Kolindin kategorički imperativ u „bespućima migrantske zbiljnosti“

Povezani članci

• Tko je spriječio Štimca da posjeti logor pod Bijelim brijegom?
• BAGI – Oštre osude rehabilitacije Draže Mihajlovića
• Sjećanje na velikog Bogdana Bogdanovića
• ‘Vlada traži odobrenje Crkve da provodi zakone’
• Bolje roba nego rob?
• HRVATSKA DEMOKRACIJA NA TRUSNOM TLU

Hrvatskom stanovništvu svih ovih godina tzv. izbjegličke/migrantske krize nije dlaka pala s glave od „divljaka“ s b-h granice; o hrvatskoj pak policijskoj učinkovitosti odvraćanja štošta bi imali kazati slovenski im kolege, koji tjedno pohvataju oko 120 tih ljudi na svom tlu, što će reći da su nesretnici znalački prošli sigurnosnim ementalerom RH, ne mareći za termokamere, 6500 graničnih policajaca pod dugim cijevima i sva čuda zapadne represivne tehnologije kojoj, je li, ne može umaknuti ništa toplokrvno. Ni danju niti noću. Ni u zatvorenom niti u otvorenom. Predsjednica RH ne zna broj i uzrok prisilnom dizanju desetaka milijuna ljudi iz svojih domova, ali znâ: „za desetak godina bit će ih 200 milijuna“. I što onda? Piši kući propalo je, a sve propada već sutra naljute li novi eurobirokrati Recepa Tayyipa Erdoğana, uskrate li mu koji cent od obećanih tri milijarde eura, pa ovaj pusti iz kampova u Turskoj više od tri milijuna izbjeglica/migranata. Nema te policije i vojske – upravo da se udruži sva europska sila – koja će zadržati tu erupciju bijesa i životnih poriva za održanjem

 Piše: Marijan Vogrinec

Dobronamjerniku, koji još (pogrešno) misli da mu je Hrvatska jedina domovina – jer je u njoj rođen, i jer su mu u njoj rođeni i majka, i otac, i baka, i pradjed… – odnosno, koji vjeruje da je svako malo egzaltirani Franjo Tuđman (u intimnom krugu idolopoklonika i danas neprijeporni Otac Domovine, veći od Ante Starčevića) u napadu metastaziranog „domoljublja“ tipa neka živi jedina nam i vječna Hrvatska bio u pravu i duboko titrao najtananije žice nacionalnog osjećaja svakog „pravog Hrvata“, nekako dođe žao, teško pri srcu kad vidi i čuje svoje državne vođe javno valjati izjave noprispodobive ljudima zrele dobi, pri zdravoj pameti, čak akademski obrazovanim, s nekakvim političkim iskustvom, etc. Gledaju te u oči ufotkani s ono preostalih tiskovina ili s medijskih zaslona, zaglušuju ti bubnjiće iz etera i – ako nisi svjestan zašto i o čemu je zapravo riječ – napravit će te idiotom. Ako već nisi, ili si dopustiš.

Nenadmašna dosad (vjerojatno i ubuduće) državnički, je li, zaslužna globtroterica bez ozbiljnih razloga predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović opet se nakon kraćeg vremena – sada usred dana, prošli put usred noći – „neočekivano“ obrela na hrvatsko-bosanskohercegovačkoj granici u Karlovačkoj županiji. E sad, to što predsjednica voli policajce, pa ih je zaredala posjećivati u bespućima granične zbiljnosti bolje je od karikaturalnog naslikavanja uz plot Bijele kuće, ali nije dobro ni za nju u neproglašenoj predsjedničkoj kampanji za novi mandat niti za državu, jer je skockana kao za plažu, s visokom svitom tzv. štićenih osoba i cijelom regimentom tv-snimatelja i novinara došla usred šumske guštare braniti – neobranjivo. To da se policija iznad svega humano/profesionalno odnosi prema izbjeglicama/migrantima što masovno iz BiH, ilegalno provaljuju u RH, da se strogo drže zakonskih ovlasti i poštuju međunarodna pravila o postupanju prema tražiteljima azila, etc. Može se misliti kojem/kolikom će  dijelu biračkog tijela predsjedničin kategorički imperativ s granice milovati i srce i dušu, a koji/koliki će biti zgrožen količinom njezine demagogije, bljutavog populizma, bezosjećajnosti,jednostavno neljudskosti prema toj nesreći na putu „u Njemačku“.

