Kako su biskupi nogirali Josipovića

Povezani članci

• Senad Pećanin: Reagovanje TV Sarajevo je dokaz profesionalne nedostojnosti i političke snishodljivosti spram vladajućih političkih struktura
• Vuk i sedam starčića
• Vratite nam ponos i dostojanstvo
• Predrag Matvejević: Napadaju me isti oni koji su me 90-ih otjerali iz Hrvatske
• Otvoreno pismo pobjednicima: FUJ!
• Masovna uhićenja policajaca u Hrvatskoj: Gubi li mafija najvažnijeg saveznika?

Sa svega mjesec i pol dana zakašnjenja iz crkvenih se kuloara u javnost probila vijest da je dubrovački biskup Mate Uzinić najprije ljubazno pozvao predsjednika Republike Hrvatske Ivu Josipovića na proslavu Dana mladih (službeno: Susreta hrvatske katoličke mladeži), e da bi mu malo potom poslao ispriku s molbom da 27. travnja ipak ne dođe u Dubrovnik i s obrazloženjem da monsignorov poziv nije bio usuglašen sa službenim organizatorom fešte mladih katolika – Hrvatskom biskupskom konferencijom.

Vrag će ga… pardon – Bog će ga znati zašto se hrvatskim biskupima učinilo da predsjednik države na čijem je teritoriju organizirana proslava ne bi bio prikladan gost na svehrvatskom katoličkom sletu. Možda su se pobojali da bi Josipović mogao poistovjetiti Dan mladih s Danom mladosti, pa u Dubrovnik doći očekujući da mu neki mlađahni vjernik ili prpošna vjernica uruče štafetu s porukom hrvatske mladeži koja voljenom predsjedniku želi dug život i drugi mandat. Možda su procijenili da bi nazočnost deklariranog agnostika na dubrovačkoj fešti mogla pogubno utjecati na ćudorednu neiskvarenost mladih katolika. Možda su… ma Vrag će ga, pardon – Bog će ga znati što su…

Bilo kako bilo, Večernji list je iz crkvenih krugova doznao da su neki biskupi, čuvši da je njihov dubrovački kolega poslao poziv na Pantovčak, »doslovce zakipjeli od bijesa« i da se »sve sručilo na glavu nesretnog biskupa Uzinića, koji je poznat kao otvoren i dijaloški raspoložen, ali se morao povući pod pritiskom ostalih biskupa«.

Pa vi sad zamislite te biskupske glave iz kojih kroz Eustahijeve trube šišti bijes kao para iz pretis-lonca i zamislite msgr. Uzinića kako svom tajniku brže-bolje diktira tekst isprike prisilno opozvanom Josipoviću, sav u panici da uskipjela kaša metropolitske mudrosti ne pokulja kroz sve tjelesne otvore kojima je Bog podario svoju biskupčad, da se prekuhane ganglije ne razlete posvuda uokolo, po crkvenim zidovima i po gradskim zidinama… Jer da se ta lešada od pameti izlila iz svoga korita, u Dubrovniku se više ne bi snimale »Igre prijestolja« nego eventualno tek hrvatski remake »Noe« s Božidarom Alićem u naslovnoj ulozi, a posljedice podivljale mentalne stihije koja bi potopila grad ne bi bile sanirane ma ne do Dana mladih nego ni do odavno zakazane a ovoga vikenda konzumirane obnove bračnih zavjeta Jasona Beckmana i zakonite mu Fabiole…

A zamislite tek Ivu Josipovića dok čita Uzinićevu poruku kojom mu se otkazuje gostoprimstvo na Danima mladih, pa potom poziva svojega umnog savjetnika za vjerske zajednice Stjepana Bartulicu da mu pomogne odgonetnuti je li se Hrvatska biskupska konferencija tim činom popišala, pomokrila ili ampak istočila na instituciju predsjednika Republike Hrvatske. I onda zamislite kako savjetnik Bartulica, nakon kraćeg razmišljanja, predsjedniku savjetuje da angažira i savjetnika za urološka pitanja, ukoliko ga ne zadovoljava njegovo teološko tumačenje problema, fundirano na onoj biblijskoj »Tko je bez grijeha, neka prvi izbaci kamenac!«…

Ne skanjujte se ni urina ni kamenca, ni pišanja ni mokrenja, ni bilo čega što vam se u kontekstu odnosa hrvatskih biskupa prema aktualnom hrvatskom predsjedniku učini nepriličnim za zamisliti. Zamišljajte slobodno i nesputano, jer stvarnost je – kao i obično – neusporedivo skarednija od bilo čega što se po tom pitanju može javiti u bilo čijoj, pa tako i vašoj uobrazilji.

Stvarnost je takva da Hrvatska biskupska konferencija bez ikakvih skrupula ponižava kakvog-takvog ali legalno izabranog predsjednika Republike Hrvatske, a da ovaj šutke podnosi to pastirsko iživljavanje nad kakvim-takvim sobom i nad dužnošću koju obnaša, umjesto da o prostačkom postupku crkvenih velikodostojnika i sitnoduhovnika obavijesti javnost. Stvarnost je takva da se za dubrovačko-pantovčački skandal najvjerojatnije ne bi nikada ni doznalo da Večernjakov crkveni izvor nije odlučio obznaniti priču o pozivu i opozivu, koristeći prigodu da kao uzgred lansira i ekskluzivni spin po kojemu Kaptol ne namjerava podržati nijednog kandidata na predsjedničkim izborima, pa tako ni – možete si mislit – Željku Markić.

Stvarnost je takva da Sveta Mater Crkva, valjda baš zato što ne podržava nijednu političku opciju, aktualnog predsjednika Republike Hrvatske proglašava nepoželjnim na Danu mladih, dok na Danima pokreta i udruga Zagrebačke nadbiskupije u prvostolnici Svetoga Stjepana ugošćuje nekadašnjega dopredsjednika Hrvatske Republike Herceg-Bosne Darija Kordića i s oltara mu šalje em posebne pozdrave em zagovor »Božjega blagoslova u svjedočenju Božjega Milosrđa«. Hrvatska stvarnost je takva da biskup Vlado Košić na Plesu ljubi ruku ratnom zločincu osuđenom za masakr nad starcima, ženama i djecom u Ahmićima, a da čitava hrvatska politika – od Pantovčaka, Banskih dvora i časnoga Hrvatskog sabora, preko Iblerova trga i Trga žrtava fašizma, pa do svih središnjica i najzabitijih stranačkih ispostava – u sprezi s jednako indolentnom hrvatskom kulturom, tog istog Darija Kordića ljubi tamo gdje ga ni metropolit sisački nije stigao poljubiti.

Jer kako drugačije, osim tom ljubilačkom zauzetošću jezika, objasniti unisonu šutnju hrvatskih državnih, političkih i kulturnih institucija nad trijumfalnim dočekom ratnoga zločinca u zemlji Hrvatskoj i nad nasiljem kojemu je bio izvrgnut jedini čovjek koji se drznuo pokvariti taj degutantni dernek, tu koncelebriranu crnu misu u ime hrvatstva i katolištva?!

novilist.hr