Kolinda u Jasenovcu ne smije šutjeti

Izdvajamo

• Proglašavajući „tišinu“ vrhuncem pijeteta Kolinda Grabar Kitarović kao da je pronašla čarobnu formulu koja omogućava da ta „tišina“ pokrije izostanak jasne osude ustaškog režima koji je bio zasnovan na rasnim zakonima, režima koji je tu u Jasenovcu zločinom istrebljivao Srbe, Židove i Rome, ali isto tako i nepodobne Hrvate.

Povezani članci

• Rastislav Dinić: Stevan Filipović upoređuje islam sa nacizmom, a islamske vernike sa nacistima
• Vježbanje pomirenja
• Jelena Paunović među sirijskim izbjeglicama: Naši putevi pakla
• Promocija časopisa ‘Libre Libere’ u Zagrebu
• Omladinske ratne satnije
• Snježana Kordić: Nacionalni identitet kao majčinska placenta

Foto: Pinterest

Koliko dugo ćemo čekati i da li ćemo uopće dočekati ovakav govor hrvatskog predsjednika u Jasenovcu: „Jasenovac je logor smrti koji su stvorili Hrvati. Stalo mi je naglasiti tu činjenicu. Sjećanje na ustaške zločine neodvojivo je od našeg identiteta. Osjećam duboki stid zbog barbarskih zločina koje su ovdje izvršili Hrvati. Treba jasno imenovati zločince. Mi Hrvati to dugujemo žrtvama i sebi samima. Za nas Hrvate je to odgovornost koja nikada neće proći“.

„Auschwitz-Birkenau je njemački logor smrti i stvorili su ga Nijemci, te mi je posebno stalo naglasiti tu činjenicu“, bila je jasna, nedvojbena i odlučna njemačka premijerka Angela Merkel prilikom nedavne posjete, prije četiri dana 6.12.2019. godine, tom koncentracijskom logoru, posjete koja je bila unaprijed javno najavljena, a s njom u pratnji je i poljski premijer Mateusz Morawiecki, tako da se može reći to je posjet pred očima cijelog svijeta.

Sasvim suprotno Angeli Merkel, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović kada odlazi u Jasenovac, hrvatsku inačicu Auschwitza, to radi gotovo u tajnoj misiji o čemu naknadno „selfijem“ obavještava javnost. U tišini i nečujno, već godinama sama, gotovo na prstima da je se i ne čuje i ne vidi odlazi u Jasenovac s buketom bijelih ruža, kao što je učinila i ove godine, uvijek prije službene komemoracije, očito s namjerom da je izbjegne te da tako šutnja prekrije ono što Jasenovac predstavlja, želeći izbjeći situaciju u kojoj bi morala glasno progovoriti i o zlu Jasenovca. Da ne bi govorila ona će u memorijalnu knjigu Jasenovca prilikom ovogodišnje posjete upisati:

„Polažući vijenac u sjećanje na žrtve logora Jasenovac i stojeći u tišini uz ovaj kameni cvijet, izražavam najdublji pijetet svim žrtvama koje su stradale u logoru“.

Ovako se nešto moglo zapisati na bilo kojem stratištu ili groblju, no od predsjednice RH se očekuje da u Jasenovcu bude puno određenija. Proglašavajući „tišinu“ vrhuncem pijeteta Kolinda Grabar Kitarović kao da je pronašla čarobnu formulu koja omogućava da ta „tišina“ pokrije izostanak jasne osude ustaškog režima koji je bio zasnovan na rasnim zakonima, režima koji je tu u Jasenovcu zločinom istrebljivao Srbe, Židove i Rome, ali isto tako i nepodobne Hrvate.

Istina je da ovakva mjesta strašnih zločina, kao što su logori smrti, bilo gdje se nalazili u nacističkoj Njemačkoj ili ustaškoj NDH u kojoj ih je bilo 60, pretpostavljaju da su prostori koji pozivaju na šutnju, šutnju koja je primjerena i svim grobljima i mjestima gdje se pokapaju mrtvi. Ali ta „šutnja“ može biti dvoznačna. Jedno je kada šutnjom iskazujemo poštovanje prema žrtvi, a drugo kada „šutnju“ koristimo kako bi poslužila kao alibi izostanka jasne, nedvojbene i odlučne osude zločina. To nije niti može biti iskrena šutnja u znak pijeteta prema žrtvi.

Čuvena je izjava njemačkog kancelara Helmuta Schmidta koji je prilikom posjete Auschwitzu 1977. godine, kao prvi njemački kancelar koji je posjetio taj logor smrti izjavio:

„Auschwitz je mjesto koje nalaže šutnju, ali njemački kancelar na tom mjestu ne smije šutjeti“.

Da Vam prevedem poruku velikog njemačkog kancelara poštovana predsjednice RH Kolinda Grabar Kitarović:

„Jasenovac je mjesto koje nalaže šutnju, ali hrvatska predsjednica na tom mjestu ne smije šutjeti“.

No KGK ide i korak dalje pa poziva predstavnike naroda žrtava Jasenovca da joj se priključe u njenoj koloni šutnje, ne shvaćajući ili se praveći da ne shvaća, da šutnjom o Jasenovcu njegujemo kulturu zaborava umjesto kulture sjećanja, pa je logično i njena inicijativa od svih aktera odbijena.

A da se u Hrvatskoj njeguje kultura zaborava ustaških zločina zorno pokazuju i govore činjenice. Tako je u 2018. godini Jasenovac posjetilo svega 7 grupa učenika iz osnovnih škola u Hrvatskoj, što je manje od 0.5 % svih osmoškolaca, dok istovremeno u Njemačkoj nema đaka osnovne škole koji nije posjetio neki nacistički logor smrti. Sramotan je podatak da je više osnovnoškolskih grupa u posjetu Jasenovcu bilo iz Italije – njih 11, nego iz Hrvatske.

Naravno da je rezultat svega toga da u današnjoj Hrvatskoj Jasenovac nije i ne predstavlja simbol zla, a znanstvena istraživanja među učeničkom populacijom pokazuju da većina ispitanika NDH i ne smatra zločinačkom tvorevinom.

Ovako razorni učinci po našu mladost, a time i na našu budućnost, koje je proizvela kultura zaborava ustaških zločina ne mogu se promijeniti preko noći. No Jasenovac, logor smrti, gdje je za vrijeme NDH ubijeno kako je zabilježeno imenom i prezimenom postojećim popisom u memorijalnom Centru 83.145 osoba, od kojih je više od 50 tisuća Srba, a 14 do 17 tisuća Židova, više od 10.000 Roma i oko 4.000 Hrvata. Jasenovac bi za Hrvatsku trebao biti mjesto posebnog pijeteta i mjesto kajanja.

Kako to postići ?

Za početak bi bilo dovoljno da u Jasenovcu predsjednica Kolinda Grabar Kitarović progovori rječnikom Angele Merkel iz govora kojeg je ona održala u Auschwitzu prije 4 dana:

„Jasenovac je logor smrti koji su stvorili Hrvati. Stalo mi je naglasiti tu činjenicu. Sjećanje na ustaške zločine neodvojivo je od našeg identiteta. Osjećam duboki stid zbog barbarskih zločina koje su ovdje izvršili Hrvati.

Treba jasno imenovati zločince. Mi Hrvati to dugujemo žrtvama i sebi samima. Za nas Hrvate je to odgovornost koja nikada neće proći“.

Koliko dugo ćemo čekati i da li ćemo uopće dočekati ovakav govor hrvatskog predsjednika u Jasenovcu?