Kako su Slovenci prodavali oružje zaraćenim stranama u BiH i Hrvatskoj

Povezani članci

• ANTE TOMIĆ: Antifašisti su bili talentiraniji i moralno ispravniji od svojih protivnika, fašističkih siledžija
• Životinje, ljudi
• Split na nogama! Nećemo spomenik čovjeku koji je opljačkao Hrvatsku i spalio Mostar
• Ratna prijateljstva: Stipe i ja (njegova pisma meni)
• Radosna sova: upoznavanje s protezom
• Hrvatska socijala trenira gladovanje

U knjizi “U ime države”, Matej Šurc i Blaž Zgaga pišu o švercu oružjem iz sladišta JNA u Sloveniji, poslu u koji su bili uključeni političari najvišeg ranga i od kojeg su mnogi profitirali.

Piše: Tina Dizdar, SLobodna Evropa

Kada su Matej Šurc i Blaž Zgaga počeli istraživati i pisati knjigu “U ime države“ postavili su dvije hipoteze – da su se političke elite okoristile ratnim profiterstvom, posebno prodajom oružja, odnosno da su prikrivanjem tih zlodjela onesposobili pravosudni sistem.

Kroz 6.000 zvaničnih dokumenata i tri godine istraživačkog rada pratili su šverc i trgovinu oružjem od početaka rata na području bivše Jugoslavije sve do afere Patria.

Uspjeli su dokazati postojanje hiljada tona oružja u skladištima JNA u Sloveniji koje su ostale Teritorijalnoj odbrani Slovenije nakon desetodnevnog rata. Nakon što je nestalo oružja u skladištima, u luku Kopar stiglo je više od 20 brodova s oružjem i streljivom iz Bugarske, Poljske, Rumunije, a transport su organizovali slovenski obavještaci prema Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Više od 130.000 mrtvih, milioni protjeranih i izbjeglih bile su žrtave i ratnih profitera

Samo jedan kamion oružja mogao je biti prodat za milion maraka. Zavisno od mjesta i ratnih okolnosti gdje se oružje isporučivalao, cifre su se znale i udvostručiti. Radilo se o poslu u koji su bili uključeni političari najvišeg ranga i od kojeg su mnogi profitirali.

„Najviše to objašnjava izjava osobe s imenom Ivan Horvat, on je nabavljao oružje za HVO, i on je pred istražnim sucem na Sudu u Kranju, gdje je bio neki sudski proces, rekao da je sve to bilo dogovoreno na najvišoj razini, između Kučana, Tuđmana i Izetbegovića. Dokumenti dokazuju da su oružje vozili i osigurali policajci, vojnici. Na tisuće ljudi je radilo ‘u ime države’, ali neki su sve to iskoristili i radili više za svoj džep“, kaže jedan od autora knjige, Blaž Zgaga.

Prema zvaničnim procjenama, u skladištima JNA početkom devedesetih nalazilo se 220.000 tona samo streljiva u vrijednosti od oko 12 milijardi američkih dolara, od toga u Sloveniji deset posto. Radilo se o javnoj tajni za koju su znali logističari i političari najvišeg ranga, koji će kasnije odobriti i prodaju Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, vrlo često i stranama u sukobu.

„Sada mi vidimo da je iz istih skladišta prodavano oružje zaraćenim stranama u BiH, i Srbima, i Hrvatima, i Bošnjacima, da je čak postojao u nekim slučajevima i isti posrednik. Mi sada govorimo na drugi način o učešću, na primjer, slovenačke vlade, kako je ona, na primjer, naoružavala jedinice Bošnjaka koje su bile pod komandom Fikreta Abdića i jedinica Armije BiH – na taj način da je naplaćivala oba računa, iako su te jedinice bile u međusobnom konfliktu. Mi govorimo o tome kako je u Sloveniji zadržavano oružje koje je moglo na značajan način uticati na tok borbenih operacija, milionima i milionima koji su prešli u ruke trgovaca oružjem“, navodi istraživač iz BiH Esad Hećimović.

