KAKO PORTALI IZVJEŠTAVAJU O DOBROVOLJAČKOJ?

Povezani članci

• Čedomir Petrović: Intelektualno krdo
• UZBRDICE/NIZBRDICE: TRANSKRIPT TAJNOG RAZGOVORA DVA PRIPADNIKA HRVATSKE SOE
• Zlatko Dizdarević: Ukrajina – tko je tu izgubio glavu
• Smrt fašizmu u nama!
• Soko ga nije bolio
• Tko tjera Mađare iz Europe?

Svaka strana u Bosni i Hercegovini ima svoju verziju ključnih historijskih događaja i u skladu s tom verzijom profilira izvještaje. Evo kako su o godišnjici Dobrovoljačke izvještavali Klix.ba i portal Glas Srpske

Piše: Amer Tikveša, analiziraj.ba

Iz godine u godinu Dobrovoljačka izaziva jednako veliki interes medija. Međutim, taj interes uvijek se zadovolji ponavljanjem onoga rečenog prošle godine. Pogledamo li portal Klix.ba, za kojeg se često lijepi etiketa “najčitaniji u BiH”, vidjet ćemo u dvije godine dva gotovo identična teksta.

Evo početka teksta iz 2014: “Mirnom šetnjom, uz cvijeće i zapaljene svijeće, delegacija od oko 70 osoba iz Republike Srpske danas je u Sarajevu obilježila stradanje pripadnika JNA 3. maja 1992. godine.”

Evo početka teksta iz ove godine: “Mirnom šetnjom sarajevskom ulicom Hamdije Kreševljakovića, polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća, delegacija od oko 50 osoba danas je odala počast stradalim pripadnicima JNA 3. maja 1992. godine.”

Iste su i dileme, naprimjer broj žrtava. Reći će tako da srpska strana spominje cifru od preko 40 žrtava, ali da je istina na drugoj strani koja govori o šest žrtava. Problem je u tome što je godišnjica i novinari imaju 365 dana da provjere na čijoj je strani istina. Nikome na um ne pada upitati srpsku stranu imena žrtava, provjeriti jesu li i gdje su poginuli, da razgovara s njihovim porodicama i vidi zašto ne dolaze u Dobrovoljačku itd.

Tu je i standardno relativiziranje tragedije pričom da su tog dana odbranjeni Sarajevo i cijela BiH. Kao da bi stvari išle nekim značajno drugačijim tokom da vojnici nisu ubijeni. Redovno se federacijski mediji, ovi na teritoriji gdje je u ratu vladala Armija BiH, pozivaju na izjavu generala Milutina Kukanjca o tome kako je zločin u Dobrovoljačkoj predimenzioniran. Ali, u Kukanjčevom govoru, to je i dalje zločin. Međutim, jednako vrijedno zaboravljaju spomenuti izjavu generala Armije BiH Jovana Divjaka koji je kategorički tvrdio da se u Dobrovoljačkoj desio zločin.

Srpski mediji djeluju isto, samo unutar druge ideološke matrice. Negiraju apsolutno bilo kakvu priču da je vojska bila legitimna vojna meta, što je potvrđeno i od sudskih instanci. Ni oni ne daju imena tih desetina poginulih niti provjeravaju da li su uopšte i gdje su poginuli. Kao ilustrativan, navest ćemo primjer s portala Glasa Srpske, kojem se, također, prišiva pridjev najčitanijeg, samo u RS-u. Tu konstantno tvrde da se imena počinioca znaju. Međutim, ne navode da se znaju imena žrtava. Valjda je to onda jedini zločin u povijesti gdje se počinilac zna, a žrtva ne zna ni po kojem osnovu, ni imenom ni mjestom ukopa. Još je jedan interesantan detalj prisutan. Insistira se na tome da su poginuli vojnici svih nacionalnosti. To kaže Željka Domazet, kolumnistica Glasa Srpske. To su, faktički, jugoslovenski vojnici i napad na njih bio je napad na Jugoslaviju. Ne smeta ni njoj, niti ikom drugom, činjenica da su na obilježavanju prisutni samo sveštenici pravoslavne crkve. Da li su onda samo pravoslavci poginuli, ili druge žrtve nisu bile religiozne?

Na ovakva izvještavanja niko ne reaguje. Sve to upućuje da ovdašnjoj etnički podijeljenoj javnosti ili nije stalo do istine o Dobrovoljačkoj ili vjeruju da je istina baš na njihovoj strani. Ne zna se šta je od to dvoje gore.