Kako zaustaviti cyber rat na portalima?

Povezani članci

• Urednik Novosti Ivica Đikić tvrdi: Karamarko je ratnik prizemlja
• Judine škude pod palminom granom
• Puca mi dalmatinski đilet(in) za hercegbosanske komemoracije!
• Boris Dežulović: Rat nije gotov i ne dajmo šansu miru!
• Statusna neutralnost
• IVAR AMUNDSEN:Pozivam EU, Veliku Britaniju i Sjedinjene Američke Države da reaguju i spase BIH

Iako je rat na prostoru bivše Jugoslavije završen prije 18 godina, na većini ovdašnjih web portala vodi se verbalni cyber–rat. Generacije koje odrastaju uz internet, ali i one koje su tu vrstu komunikacije naučile naknadno, utrkuju se u komentarima u kojima se, blago rečeno, vrijeđaju. Prizvuci mržnje, nacionalističkih ispada, psovki i sl. postali su svakodnevnica, a samo u ovoj godini Vijeće za štampu BiH primilo je više od 100 pritužbi građana na govor mržnje u printanim medijima i na web portalima.

Prema riječima Tatjane Udovičić, broj pritužbi je veći u odnosu na godinu ranije, ali još uvijek nema mehanizma kojim bi se slučajevi govora mržnje u medijima i sankcionisali:

„Kada smo pitali zašto se ne postupa po prijavama na govor mržnje, jer samo je Vijeće za štampu prošle godine podnijelo pet prijava SIPI za govor mržnje u medijima, njihov odgovor je bio da prioritete u procesuiranju slučajeva postavlja VSTV, i da su ti prioriteti trenutno slučajevi organizovanog kriminala i ratnih zločina. Nakon ovoga, sljedeći odgovor je bio da su sudovi zatrpani predmetima, a potom se došlo i do različitih tumačenja Krivičnog zakona i Zakona o zabrani diskriminacije”, kaže Tatjana Udovičić.

Razlog zbog kojeg se slučajevi govora mržnje ne mogu sankcionisati, primjerice u Federaciji BiH, je što u okviru postojećeg Krivičnog zakona ne postoje odrednice koje bi ove pojave kaznili.

To je bio povod da Koalicija, koju čini nekoliko nevladinih organizacija, uputi prijedloge amandmana na postojeći zakon kako bi se ova oblast uredila. O tome šta je sadržaj amandmana govori Vladana Vasić iz Sarajevskog otvorenog centra:

„Definisali smo i govor mržnje kao širenje mržnje, poticanje diskriminacije ili netrpeljivosti putem štampe, radiotelevizije, računarskog sistema ili mreže – ovo smo posebno smatrali da je bitno uvesti u KZ s obzirom da je regulacija interneta vrlo nedefinisana, a da se govor mržnje najčešće dešava putem socijalnih mreža i interneta.“

„Jedna demokratska država kao što je BiH mora da donese pravni mehanizam koji će regulirati ovu oblast upravo zato da mi ne bismo razmišljali o tome šta je nešto, a šta nije. Donešenjem pravnog mehanizma mi sebi stvaramo mogućnost da u slučaju da neko evidentira govor mržnje, mi jednostavno filtriramo kroz postojeću legislativu i kažemo da to jeste ili to nije”,kaže Snježana Ivandić Ninković iz Asocijacije za demokratske inicijative.

Moderacija komentara

Pa, iako zakon kojim bi se sankcionisao govor mržnje u printanim medijima i portalima postoji u Republici Srpskoj i Brčko Distriktu, još nije zabilježen niti jedan slučaj sankcionisanja. Problem leži u činjenici kako su njihovi vlasnici najčešće nepoznati, ali i svjesni toga da su svađe i uvrede kojima se čašćavaju njihovi posjetioci, sadržaji koji su čitaniji od samih tekstova.

Prema istraživanjima nevladinog sektora, čak, i oni koji su svjesni kakvu štetu nanose puštajući komentare u kojima se širi govor mržnje, kao razlog zbog kojeg nema moderacije pojedinih komentara, navode nedostatak ljudi i novca.

„Komentari na portalima definitivno jesu urednička odgovornost samim tim što portal i urednik daju prostor za objavljivanje takvih sadržaja, tako da onog momenta kada se uredniku ukaže da na njegovom portalu, u komentarima na tekstove postoje sadržaji koji sadrže elemente govora mržnje, njegova je urednička odgovornost da takve sadržaje i ukloni”, kaže Tatjana Udovičić iz Vijeća za štampu BiH.

No, da se, ipak, komentari mogu moderirati, dokazuje web portal slobodnaevropa.org. Kako navodi Nedim Dervišbegović, producent za multimediju, na ovoj stranici se koristi tzv. postmoderacija, gdje se posjetiocima portala ostavlja mogućnost da komentar postave, ali on neće biti objavljen dok ga ne pogleda neko od urednika koji odlučuje da li će biti pušten ili ne:

„To uključuje korištenje više ljudi, više vremena, ali to je odluka svakog od pojedinačnih portala da li će to raditi ili ne. Čini mi se da mnogi od njih namjerno ostavljaju mogućnost nemoderiranih komentara zato što to povećava saobraćaj na njihovim stranicama – onaj ko je ostavio komentar, vratiće se poslije na stranicu da vidi da li je neko odgovorio, pa ide odgovor na odgovor itd..“, pojašnjava Dervišbegović.

Nevladin sektor u BiH ocjenjuje i kako se, pored njih, šira javnost treba uključiti u to da se govor mržnje zaustavi, ali i da se svi oni koji ga šire sankcionišu.

„Mi nećemo reći sada cenzura štampe, cenzura javnog govora ili javnog istupa. Ne, ono je legitimno, ali sve do tada i pod jednim uslovom – dok se tim ne podstiču mržnja, netolerancija, agresivni nacionalizam, etnocentrizam i ne glorifikuju se, posebno za BiH, zločini ili superiornost rase ili nacije, ili se negiraju ratni zločini i genocid ili uspomene na lica koja su izgubila živote u takvim događajima. Ovo mora biti jasno javnosti i svaki put kad neko želi da izrekne nešto i kaže da ima pravo na to, on mora da zna da ova rečenica negdje postoji i da će, ukoliko koristi riječi i rečenice koje će nekoga asocirati ili ga staviti u ovakav položaj, biti sankcionisan”, zaključuje Snježana Ivandić Ninković iz Asocijacije za demokratske inicijative.

slobodnaevropa.org