Hrvatski građani, ali i sav civilizirani svijet, da si ne lažemo, znâ kako su se policija i domicilno stanovništvo iznimno humano, susretljivo i osjećajno odnosili ujesen i zimu 2015. prema izbjeglicama/migrantima na tzv. balkanskoj ruti. Ministar unutarnjih poslova u SDP-ovoj koalicijskoj vladi Ranko Ostojić gotovo je dnevno boravio u prihvatnim/tranzitnim centrima, organiziran je transport ljudi od granice do kranice, policajci su nosili malu djecu na rukama, ljudima u tranzitu su osigurani smještaj, okrjepa, medicinska skrb, humanitarne udruge su imale slobodne ruke, građani su dijelili putnicima vodu, hranu, odjeću i obuću, čak dječju hranu za bebe… Hrvati su dobrim dobro vraćali, što su ga i sami iskusili kao prognanici/izbjeglice/migranti u Domovinskom ratu 1991.-1995., i ti su prizori hrvatske čovječnosti prema ljudima na putu „u Njemačku“ slikom i riječju obišle svijet. Tada još friška predsjednica Republike, HDZ-ova, je li, „žena iz naroda“, na svoju je i sramotu RH trčala u Budimpeštu Viktoru Orbanu – osvjedočenom ksenofobu i prvom europskom instalateru žilet-žice i željeznih vrata na granici sa Srbijom i RH – protumigrantski cinkariti premijera (Zorana Milanovića) i vladu vlastite zemlje. Sic transit. Toga nema ni u Zanzibaru, ali…

Antemurale nesreće i bijede

„Oba su pala“, Bijednoj se Našoj ponesrećila ona cirkusantska HDZ-ova vlada iz Karamarko-Petrovljeve (HDZ-Most) falše kuhinje, što je državi profućkala cijelu 2016. godinu, Uniju je načela protumigrantska histerija i na krijesti se protumerkelskog vala novi ZNA SE šef Andrej Plenković od 2017. samopozvao u ksenofobnu družbu, gdje si napadno (s Kolindom Grabar-Kitarović) probija put u birokratski establishment međunarodne zajednice. Ulizujući se pofriškanom protuosmanlijskom floskulom pape Lava Desetog iz 1519. o tzv. Antemurale Christianitatis onima tzv. prve brzine u „obitelji kojoj Hrvatska oduvijek pripada“. Sic transit. Povijesno je pripadala, ali kao izrabljivana kolonija i izvor topovrskog mesa za tuđe ratove. Nije malo tih, uključivo gro najviših dužnosnika, kojima je hrvatski državni/nacionalni interes istoznačnica za interes što ga guraju Bruxelles i Washington/NATO. Pa i, je li, glede i u svezi najprljavijih poslova, koje hrvatska vlast/policija plaćenički (keš lova, oprema i političko tapšanje) odrađuje za zapadne gazde pod smokvinim listom sprječavanja ilegalnih migracija. Da se Turci ne dosjete, je li, o čemu se uistinu radi.

Pa onda predsjednica Republike – uz uobičajeno njonjavu asistenciju svog stranačkog kolege ministra unutarnjih poslova Davora Božičevića i   načelnika Glavnog stožera OSRH Mirka Šundova (što će vojnički šef, pobogu, na državnoj granici s BiH, makar i samo na sastanku u Slunju!?) – bubne notornu glupost i ostane dramatično ukočena lica: „Ovdje smo na predziđu EU-a. Očekujem da EU shvati da se brani na ovoj granici“. Opet Hrvatska nekakvo predziđe!? Što, Grčka, Bugarska, Rumunjska, Malta, Italija, Španjolska, etc. nisu nikakva predziđa? A članice su Unije i prve na izbjegličkom/migrantskom udaru iz Azije, Bliskog istoka i Afrike. Znatno prije no što su preko BiH i Srbije dospjeli do hrvatske granice svi ti nesretnici, koji imaju pravo na čovjeka dostojan život, pa i na Zapadu, jer su im SAD/NATO i sveznici iz EU-a, bivši kolonijalni gazde, za račun imperijalnog megakapitala devastirali domovine, masakirali lidere (Irak, Libija), pljačkaju resurse pod kvislinškim vlastima i žitelje bacili na prosjački štap te, kolateralno, kontaminirali svijet terorizmom.

