Kamo klikaš Bošnjače?

Povezani članci

• DAN MLADEŽI
• Hrvatska Wikipedija nacionalistički ostrašćen projekt
• Kako poraz zvati pobjedom
• Pred punom dvoranom ADU-a u Zagrebu predstavljena nova knjiga ‘Kazalište krize’ autorice prof. Snježane Banović
• STVARNI GOSPODAR BiH: Piramida moći Dragana Čovića!
• Ne srči, bre!

Moju novinarsku sumnju u Kostićevu dobronamjernost navođenja na asocijaciju koja se otvara kada povežete hashtag-irana polja: žrtva/muslimani/Charlie Hebdo/ islamofobija/Bosna, kao i tempiranje fb statusa, on sam nije ni pokušao da pobije, niti da objasni. Umjesto odgovora, uslijedilo je zatvaranje diskusije, kao i same objave. Do tada su Džirlo fejsbukovci Kostićeve dezinformacije podijelili više od 200 puta. Tweet-ovi na istu temu, preko 1000. Koliko će ih taj brzopleti klik koštati mogli bi saznati već danas. Cijenu svakako neće plaćati ni kostići, ni açkalijevi, već isključivo Bošnjaci. I oni kod kuće i oni u gostima. A uopće nije zanemariva, da bi se prežalila kao paklice sušene kamilice i komorača.

Piše: Aldijana Ćosić

Ne znam da li je još živ Džirlo, lik koji je u Jugoslaviji kasnih osamdesetih zgrnuo ogromne pare prodajući mješavinu biljnog čaja kao čudotvorni napitak kojim se preko noći tope kilogrami. Da je danas aktivan sigurna sam da bi, kao pionir u tom polju, savjetovao svakog nadobudnog prodavača magle da tradicionalne medije zamijeni društvenim mrežama. Nikada nije bilo lakše i djelotvornije, a bez ikakve odgovornosti, prodati ublehu, ekonomsku, političku, emotivnu, svejedno. Za podmetanje poluistina, dezinformacija i laži, dovoljno je samo osluškivati impuls svoje mete, ciljne grupe, te naći efektan i uočljiv sentiment kojim ćete prodati željeni falš.

Baš kao što je Džirlo-narod brzopotezno i euforično naručivao čarobne čajeve, prečuvši kako je za rezultat potrebno naručiti više kura biljne mješavine. Prevaru bi shvatili kasnije, ali ona nikoga nije koštala više od cijene čaj-šlanga. Za razliku od njih, pratitelji na društvenim mrežama, u maniru pošto-kupio-po-to-prodao, klikom na share uključuju sebe u lanac širenja neistina, ispod čije se, hashtag-ovima istaknute površine, kriju nimalo naivne namjere sa posljedicama koje naložena masa u svojoj brzopletosti, sve i da hoće, nema vremena naslutiti.

Tako su ovog četvrtka neki od mojih fb prijatelja podijelili objavu/obmanu Ivana Ejuba Kostića, o tri karikature Charlie Hebdoa nastale u periodu između 1993. i 1996., koje, kako sugerira ovaj beogradski islamolog, vrijeđaju muslimane u BIH.

Upućeni znaju, dok ostali lako mogu provjeriti, da je francuski satirični nedjeljnik crnim humorom, koji istina nije za svačiji želudac (ali zar mora biti?!), među prvima ukazivao na masovna silovanja žena u BiH, kao i na izostanak konkretne podrške stanovništvu u vrijeme agresije na BiH. Za razliku od mnogih Kostićevih sunarodnika koji i danas negiraju genocid u Srebrenici ili, da upotrijebim danas popularan termin, braće iz arapskog svijeta koji su devedesetih vodeći se isključivo svojim interesima flertovali sa Miloševićevom vladom, kao naprimjer Palestinci, ‘vulgarni i sirovi’ Francuzi među prvima su upozoravali svijet na pojavu masovnih grobnica. Uostalom, kao omaž nastradalim u terorističkom napadu na redakciju Charlie Hebdoa u januaru 2015., Sarajevo Times, pojasnivši njihov sadržaj, objavio je upravo ove tri karikature kao primjer satiričnog, šokantnog, ali objektivnog i pravovremenog izvještavanja o stradanjima u BiH…

