Knjiga o Uni, knjiga o Bosni

Povezani članci

• Esad BAJTAL: Gorak okus prevare
• Mimohod u liftu
• Samir Šestan: Šta se događa kad očajanje zahvati ljude?
• Romeo Franz: Zemlja sve dublje tone u državnu krizu, EU mora poduzeti hitne mjere
• Lud, zbunjen, normalan
• Bol je samo bol, nije smak svijeta

Otkrivam

Povodom Europske nagrade za književnost Faruku Šehiću

«On meni – nema Bosne»?

Piše: Nada Zdravič

Lijepo je bilo, i više od toga, biti Bosanac, pa Boga mi i Hercegovac, te večeri 26. novembra u Bruxellesu. U luksuznoj sali Concert Noble (u srcu europske četvrti), koju su organizatori zakupili ovim povodom, priređena je svečana dodjela Europske nagrade za književnost 2013. Jedan od 12 nagrađenih je Faruk Šehić. Europska komisija i njeni partneri Europsko vijeće pisaca, Federacija europskih izdavača i Federacija europskih knjižara u suradnji sa udruženjem ‘Književnost preko granica’ nagradili su njegov prvijenac roman ‘Knjiga o Uni’.

Europska nagrada za književnost je ustanovljena 2009. Uspostavila ju je Europska komisija sa namjerom da istakne kreativnost u različitim europskim zemljama, da podrži prodaju knjiga u zemljama u kojima te knjige nisu ni napisane ni izdate i da podstakne zanimanje za izdavanje, prodaju i čitanje, ČITANJE književnih djela na svim jezicima koji se govore i pišu na europskom kontinentu. Nagrada Europske unije za književnost je namijenjena pisanoj riječi neafirmiranih autora, bez obzira na njihove godine. Natjecanje je otvoreno u 37 zemalja koje su uključene u Program kulture EU. Svake godine žiriji u jednoj trećini zemalja koje učestvuju u Programu kulture imenuju svog predstavnika za natjecanje, a to se odnosi na sve jezike u zemljama koje su u Programu kulture najmanje tri godine. Europska unija pokušava stimulirati protok književnih djela na europskom kontinentu i proširiti uvid i pogled u kulture susjeda i udaljenih zemalja. Cilj ove nagrade je neophodno promoviranje dijaloga medju ljudima, bolje poznavanje i susjeda i dalekih rodjaka. Prevođenje književnosti je ključ cijelog poduhvata: EU ima 24 službena jezika, oko 60 regionalnih jezika i jezika manjina, i koristi tri pisma. Kroz Program kulture 2007-2013 EU je podržala književno prevođenje godišnjim budžetom od 3 milijuna eura. Od lansiranja Programa EU je učestvovala u finansiranju prevođenja više od 3200 knjiga napisanih ne samo na službenim jezicima 28 zemalja članica, nego i na jezicima zemalja koje nisu članice EU, ali – jesu učesnice u Programu. To je slučaj sa Bosnom i Hercegovinom. Do 2013. Program kulture je podržao prevođenje knjiga 43 nagrađena pisca na 20 različitih jezika, što je ukupno 149 prijevoda. Dobar pokazatelj realizacije cilja je knjiga ‘Sestrata na Zigmund Frojd’ (Sestra Sigmunda Freuda) makedonskog autora Goceta Smileskog, jednog od nagrađenih 2010. Prevedena na mađarski, srpski, hrvatski, bugarski i norveški. Program je naknadno podstakao prevođenje ove knjige na još petnaest jezika. Knjiga ‘Surgun’ (Egzil) turske autorice Çiler Ilhan, pobjednice 2011. prevedena je bugarski, danski i makedonski. To znači da i za knjigu Faruka Šehića o Uni – ima nade?

Organizacija dodjele nagrade je bila onako kako to priliči ovakvim povjesnim događajima: pripremljena je znalački. Na ulazu su svim gostima darovane prigodne prazne sveske. Nevidljiva poruka: Pišite, ljudi, pišite jedni drugima, upoznajte se? Dobili smo i knjige štampane ovim povodom sa odlomcima iz svih 12 nagrađenih tekstova. Predgovor za ovo izdanje je napisao predsjednik Europske komisije  Jose Manuel Barroso. Njegov tekst počinje ovako: ‘Europska nagrada za književnost je dobar primjer šta mislimo kad kažemo ‘europska dodana vrijednost’…Vjerujem da je književnost temelj za nas kao ljudska bića, temelj za naš osobni i kulturni identitet. Književnost može dotaknuti, naučiti, osvijetliti, osmisliti i izazvati nas’.

Na sceni su nagrađene dočekali komesarka za obrazovanje, kulturu, multijezičnost i mlade Andrulla Vassiliou, pored nje je bila članica EU Parlamenta Doris Pack, a svečani govor je održao i litvanski ministar kulture, budući da je Litvanija predsjedavajuća EU u ovom semestru. Govorio je, polako, na engleskom, ‘svi prevoditelji litvanskog su zauzeti Predsjedavanjem’ – tako je rekao.

