ENG
Katolički spam
Autor/ica 👤Boris Dežulović
Izdvajamo
- Za takve, hvala Svevišnjemu, u Hrvatskoj pošti – u zagrebačkom poštanskom uredu u Gundulićevoj ulici, gdje redakcija Novosti predaje pretplatničke primjerke, ili u glavnoj pošti u Jurišićevoj, odakle se dalje distribuiraju, ili pak u poštanskim ispostavama u provinciji, odakle ih šalju grješnicima – rade vješto ubačeni katolički ilegalci, hrabri diverzanti koji u upakirane primjerke Novosti pod okriljem noći vješto ubacuju katolički i domoljubni tisak. Kako je bilo za očekivati, osim Splita i jednog malog sela između Senja i Župe Dubrovačke, najviše čitatelja tu je neobičnu pojavu prijavilo u najbezbožnijim i najnehrvatskijim hrvatskim krajevima, Istri i Primorju.
Povezani članci
Revni poštanski službenici u uredno upakirane pretplatničke primjerke srbočetničkog tjednika Novosti u tajnosti umeću Glas Koncila, Hrvatsko slovo ili Hrvatski domobran, a ponekad i brošure Pokreta krunice za obraćenje i mir
Živim u jednom zabačenom dalmatinskom selu, više zapravo zaseoku, između Senja i Župe Dubrovačke. U mom selu nema pošte, kafića, gostionice, hotela ili trafike, nema ni banke ni bankomata, ima samo crkva. Veliko historijsko vrijeme ovdje je stalo negdje u prvoj polovici prošlog stoljeća, najbliže trafike u kojima mogu kupiti novine točno su 15 kilometara daleko – po jedna na zapadu, istoku i sjeveru – pa novosti donosi poštar na starom zelenom motoru. Nekad su to novosti seoskog vijeća iz susjednog mjesta, tko se protiv koga potukao ili oženio, a nekad su to Novosti Srpskog narodnog vijeća iz dalekog, tajanstvenog Zagreba, tko je protiv koga zaratio i kako napreduje Deseti zagrebački korpus.
Razumjet ćete onda zašto sam se onako iznenadio kad sam u posljednjem broju olovnih crno-bijelih Novosti našao brošuricu u boji, s naslovom ‘Pokret krunice za obraćenje i mir’, te velikim, lijepim portretom zagrebačkog nadbiskupa s podnaslovom ‘Blaženi Alojzije moli za nas’ i potpisom ‘Blaženi Alojzije Stepinac, biskup (1898-1960)’.
– Umro Stepinac – promucao sam šokiran.
– Sereš! Di piše? – otelo se seoskom poštaru dok je na stol spuštao prazan bićerin.
– Evo javljaju Novosti.
– Novosti Srpskog narodnog vijeća? – iznenadio se sad i on.
– Aha.
Najbliži župnik našem je zaseoku deset kilometara daleko, pa smo krunicu za pokojnog Stepinca poštar i ja odlučili izmoliti sami. Ni on ni ja ne znamo, međutim, moliti krunicu, pa je sva sreća ispala da su u brošuri, pored rasporeda molitvi Otajstva – od Radosnih Otajstava ponedjeljkom do Žalosnih Otajstava Petkom – stajale i detaljne upute za molitvu krunice. ‘Evo kako se moli krunica’, baš tako piše: ‘Poljubi se križ izgovarajući riječi: O Isuse, to je tebi za ljubav, za obraćenje grješnika i kao naknada za uvrede koje se nanose Bezgrješnom Srcu Marijinu’, i tako dalje, na tri gusto štampane stranice, sve do Lauretanskih litanija, zagovora blaženog Alojzija Stepinca, i nečega što se zove – taj dio nam se najviše svidio – ‘Ispovijest vjere Hrvata katolika’, što završava s ‘Najvjernija Odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom!’
– …Čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom! – ponovio je za mnom poštar prekriživši se, sve po uputama iz brošure, i poljubivši na kraju križ. – Odlične su ti ove novine, ne znam zašto svi pizde na Novosti.
– Ne znam ni ja – odgovorio sam poljubivši križ. – U svakom broju imaju nešto ovakvo, ili je brošura Pokreta krunice za obraćenje i mir, ili je cijeli podlistak za ispovijest vjere Hrvata katolika. Zove se Glas imbecila.
– Misliš Glas Koncila?
– E, to.
– Glas Koncila u Novostima?
– Da. A ponekad i kakvo zahtjevnije štivo za Hrvate katolike, poput priloga Hrvatsko slovo.
– Misliš U?
– Ne, nego baš Hrvatsko slovo. Tako se zove.
Ne razumijemo tako moj poštar i ja zašto svi pizde na Novosti, jedini hrvatski informativno-politički tjednik koji u svakom broju ima prilog za Hrvate katolike. Niste, eto, ni vi znali, ali to je zato što ne živite na selu, nego u gradu, pa Novosti kupujete na trafici, umjesto da vam ih šalje Hrvatska pošta. Gdje revni službenici, Hrvati i katolici, u uredno upakirane pretplatničke primjerke toga srbočetničkog tjednika u tajnosti umeću Glas Koncila, Hrvatsko slovo ili Hrvatski domobran, a ponekad, kako vidite, i brošure Pokreta krunice za obraćenje i mir.