Ako se Unija brani na hrvatskim granicama, koga ili što brani – je li, o trošku osiromašenih poreznih obveznika – hrvatska puška na hrvatskom ramenu u Afganistanu, na Kosovu, Iraku, Jordanu, Poljskoj, Litvi, etc? I tko to, zaimeboga, napada i RH i EU da ih treba oružjem, pendrecima i životinjskim pogrdama, žilet-žicom i željeznim vratima… braniti od tih golorukih, obeznađenih i nesretnih ljudi na putu „u Njemačku“. Tim više, jer ni jedan ne želi- osim kad mora pod prisilom, životnom ugrozom tražiti azil – ostati u Bijednoj Našoj koja, dokazano, više ne valja ni Hrvatima od stoljeća sedmog!? Domaći (recimo, portal H-Alter: „Garaža za mučenje migranata“, „Na strani zvijeri“, etc.) i strani mediji (The Guardian) puni su zapanjujućih primjera nezakonitog, neljudskog i kriminalnog ponašanja hrvatske policije prema izbjeglicama/migrantima. Pojedinosti nerijetko podsjećaju na konc-logorske uvjete, na zlostavljanja u američkom Abu Graibu ili Guantamu na Kubi, gdje je dio nasumičnih uhićenika navodno tajno prebacivan preko RH s Bliskog i Srednjeg istoka. Jeza i užas.

Hrvatskoj su javnosti u posljednje vrijeme već poznati video iz kojeg je prezentno kako hrvatski policajac nogom udara migranta pri progonu natrag u BiH, video, gdje je uhićena skupina mladića prisiljena pjevati ustašku pjesmu i „navijati“ za Dinamo. Tragičan slučaj kod Donjeg Srba, gdje je policija dugim oružjem pucala i teško ozlijedila 12-godišnjake, djevojčicu i dječaka kojem je raznesena vilica, pa smrt šestogodišnje djevojčice natjerane pod vlak na granici RH i Srbijeomcu… I da je to sve, a ni izdaleka nije, bilo bi prealarmantno za iole civiliziranu zemlju, pa je tim neprihvatljivije od državne predsjednice, koja više boravi u zapadnim demokracijama, nego kod kuće, da sa stranačkim drugom Božičevićem u ganc novoj policijskoj odori (samo zbog tv-kamera?) brani – neobranjivo. Ali na način i diskursom koji bi bili vrijedni odgovarajućeg vještačenja u specijaliziranoj ustanovi. Zajedno s HRT-ovom tv-ilustracijom izjave.

Policijski zapovjednik upire rukom desno od sebe u valjda guštaru, koju tv-kamera ne prikazuje, već zumira policajca (baš nas briga za tog lika; nije on poruka), koji govori u kako čuvari granice (stotinjak metara dalje u šumi, ne vidi se) rade u iznimno teškim okolnostima i na gadnom terenu. E sad, napadno suosjećajno uskače predsjednica, povlađuje svako slovo i zarez i onda strogo fiksira oko tv-kamere, a desna joj ruka paraalelna s policajčevom: „Eto, vidite, odakle ozljede ilegalnim migrantima!“ Pa, nisu ih ispendrekali policajci i izudarali kundacima, držali gladne i žedne, etc., sami su se ozlijedili, pogubili mobitele, novac, ruksake vrijedan nakit…, pentrajući se po milu i nedragu, nemogućem terenu kamo ni divljač ne zalazi. HTV-ov nas kamerman ili urednik neprofesionalac u cjelodnevno  i sutradan opetovanim vijestima ravnodušno ostavlja bez slike te grozne vukojebine, pa da rečeni već hrvatski dobronamjernik sâm zaključi jesu li ozljede što ih je vidio u medijima na isprebijanim tijelima tragovi kundaka i policijskih pendreka ili ogrebotine od kamenja i spletova divlje kupine.