Pisci su pozivani alfabetskim redom. Predhodio im je video snimak pripremljen u domovini, a na kojem pisci govore na engleskom jeziku. Potom bi im jedan od troje zvaničnika osobno uručio nagradu i porazgovarao s njima. Faruk Šehić je bio mudar i duhovit : ispričao je kako je Danis Tanović kod dodjele Oskara rekao rečenicu koja će ostati zabilježena u povijesti i Bosne (i Hercegovine) i povijesti Hollywooda «Ovo je za moju zemlju, za Bosnu i Hercegovinu» , i onda dodao «jeste, ovo je za Bosnu i Hercegovinu, ali je i za mene». Nagrađeni pisci su čitali odabrani odlomak na jeziku na kojem je knjiga izdata, a na ogromnim ekranima je istovremeno prikazivan prijevod na engleski. Komesarka za obrazovanje i kulturu (Cipranka) je govorila na engleskom i francuskom. Spomenula je da joj je nekom prigodom neko službeno predlagao da se uvede samo jedan službeni jezik, na što je ona uzviknula ‘Neee, želimo biti bogati na 24 različita načina’. Doris Pack je uvod započela na engleskom,  i nastavila na njemačkom. I dok je u emotivnom izlaganju spomenula i našu zemlju, izgovorila je i naziv Makedonija, dok je u službenom prijevodu pisalo ‘nekadašnja jugoslovenska Republika Makedonija’. Rumunjska spisateljica Ioana Parvulescu  je opisala kako joj je njena nagrađena knjiga ‘Život počinje u petak’  o 2008, najgoroj godini svih njenih dana – spasila život. Slovenačka književnica Gabriela Babnik je nagradu za knjigu ‘Doba suše’ posvetila tamnoputoj spremačici koja je to jutro u hotelu pospremala njenu sobu, svojim kćerkama i svim ‘nevidljivim ljudima naših života, koji negdje tu ili negdje daleko dišu isti zrak kao i mi’. Zanimljiv je bio nastup Njemice Marice Bodrožić, koja je nagrađena za knjigu ‘Stol od trešnjevog drveta’, napisanu na njemačkom jeziku. Marica Bodrožić je porijeklom iz mjesta Stib, u blizini Posušja u Hrvatskoj. Kad joj je bilo deset godina njena familija se odselila u Njemačku. Od tada se izražava i piše na njemačkom jeziku. Nije propustila prigodu da na sceni kaže – koliko voli i o koliko joj je u srcu taj njen ‘drugi maternji jezik’. Njena knjiga govori o ratu u bivšoj Jugoslaviji. Nagrada je i novčane prirode i iznosi 5000 eura. Bilo je znakovito kako je pisac sa Cipra, Emilios Solomou, reagirao na nagradu: ‘Eh, valjda ću sada moći platiti porez.’ Politika i novci su za svakim vratom, valjda.

Nakon skupne fotografije sa veleposlanicima zemalja čiji su pisci nagrađeni (iz Bosne i Hercegovine nije bilo diplomatskih predstavnika najvišeg ranga), sa predsjednikom Europskog vijeća pisaca, predsjednikom Federacije europskih izdavača i predsjednikom Federacije europskih knjižara, i sa predstavnicima Frankfurtskog  i Londonskog sajma knjiga, svim prisutnim u sali su posluženi šampanjac i bogata zakuska.  U prepunoj sali među zvanicama,  a pred brojnim kamerama šepurio se nasmijan, sa leptir mašnom, glavom i bradom Ibrahim Spahić, predsjednik Udruženja izdavača Bosne i Hercegovine. Bilo je očito da je poznat i rado viđen gost i suradnik i u ovakvim situacijama.

Organizator se pobrinuo i da svi koji žele mogu na licu mjesta ovjekovječiti ovaj povjesni trenutak:  postavljena je foto naprava ispred koje smo se mogli uslikati sa knjigom u ruci i odabranim nagrađenim piscem. Odmah smo mogli dobiti fotku uokvirenu natpisom ‘Europska nagrada za književnost’, uz malo zdrave reklame kao podsjećanje na Program kulture Europske komisije i partnere, europske knjižare i izdavače. Nije loše. Potražila sam Faruka Šehića pogledom. Nije bilo lako doći do njega – svi su se htjeli slikati s njim i čuti neku od njega, a posebno njegove kolege pisci. Oko drugih pisaca su bili članovi familija, sunarodnjaci u svojstvu diplomata na službi u Bruxellesu i lokalnih visokih funkcionera Europske komisije, pristigli na čestitanje. Budući da smo na ulazu dobili  knjigu sa odlomcima nagrađenih tekstova, pružila sam je Faruku Šehiću da se potpiše pored svog teksta. Ruka je zadrhtala i zbunila se, pored datuma je počeo pisati umjesto 2013, 19..  (Mnogi od nas smo još uvijek u nekom drugom vremenu.)  A rekao je da više nije toooliko uzbuđen i da se već navikao na nagradu, ‘rezultati su objavljeni ljetos’. Ne znam da li je baš djelovao u skladu sa vlastitim riječima. U svakom slučaju, ja sam bila i uzbuđena i ponosna. Bilo je lijepo, kao rijetko kada, biti Bosanac (pa Boga mi i Hercegovac) u Bruxellesu ovog 26. novembra 2013. kad je Europska nagrada za književnost dodijeljena nesuđenom veterinaru Faruku Šehiću iz Bihaća. (A ja sam se slikala sa ovozemaljcem Ibrahimom Spahićem.)

On meni – nema Bosne? I da budem politički korektna – ona meni ‘nema Bosne’?

Jedan neuporedivo mudriji od mene, francuski politički mislilac Montesquieu, jedan od utemeljitelja znanosti zvane sociologija, filozof i sam pisac, fotelja broj dva u Francuskoj Akademiji (čiji je zadatak ‘bdjeti nad francuskim jezikom i zaštititi ga’ i čija je deviza ‘Besmrtnost!’), rekao je : ‘Dovoljno mi je njih nekoliko. Dovoljno mi je njih par. Dovoljan mi je jedan. Dovoljan mi je nijedan’. Neki mi kažu: nema Bosne i Hercegovine. E pa vidjećemo.