Prvi put primijetio sam tu stvar prije par godina, kad sam u prilogu Novosti najprije zapanjen pročitao nekakav kretenski tekst o zabavnom parku Jasenovac, gdje su ustaše za Srbe, Židove, Rome i komuniste organizirali kazališne predstave i nogometne turnire, onda tekst dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu o ženama kao ‘drugotnim bićima’, pa naposljetku i tekst profesora zagrebačke bogoslovije o ateizmu kao ‘tragičnoj, teškoj čovjekovoj bolesti’. Već sam se bijesan spremio dati otkaz, kad sam pogledao malo bolje i shvatio da je to slavni Glas Koncila: cijeli broj kaptolskih novina bio je umetnut u primjerak Novosti koji sam dobio uredno zapakiran i protokoliran u Hrvatskoj pošti!
Sve otada, zajedno s Novostima uredno i redovno dobivam Glas Koncila, katoličke tjedne novine za čišćenje ribljih iznutrica i potpaljivanje peći, a ponekad unutra nađem i kakvu zgodnu brošuru, poput rečenih uputa za zagovor blaženog Alojzija Stepinca Pokreta krunice za obraćenje i mir. Pokret krunice za obraćenje i mir, kako mu i sam naziv kaže, radi na obraćenju grješnih, a grješnijih i za obraćenje potrebitijih od čitatelja Novosti nema. Fra Smiljan Kožul, duhovni ravnatelj Pokreta, poznati je hrvatski egzorcist koji već godinama u crkvi Svetog Križa u Sigetu organizira seanse čišćenja i obraćenja zatrovanih krštenih duša od sotonskih djelovanja kletvi i vračanja, te joge, reikija, transcendentalne meditacije i ostalih poguba današnjice, na čelu s najgorim slučajevima – pretplatnicima srpskih Novosti.
Za takve, hvala Svevišnjemu, u Hrvatskoj pošti – u zagrebačkom poštanskom uredu u Gundulićevoj ulici, gdje redakcija Novosti predaje pretplatničke primjerke, ili u glavnoj pošti u Jurišićevoj, odakle se dalje distribuiraju, ili pak u poštanskim ispostavama u provinciji, odakle ih šalju grješnicima – rade vješto ubačeni katolički ilegalci, hrabri diverzanti koji u upakirane primjerke Novosti pod okriljem noći vješto ubacuju katolički i domoljubni tisak. Kako je bilo za očekivati, osim Splita i jednog malog sela između Senja i Župe Dubrovačke, najviše čitatelja tu je neobičnu pojavu prijavilo u najbezbožnijim i najnehrvatskijim hrvatskim krajevima, Istri i Primorju.
Katolički aktivizam usvojio je tako partizanske diverzantske metode. Velečasni Tihi i fra Prle preko ilegalaca u Hrvatskoj pošti dobivaju tako imena svakog pretplatnika omraženog srpskog tjednika, a oni i protiv svoje volje dobivaju Glas Koncila ili Hrvatsko slovo. I što je najbolje, sve je na račun države: ovim jednostavnim distributerskim patentom novine, brošure i letke za Crkvu i njene milicije posve besplatno raspačava državna Hrvatska pošta. Koliko je tom akcijom oštećena Pošta, dakle država, nije važno: obraćenje grješnih, opsjednutih i Srba nema cijenu.
Pojava svakako nije nova – neželjena pošta najrašireniji je valjda fenomen nove, internetske epohe – ali je podignuta na posve novu razinu otkako su u Crkvi čuli za taj, kako ste rekli da se zove, spam.
– Kako to misliš, ‘spam’? Što je to? – pitao je jednog jutra fra Prle mladog ministranta.
– Neželjena pošta – odgovorio mu je Domagoj. – Kad u sandučić elektronske pošte dobiješ poštu koju nisi naručio. Obično su to oglasi nekih poluilegalnih kompanija, reklame kladionica i kockarnica, kojekakvi lanci sreće, povoljne ponude za brzo bogaćenje, čudotvorno izlječenje od raka prostate ili štajaznam, online-seks.
– Seks? Gdje se to naručuje?
– Nigdje, to dobiješ onako, i da ne tražiš, u tome i jest smisao spama. Neželjena pošta.
– Zanimljivo – odsutno je zaključio fra Prle, pa se dosjetio. – Imam ideju.
Tako je u maloj, katoličkoj Hrvatskoj – sasvim u skladu s velikim historijskim vremenom, koje je ovdje stalo negdje u prvoj polovici prošlog stoljeća – razvijen posve osobit, analogni spam. Načelo je isto kao kod internetskog, digitalnog spama, samo što neželjena pošta ne stiže u mail-inbox, već u one fizičke, davno zaboravljene limene poštanske sandučiće. I što je najbolje – nema opcije blokiranja spama. Ukoliko ne želite i dalje primati Glas Koncila, Hrvatsko slovo ili upute za krunicu, morate otkazati pretplatu na srpske Novosti. Nije li to genijalno?
Crkva u Hrvata i njene milicije uhvatile su tako korak sa svojim vremenom, i sam Bog zna što je sljedeće.
– Kako to misliš, ‘enlarge your penis’? – pitat će jednog jutra fra Prle mladog ministranta.
Autor/ica 👤Boris Dežulović