Marš 73 milijuna gladnih kruha

„Zahvalivši policajcima“, izvijestila je Hina, „također je ocijenila da je njihovo postupanje prema strancima ‘maksimalno humano’ budući da neki migranti ulaze preko zelene granice u Hrvatsku i po četrdesetak puta, ali kako ne žele azil – policija ih vraća u BiH. Istaknula je da će Hrvatska i dalje ispunjavati uvjete za ulazak u schengenski prostor i zaštitu granica.“ Otkud ona znâ da je policijsko postupanje „maksimalno humano“, ako niz svjedočanstava upućuje i na suprotno? Otkud nebuloza o samoozljeđivanju, što će reći da ne negira ozljede, jer ih nitko pri zdravoj pameti niti ne može negirati? Otkud laž da nesretnici „na žele azil“ kad je nebrojeno dokaza iz prve ruke da im se pri uhićenju i maltretiranju ne samo ne spominje mogućnost azila nego ne daje prilika ni to izreći. Brzopotezno ih se protjeruje natrag u BiH. Je li to postupanje zapravo usmena direktiva ksenofobnog državnog vrha? Za što Banski svori i Pantovčak dobivaju pohvale i domaćih ekstremista i europskih ksenofoba tipa Viktora Orbana i čelnika tzv. Višegradske skupine.

„Na pitanje novinara što će učiniti nakon današnjeg obilaska granice“, izvješćuje Hina, „predsjednica Republike je odgovorila da će ‘puno snažnije nego do sada razgovarati s kolegama iz EU-a i Europske komisije’ jer dolaze novi članovi te komisije koje treba upoznati s problematikom budući da to nije hrvatski, nego europski problem.“ Ako je europski, a jest – plus NATO/SAD-ov – zašto se sirotinjska  miš-država na zapadnom Balkanu samopozvala globalno sramotiti pred civiliziranim svijetom „rješavanjem“ sada već nerješivog europskog problema? Pače, svjetskog: UN bilježi trenutno 73 milijuna izbjeglica/migranata u svijetu, a to je humanitarna katastrofa više no biblijskih razmjera. Rješenja nema.

„U svijetu je sada 60 milijuna izbjeglica (ne, 73 milijuna, 60 milijuna je bilo prije dvije-tri godine, op. a.), a za desetak godina bit će ih 200 milijuna“, tvrdi Grabar-Kitarović i podsjeća da je „2015. upozoravala na problem migranata, ali sam bila osuđivana kao ksenofob“. „Problem treba rješavati negdje drugdje (gdje, jer ‘negdje drugdje’ znači – nigdje, op. a.) umjesto da trošimo novac na zbrinjavanje migranata, pretežno mlade migrante vojne dobi. Treba shvatiti da je bila strateška pogreška što se 2015. godine pozivalo ljude u Njemačku (Angelu Merkel su uzeli na zub ksenofobni populisti i neonacisti, op. a.). Bila je totalna politička naivnost misliti da će se propuštanjem migranata kroz Hrvatsku i Sloveniju riješiti taj problem i dogodila se žica koju nismo imali ni u vrijeme Hladnog rata.“ Strašno. Sva predsjedničina humanost učas se srozala nepametnim stajalištem kako „ne treba trošiti novac na zbrinjavanje migranata“ i zato, što su to „pretežno mladi migranti vojne dobi“. Sic transit. Možda je bolje taj novac potrošiti, uz već spiskane milijune na gotovo već stotinu njezinih beskorisnih za građane i državu inozemnih putovanja? Recimo na Kineski zid, vidjeti klokane i koale u Australiji, među Maore na Novom Zelandu, pa svako malo u SAD, gdje ju kolega Twitteraš nikad nije primio, etc. Zašto trošiti na nesretnike na putu „u Njemačku“. Koja je produktivno zaposlila više od milijun školovanih izbjeglica/migranata, otvara strancima (zasad samo iz EU-a) čak i svoje vojarne, etc., jer nema dovoljno svojih ljudi, a razvitak ne smije stati.