Kostićeva objava je sklop iz konteksta izvučenih fragmenata tekstualnog dijela karikature prevedene sa francuskog, praćene tipično Hebdoovskim ilustracijama ljudskih kreatura, penisa i vagina, koji je priredio izvjesni Emel Açkali. Semantički je sklopljena tako da čitatelj bez puno razmišljanja linkuje pojmove koje je autor i želio istaknuti: muslimani, žrtve, genocid, silovane muslimanke, Srebrenica, Charlie Hebdo, Bosna, islamofobia… Džirlo momak tako upakovan proizvod nudi, a neodžirlovci, njegovi followeri ublehu kupuju ne obraćajući pažnju na detalje. Komenari podrške se nižu, lajkovi pljušte, shareovi se već u startu broje desetinama…

Inače, ovaj islamolog iz Beograda je i direktor Balkanskog centra za Bliski Istok, te član odbora Evropske muslimanske mreže. Svoja promišljanja i stavove redovno objavljuje na portalu balkanske Al-Jazire. Tim više čudi kako svoj fb status koji je, nije nebitno, pisan na engleskom, kao i tri tweeta na istu temu nije pretočio u tekst. Mogao ga je objaviti na srpskom/bosanskom/hrvatskom jeziku. Ali bi u tom slučaju, pojam bosanska Muslimanka i Muslimani koji je on vješto (zlo)upotrijebio morao zamijeniti adekvatnijom odrednicom za etničku pripadnost, a to je Bošnjakinje i Bošnjaci. Vjerska konotacija, na koju je blefer i igrao, potpuno bi iščezla. Kostiću i njegovom prijatelju Açkaliju ne bi ostalo prostora da obmanom izazivaju željene reakcije (ne)upućenih. Ugledni islamolog i kolumnista se pak odlučio za varijantu koja njega kao autora oslobađa svake odgovornosti. Negdje je sigurno ukalkulisao i naivnog Bošnjaka brze ruke, kratke pameti i još kraćeg sjećanja. Onog koji se neće pitati šta je, zapravo, Kostić, izvlačeći karikature iz naftalina, sa vremenskom distancom od 25 i više godine htio postići.

Interesantno, njegova se objava podudara sa napetom komunikacijom Erdogana i Macrona, te frkom oko karikature kojom francuski humoristi ismijavaju prvog Turčina. Istodobno, urbana, sekularna Turska sa prezirom gleda na samoproglašenog Sultana; izborni krah njegove stranke u Istambulu ovog ljeta još nije zaboravljen i Erdogan, izazivajući tenziju sa Francuskom, fokus namjerno pomjera dalje od problema u domovini. U međuvremenu, zvanični Brisel sve otvorenije govori o vidljivom, snažnijem uticaju Turske na Zapadni Balkan. Recept je tradicionalan i provjeren: Srbiju kupuju investicijama, dok Bosni prodaju emocije. Nije Erdogan prvi, ali jeste jedan u nizu, trenutno aktuelan, koji svoj lični rat vodi mašući Europi Bosnom i Bošnjacima. Bošnjacima koji su, da se ne lažemo, devedesetih, nevezano za zvanične politike, imali simpatije gotovo svih naroda EU.

I, opet bez uvijanja, te simpatije sve više gube na intenzitetu, proporcionalno naivnoj sklonosti da ga na religijski sentiment uvlače u ratove koji nisu njegovi. Moju novinarsku sumnju u Kostićevu dobronamjernost navođenja na asocijaciju koja se otvara kada povežete hashtag-irana polja: žrtva/muslimani/Charlie Hebdo/ islamofobija/Bosna, kao i tempiranje fb statusa, on sam nije ni pokušao da pobije, niti da objasni. Umjesto odgovora, uslijedilo je zatvaranje diskusije, kao i same objave. Do tada su Džirlo fejsbukovci Kostićeve dezinformacije podijelili više od 200 puta. Tweet-ovi na istu temu, preko 1000. Koliko će ih taj brzopleti klik koštati mogli bi saznati već danas. Cijenu svakako neće plaćati ni kostići, ni açkalijevi, već isključivo Bošnjaci. I oni kod kuće i oni u gostima. A uopće nije zanemariva, da bi se prežalila kao paklice sušene kamilice i komorača.