Trgovalo se i teritorijama

Hasan Čengić bio je ovlaštena osoba za nabavku oružja za Armiju BiH. To se navodi i u pismu kojeg je ratni predsjednik Predsjedništava BiH Alija Izbetbegović uputio Milanu Kučanu, predsjedniku Slovenije, a koje je dokumentovano kroz knjigu. Čengić je uz ostalo raspolagao sredstvima navodne humanitarne organizacije (TWRA) koja je koristila novac dobijen od donacija islamskih zemalja. O kojim sredstavima je riječ do danas je ostalo nepoznato.

„U jednom od intervjua s Izetbegovićem postavio sam pitanje o porijeklu novca koji je korišten za kupovinu oružja. Alija Izetbegović mi je odgovorio da bi on bio dužan da mi kao predsjednik Predsjedništva BiH to odgovori, pod uslovom da je novac dolazio iz državnog budžeta BiH i da su to radili organi države Bosne i Hercegovine. Ovdje je riječ o privatnoj međunarodnoj humanitarnoj organizaciji i da on  nema nikakve obaveze kao predsjednik Predsjedništva BiH da podnese taj račun. Zbog toga je za mene ključni dokument u kojem Alija Izetbegović piše da je Hasan Čengić bio ovlaštena osoba, a da je način na koji je taj državni posao izveden, ustvari bila jedna prikrivena operacija“, kaže Esad Hećimović.

Embargo je zakonite kanale pretvorio u nezakonite, čime je poslove s oružjem gurnuo još dublje u mračnu zonu vojnih tajnih službi i organiziranog kriminala. Tako se u  knjizi mogu naći dokumenti sa poznatim imenima generala, političara, osoba koje su dogovorale preprodaje.

Nije se trgovalo samo za novac. U situaciji iznude, hrvatski general Bobetko nudi rt Savudrije i pravo na cijeli Piranski zaliv u zamjenu. Tu su svjedočenja o strogo čuvanim i neprijatnim tajnama o obuci Paraginih crnokošuljaša od kraja jula 1991. Sve te usluge visoko su naplaćivane, a cijene oružja i municije dnevno su rasle.

„Često se susrećemo sa prigovorima kao: ‘Pa šta sad!? Da nisu kupovali, trebali su nas poubijati!’. Ali, ljudi, nije u tome stvar. Stvar je u tome, upravo to knjiga pokazuje, da oni nisu to kupovali da bi nas obranili, nego da bi oni zaradili. Mi imamo, recimo, slučaj u Hrvatskoj, jednog od ljudi koji je bio trgovac svinjama prije rata, bio je jedan od ljudi preko čijih je ruku najviše prošlo novca iz Hrvatske za nabavu oružja, Josip Vukina, a on je danas general hrvatske vojske. Možete zamisliti zašto je postao general i zašto je postao tako bogat. A nije on jedini“, kaže Saša Leković, član istraživačkog tima iz Srbije.

‘U ime naroda” izgrađivana je SFRJ, a knjiga „U ime države“ pojasnit će ne samo kraj te države nego i njen ukupan razvoj, ali i razvoj novih elita, kaže Vera Kac iz Instituta za historiju:

„Ti bogati ljudi postaju vrlo moćni, ili u sjeni ili na vlasti, i onda, kada se to uporedi sa ’45., kroz sve one mjere zadiranja u privatnu imovinu, onda vidimo kako se poslije ratova stvaraju političke elite“, naglašava Vera Kac.

Knjiga slovenskih autora govori  kako se trgovalo iz Slovenije i preko Slovenije. Početak istraživanja kako se trgovalo oružjem u Bosni i Hercegovini tek slijedi.

„Dijelom stvarno treba razumjeti taj vremenski ambijent, i prostorni, u kojem su se nalazili, ali sigurno da  nam je bitna istina da u ovom dijelu vidimo kako je neko ‘hajrulao’ od onoga što smo možda trebali više da dobijemo od onoga šta smo dobili. Ako ništa, onda više humanitarne pomoći, brži završetak rata, operacije koje su možda mogle da poboljšaju i ubrzaju neka dešavanja. Bitna nam je istina“, zaključuje Nedžad Korajlić, dekan Fakulteta za kriminalistiku  iz Sarajeva.