Bijednoj Našoj u ovom trenutku zjapi prazno oko 65.000 radnih mjesta,  iako u turizmu i građevini već rade Filipinci, Indijci, Sirijci, Ukrajinci, Albanci, etc. Tzv. bijela kuga u rodilištima i karikaturalne demografske mjere neozbiljne vladine politike, procijepljene protiv svake reformske potencije, postupno i sigurno – ako je vjerovati UN-ovim procjenama kobnog trenda – srozavaju demografsko stanje nacije na manje od 3,5 milijuna žitelja već 2050. godine, Pa ti vidi. I pravi se pametan ksnofob, kojeg sutra više ne bude imao tko poroditi, liječiti, školovati, braniti od vanjske agresije, ponuditi radno mjesto, krov nad glavom, pa i zdravo se posvađati s Ladislavom Ilčićem ili Hrvojem Zekanovićem budući da nas jednostavno više neće biti dovoljno druge politike, naroda, (ne)vjere, roda, etc. Pale sâm na svijetu? A i tog valjanog Jensa Sigsgaarda neće imati tko čitati? Pa onda šuplje zvuči predsjedničino pametovanje tipa: „Hrvatska kao vanjska granica EU-a ne može dopustiti ilegalne prelaske (ne daju europski ksenofobi koji su joj uzor, op. a.), ali je naš prvenstveni cilj apsolutno štititi nacionalne interese, zaštititi stanovništvo s naše strane granice“. Nije nacionalni interes pokoravati se tuđim interesima.

Tom stanovništvu svih ovih godina nije dlaka pala s glave od „divljaka“ s b-h granice; o hrvatskoj pak policijskoj učinkovitosti odvraćanja štošta bi imali kazati slovenski im kolege, koji tjedno pohvataju oko 120 tih ljudi na svom tlu, što će reći da su izbjeglice/migranti znalački prošli sigurnosnim ementalerom RH, ne mareći za termokamere, 6500 graničnih policajaca pod dugim cijevima i sva čuda zapadne represivne tehnologije kojoj, je li, ne može umaknuti ništa toplokrvno. Ni danju niti noću. Ni u zatvorenom niti u otvorenom. Nema veze, važno je da predsjednica RH ne zna broj i uzrok prisilnom dizanju desetaka milijuna ljudi iz svojih domova, ali znâ: „za desetak godina bit će ih 200 milijuna“. I što onda? Piši kući propalo je, a sve propada već sutra naljute li novi eurobirokrati Recepa Tayyipa Erdoğana, uskrate li mu koji cent od obećanih tri milijarde eura, pa ovaj pusti iz kampova u Turskoj više od tri milijuna izbjeglica/migranata. Nema te policije i vojske – upravo da se udruži sva europska sila – koja će zadržati tu erupciju bijesa i životnih poriva za održanjem. Može i sav Slunj biti noću osvijetljen, kako se sada zahtijeva kao „državni strateški interes“, i sva sela i veća mjesta uz više od 1000 kilometara granice RH-BiH – ništa neće pomoći.

Problem nisu izbjeglice/migranti ni zemlje iz kojih dolaze, problem je kapitalistički Zapad s obiju strana Velike bare: prouzročio je globalno eksplozivan i vjerojatno više neispravljiv eksces ljudima, narodima i državama baš kao i prirodnom okolišu Plavog planeta. To je duboko i tragično megakorporativan problem gramzljive manjine, kojoj u grabežu nikad i ništa nije bilo sveto. Taj problem se ne rješava na b-h granici niti su mu dorasli ne samo državni prvaci Bijedne Naše nego ni svi birokrati međunarodne zajednice uđuture, upravo da o tomu nemaju ama baš ni jedne nesuglasice. Valjda samo policijski ministar, predsjedničin domaćin na tzv. zelenoj granici, drži da je kadar za nešto za što nitko drugi nije: „Optužbe protiv hrvatske policije su rezultat nezadovoljstva migranata što ne mogu dalje nakon tisuća prijeđenih kilometara. Hrvatska je suverena država s profesionalno obučenim ljudima i u policiji i u vojsci i u drugim sastavnicama domovinske sigurnosti. Imamo rješenje za svaki izazov, situaciju. Hrvatska je po svim istraživanjima jedna od najsigurnijih zemalja EU-a“.

