me to nekidan podsjeti komentar jedne drugarice, vrsne novinarke, na društvenim mrežama. Ona piše:
Čitam i slušam – trasa koridora Vc kroz Hercegovinu ne odgovara ni Bošnjacima ni Hrvatima ni Srbima! Ooooodlično!
Nemojte je ni graditi onda, jeb… vas trasa!
Najljepše nam je hoditi u konjskim kolima. a biti svoji na svom kršu i svojoj goloj ledni!
Odmah sam je pohvalio, a danas mi, u vezi s tim, šalje slijedeću poruku:
Prvo su se Bošnjaci bunili zbog Počitelja i nekakvog mosta, pa onda Hrvati jer ide kroz njihova imanja, a prije par dana su i mostarski Srbi digli svoj glas kao da ‘trasa ide preko njihovih imanja i povratničkih naselja’. Zbog toga je sa njima išao razgovarati Mladen Ivanić, predsjedavajući Predjedništva BiH. Jučer je bilo negdje […] sastanak SDA , pa [su dali] izjave kako trasa puta ugrožava samo ‘Bošnjake i Srbe Mostara’… Ludilo.
Da, ludilo, dragi moji, koje odlično potkrepljuje citat iz slijedećeg teksta, objavljenog na portalu Vijesti.ba.
Sve su prilike da će “posvađani” koalicioni partneri iz SDA i HDZ BIH, uprkos otvorenom osporavanju stručne i ukupne javnosti, usvojiti politički stav Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića i donijeti odluku o gradnji nakaradnog koridora preko urbane kičme Mostara i ravno posred imovine i poljoprivrednih imanja od kojih živi više hiljada poljoprivrednika Srba i Bošnjaka. Da se i ne govori o neminovnom devastiranju netaknutih prirodnih vrijednosti između ekološki još uvijek dobro očuvanih rijeka – Bunice, Bune i Neretve, sa brojnim pritokama na jugoistočnim obodima hercegovačkog centra.
Čak je skoro nevažna činjenica koji broj domaćinstava uništava ova trasa, koje nacionalnosti su građani koji na njoj žive. Mostar je umjesto zaobilaznice koja će proći izvan ili u blizini gradskog područja kao u svim drugim gradovima, dobio monstrumsku betonsku transverzalu kroz najljepši dio južnog dijela grada.
Na sceni je od ranije klasična politička manipulacija – dok SDA zajednički provodi plan sa HDZ-om, mostarskoj javnosti šalju se poruke o navodnoj podršci građanima i zastupanju njihovih interesa.
Opet, dakle, to famozno “zastupanje nacionalnih interesa”. Nemoj me više “zastupati”, majke ti! Za ovih više od četvrt vijeka “samostalnosti” – za koje vrijeme je Juga svega izgradila više nego što vi možete sanjati – dobro ste pokazali kako nas zastupate. Na jednoj, vašoj strani, pretili buđelari i nesagledivo bogatstvo, a na drugoj, onoj pučkoj – siromaštvo, jad, i bijeda. I, što je najgore, opet zveckanje oružjem. Prijetnja novim ratom. Huškanje gladnih i poniženih jednih na druge. To je jedino što znate, bando lopovska. U tome ste majstori. Onaj kraj oko Dervente, nekad tako bogat, a sad pust i sablasan, i “napredovanje” Koridora tome su najbolji dokaz. Zato vam ne bi dao ništa, ama baš ništa da gradite.
Kakav koridor Vc? Ma, ni obični, “poljski” WC!
Autor/ica 👤Goran Sarić
