Kolaps grada: Zašto nisu uhapšeni ljudi koji su opljačkali GRAS?

Povezani članci

• Behzad Čirkin: Zašto je ljudska lobanja neprimjerena europskim vrijednostima
• Čedomir Petrović: Dobro smišljeni scenario
• Nevladine udruge poručuju Milanoviću: Smanji davanja Crkvi a ne radnicima
• “Svijetla budućnost Hrvatske”
• Jelena Svilar: Požar mržnje koji jede svaku drugačijost
• Smrt od teške ruke iz Crne reke

April je počeo kao i svaki drugi raznim smicalica i simpatičnim podvalama, međutim prvoaprilaska smicalica, doduše malo su zakasnili, koju nam je priredio Gras u koordinaciji sa Vladom Kantona Sarajevo  izmamio nam je suze na oči. Ovog puta ne od sreće ili smijeha  već od tuge i jada.

Početkom aprila tačnije 03.04.2013. grupa radnika Gras-a stupila je u nelegalni štrajk čime je blokiran gradski saobraćaj u Sarajevu. Saobraćajna blokada traje već sedam dana i kraj joj se u ovom trenutku ne nazire.

Za neupućene Gras je JAVNO PREDUZEĆE koje su stvorili i koje je u vlasništvu građana Sarajeva.

Dakle, Gras je preduzeće koje je u vlasništvu svih onih penzionera koji trče (zavidim im na kondiciji) svakog petog u mjesecu da kupe mjesečne karte, svih onih studenata, đaka i  zaposlenih ljudi koji svaki mjesec odvajaju 50 KM za neometan transport ulicama našeg glavnog grada. Svih onih koji  svaki put kad uđu u tramvaj, autobus ili trolejbus plate 1,80 KM. Svi onih koji na bilo koji način pune budžet Kantona Sarajevo.

Međutim, izgleda da smo zaboravili činjenicu da smo mi vlasnici ovog preduzeća,  isto kao što smo zaboravili hiljade drugih preduzeća koja su u tranzicijskom periodu „ privatizirana“ a koje su naši očevi i majke stvarali 40 godina.

Svako ko se vozi sarajevskim gradskim prevozom reći će vam da je to jedan nezaboravan događaj. Za one koji će ovaj tekst eventualno čitati i nisu još imali priliku osjetiti čari sarajevskog gradskog prevoza pokušat ću opisati to nezaboravno iskustvo.

Prvo zaboravite sve što ste znali o gradskom saobraćaju.

Kada dođete na stanicu budite spremni da ćete npr. trolejbus  čekati minimalno 10-15 min. U tom periodu zapalite cigaretu ili pojedite sendvič, nemojte žuriti GRAS će sigurno doći. Nakon što se trolejbus zaustavi budite svjesni da će se samo prednja vrata otvoriti. Ova metoda primjenjuje se isključivo da se neko ne bi ušunjao u trolejbus bez vozne karte. Na prednjim vratima kraj vozača koji uz zvukove radio Kalmana uživa u poslu koji obavlja, sačekat će Vas kondukter koji ujedno ima zadatak čuvara javnog reda i mira u trolejbusu. Taj popularno nazvan „Sekurite“ će vam neartikulisanim  glasovima pokušati nešto reći, bez straha samo želi kartu da mu pokažete. Nakon što ste prošli proceduru ulaska u prevozno sredstvo očekuje vas luda vožnja u trolejbusu koji je star minimalno 30 godina. Naravno, zaboravite na to da ćete sjesti, nemojte da vas zbune prazna mjesta. Sjedišta su mokra, malo nam trolejbus prokišnjava. Za ovo iskustvo morat ćete izdvojiti 1.80 km bez obzira ne to koliko stanica se vozite.

Nego da se vratimo na temu teksta a ona sigurno nije moj subjektivni doživljaji vožnje sarajevskim trolejbusom već nelegalni štrajk  grupe radnika JKP Gras-a koji je paralizirao Sarajevo.

Kao sto znate 03. aprila počeo je drugi ovogodišnji štrajk grupe radnika Gras-a koji su kao razloge štrajka naveli nezadovoljstvo uslovima rada i neuplaćene plate i doprinose. Dobro, ljudi se bore za svoja prava. Međutim u  ovom slučaju je njihova borba upitna jer su plate dobili, a što se tiče uslova za rad su donekle sami krivi (nafta i dijelovi za motore se odlično prodaju).  Reakcija Vlade Kantona Sarajevo na čelu sa ministrom saobraćaja Jusufom Bubicom i Kantonalnim premijerom Suadom Zeljkovićem bila je munjevita. Za štrajk i podrivanje ovog našeg sistema optužili su SDP i opozicione stranke u vladi kantona Sarajevo međutim zaboravi li su spomenuli  nekadašnjeg direktora Ibrahima Jusufranića koji se nelegalno obogatio zahvaljujući Gras-u. Pored ovih uobičajenih optužbi koje svakodnevno slušamo putem medija ministri su sazivali vanredne sjednice, pozvali autoprevoznike iz svih dijelova Bosne i Hercegovine da dođu u Sarajevo i pokušaju spasiti grad od saobraćajnog kolapsa. Kantonalni ministar jučer je  javno zamolio i Valentina Inzka da se uključi u rješavanja pitanja Gras-a.

Epilog čitave priče je da je Sarajevo već  sedam dana bez gradskog saobraćaja, da je u gradu saobraćajni kolaps zbog velikog broja putničkih autobusa koji pokušavaju obavljati funkciju gradskog saobraćaja i možda što je najvažnije da su nam kantonalni ministri u ovoj čitavoj frci povećali sebi plate za 7oo KM (stare nane bi rekle dabogda im za lijeka trebalo) a i ja se slažem sa ovom konstatacijom.

Kompletna problematika Gras-a traje još od završetka rata. Kada pitate prosječnog Sarajliju kako doživljava Gras reći ce vam da je to leglo agresivnih, primitivnih neradnika koji su jedno renomirano preduzeće koje egzistira  od 1885. godine doveli do ruba uništenja. Pored bivšeg rukovodstva Gras-a koji su od naše firme sebi pokupovali stanove i vikendice krivicu za ovakvo stanje u Gras-u  snose i kantonalni ministri zadnjih dvadeset godina bez čijeg se odobrenja ništa u Gras-u nije moglo dogoditi.

Međutim najveći krivac za stanje u Gras-u koje je personifikacija stanja u kompletnom Sarajevu su građani Sarajeva koji šute i trpe. Zato dok budete uživali u dugim šetnjama na relaciji Baščaršija-Ilidža postavite sebi pitanje.  Gdje mi je granica?