Međusobno se gadno isprebijali?

Dok se, je li, neki terorist, možda – iz inata hvalisavcima? – ne „našali“, pa usred sezone izazove krvoproliće na napućenoj morskoj plaži i za dugo, dugo začepi usta i premijeru, i ministru turizma, i državnom blagajniku, i… svima, čije plaće, mirovine, socijala, etc. ovise o onih oko 20 posto turističkog udjela u BDP-u. Nije zahvalno, uče i povijesno iskustvo i mudri dječji pisci, bez razloga naderavati se „evo vuka, evo vuka…“ Još je nepametnije kategoričnim imperativom – „Radi tako da maksima tvoje volje uvijek može vrijediti ujedno kao načelo općega zakonodavstva“ – zlorabiti starog Immanuela (Kanta) s tzv. zelene granice RH-BiH, gdje je etika situacije prije i iznad svega potrebita moralne/ćudoredne validnosti. Kad su ljudi posrijedi, a tu se gotovo isključivo radi o ljudima i ljudskosti, apriorni moralni zakon morao bi biti presudan, ne nemoralna politika i nećudoredni ljudi na pozicijama vlasti i moći. Koji, je li, nisu čuli ništa o jednom od temeljnih načela filozofske gromade njemačkog klasičnog idealizma: „Djeluj tako da tretiraš ljude, kako sebe tako i druge, uvijek kao cilj, a nikad kao sredstvo“. Da su i čuli, kao da i nisu čuli.

Netom što se predsjednica Republike sa svitom i naoružanom zaštitom luksuznim prometalima odvezla s tzv. zelene granice RH-BiH, Nova TV je u petak u večernjim terminima izvijestila, a njezin portal Dnevnik.hr proslijedio javnosti vijest, suštinski istu predsjedničinu obranu „zakonitog policijskog postupanja“ te izbjegličkog/migrantskog samoozljeđivanja: „Međusobni obračun ilegalnih migranata? Jedan muškarac teže ozlijeđen, a trojica tadobila lakše ozljede“. Naglasak je u medijskoj vijesti na tomu da su „muškarci ilegalno prešli granicu“, kao da ilegalno ikomu može biti alibi za ugrozu nečijeg života/zdravlja. PU ličko-senjska je pak izvijestila da su „policijski službenici prilikom pojačanog postupanja u suzbijanju nezakonitih migracija u mjestu Gornji Babin Potok uhvatili jednog muškarca bez osobnih dokumena, s vidljivim ozljedama na tijelu, te ubrzo u mjestu Rudopolje šest muškaraca bez osobnih dokumenata, od kojih su trojica imala vidljive ozljede na tijelu“. Dakako, ozljede su bile takve da nije moglo bez liječničke intervencije u bolnicama u Gospiću i Zadru, za najteži slučaj. Išli, išli „u Njemčku“, pa se iz obijesti pokefali međusobno!? Eto, kakvi su to ljudi, iščitati je, a kako bi se u bespućima zelene granične zbiljnosti tek proveo koji Hrvat, da je na njih nabasao.

I onda će nas ubjeđivati zločesti novinari, je li, kako policija prebija, vrijeđa i pljačka nesretne ljude na putu „u Njemačku“ kad im već prebijeni padaju u šake. Istina je baš to u što uvjeravaju Kolinda Grabar-Kitarović i Davor Božinović, koji osobno nisu vidjeli ni jedno uhićenje i deportaciju u BiH, istim milom i nedragom – u rikverc!?