Kapriciozni feudalac s Mokre Gore

Povezani članci

• Briga o djeci unutar kompanija kao preduslov za stvaranje zdravijeg društva
• Gojko Berić: Nacija ne stanuje u stomaku
• Republika Ustaška
• Krivična prijava protiv pripadnika policije za zločin nad 53 albanska civila u Pokleku
• Nerzuk Ćurak: Živimo u zatvorenoj geometriji straha
• Aktivisti otkrili kriminal u zdravstvu HNK od pola milijarde KM

Sad je došao na red Petar Luković, na kojeg se vezir Emir razgoropadio i traži dvadeset hiljada evrića. Nije mu dosta što iza njega stoje Tadić, Dodik, Vučelić, SPC, Večernje novosti, Politika i Televizija, UKS, nego bi htio da mu se u njegovu konaku poklone i e-novine. Dahija je dao mig, a kadije će uraditi svoje. Platićeš Lukoviću, ne dvadeset već dvjesto tisuća evra, jer si se, kao prononsirani srbožder, drznuo nanijeti neizmjerne duševne boli tom čestitom i poštenom rabu Božjem – samo zato što je Srbin

“Kusturica je kapriciozan feudalac”, piše Dubravka Ugrešić u svojoj novoj knjizi (Napad na minibar, Fabrika knjiga, Beograd 2010), pa nastavlja: da je on “svoj feud očito dobio od srpskih vlasti, isprva javno podržavajući Miloševića, a zatim strastveno podržavajući Koštunicu, a zajedno s njima i cijelu srpsku nacionalističku i ‘poslovnu elitu”.

Taj kapriciozni dahija, dakle, svoj je feud stekao na dvije vrste poreza. Prvi je danak u krvi (tur. adžam oglu) kad je na krvarini svog, muslimanskog naroda gradio svoju slavu i svoja Potemkinova sela, drugujući s Miloševićem, Vučelom i drugim njegovim dželatima, povremeno im služeći kao međunarodni portparol.

Druga vrsta poreza je danak vladaru (tur. dervišma) koji uz pomoć instrumenata tzv. pravne države ubira od svojih kritičara. Svatko tko o valiji ne misli da je genije – ima da plati. Tako je onomad od mladog crnogorskog pisca Andreja Nikolaidisa uz pomoć svojih vjernih kadija utržio dvanaest tisuća evra. Andrej je kriv samo zato što je o njemu napisao istinu. Ali jedno je istina, a drugo vezirova čast.

Sad je došao na red Petar Luković, na kojeg se vezir razgoropadio i traži dvadeset hiljada evrića. Nije mu dosta što iza njega stoje Tadić, Dodik, Vučelić, SPC, Večernje novosti, Politika i Televizija, UKS, nego bi htio da mu se u njegovu konaku poklone i e-novine. Dahija je dao mig, a kadije će uraditi svoje. Platićeš Lukoviću, ne dvadeset već dvjesto tisuća evra, jer si se, kao prononsirani srbožder, drznuo nanijeti neizmjerne duševne boli tom čestitom i poštenom rabu Božjem – samo zato što je Srbin.

 E-novine