ENG
KAKO JE GRINČ UKRAO BOŽIĆ
Autor/ica 👤Ivo Anić
Povezani članci
Foto: Duje Klarić/Cropix
Dok su im usta puna plemenitosti, darivanja, dobrote i potrebe da se zaštite naši najstariji, istovremeno kojekavi Grinčevi vladaju tom zemljom i deložiraju ljude iz njihovih stanova. Treba li vam bolji dokaz o pravoj naravi ovog društva i treba li vam boljeg primjera koliko su sve dobre stvari i plemenite kojima vas zasipaju ove dane samo šarena laž, samo igrokaz i samo čista i nepatvorena prevara. Epilog ove priče već se unaprijed zna. Grinč će na silu ukrasti Božić i kvadrate, Grinč će bez iti malo skrupula tu obitelj i te starce ako treba izbaciti na ulicu, a vi ćete da vas se ne truje dok ste zamotani u dekicu i čekate ručak – promijeniti program.
Svake godine u ovo vrime mediji se trude da nam ukažu na dobre i plemenite strane našeg društva i sistema u kojem živimo. Misec dana prije blagdana opominju nas da se pripremimo, da pratimo akcije koje pokreću i da sudjelujemo u kolektivnom stanju dobrote. Često su to humanitarne akcije koje pozivaju na kupnju prijeko potrebnih aparata za dječje bolnice, no ovih blagdana, čudnih po svemu, akcent je usmjeren na najstariju populaciju u Hrvatskoj. Na naše bake, djedove, ljude koji su najviše ugroženi ovom pandemijom. Čuvajmo naše stare, kampanja je koja je počela još na jesen, a pridružile su joj se sve humanitarne organizacije, i vapi se, moli, da se suzdržimo od blagdanskih druženja ove godine. Država, humana kakva već jest, brine za tu populaciju, i sugerira da je na sve načine zaštitimo.
No država, takva kakva već jest, dobra i humana, zaboravila je na čemu počiva, na čemu je uostalom nastala, kakvoj doktrini, i što je najvažnije, koji su produkti tog i takvog sustava u kojem živimo trideset godina. Lijepe su i plemenite te reklame kojima se naše društvo nastoji prikazati humanim, no stvarnost je kudikamo drugačija. Ova zemlja, duboko i nepovratno sjebana, upravo nam ove dane, kada su svima puna usta dobrote, darivanja i plemenitosti, pokazuje svoje pravo lice. Lice koje je sve samo ne dobro, humano i plemenito. U isto vrijeme kada su nas sve zatvorili, i pokazali svoju skrb za nas subvencijama, naknadama i sredstvima koje su za nas zatvorene osigurali, isti ti dobri i plemeniti ljudi popustili su bankama i zaključili moratorij na ovrhe. Taj ovršni zakon, da je jedan jedini, a nije, dovoljno vam govori o „dobrohotnosti“ i o „plemenitosti“ ovog sustava koji će vam rado pomoći da ostanete bez svega, čak i sredstava za život, čak i ako ste skupina na koju se najviše računa i misli u ovom blagdanskom vremenu.
Na one preko sedamdeset.
Tri dana uoči Badnjaka, 77-godišnjeg Antu Vučinu i njegovu 79-godišnju suprugu Katicu deložirao je odvjetnik Davor Drnić iz prostorije koju njihova obitelj koristi više od pedeset godina. Da nije tužna, priča bi bila smiješna, jer na istom programu, u pauzi vijesti koje se nastavljaju iza reklama, ide ista o sretnoj obitelji i jednom djedu, vršnjaku nesretnog Ante koji drži svoju unuku na koljenima i čeka blagdanski ručak. Na rasporedu, iza sugestija da čuvamo naše najmilije i najstarije, možete gledati Grinča kako će ukrasti Božić. Bilo bi smiješno, ponavljam, da nije tužno, koliko živimo kontradiktornosti, u jednoj jedinoj minuti televizijskog programa, jednoj jedinoj minuti obmana i laži o društvu u kojem živimo. Davor Drmić, poznati odvjetnik, Grinč iz Splita, banuo je tim starim ljudima na koje toliko trebamo paziti u devet sati ujutro u pratnji zaštitara, bez higijenskih maski i bez distance po uputama Stožera, razbio vrata i štokove prostorije, te srušio drvena vrata na ulazu. Iako 77-godišnji Ante ima uredne papire kao zaštićeni najmoprimac, i iako taj stan njegova obitelj koristi više od pedeset godina, iako su blagdani i Božić, naš Grinč odlučio je istjerati tu obitelj koja u tom stanu živi još tamo od 1968. godine. Zašto to nije pokušao spomenute 1968. godine, svima vam je savršeno jasno. Ona država, koja kako kažu niti je bila humana niti dobra, a najviše u ova doba katoličkog slavlja i plemenitosti, takve stvari našem Grinču ne da ne bi dopustila, već bi naš Grinč skupo platio svoju kapitalističku bahatost.
Da Grinč bude sasvim uvjerljiv, i da obitelj Vučina upozori tko je stvarni zakon u ovoj državi, Grinč je rekao Anti da će dobiti pljusku da je to sve njegovo, a da je tome tako pokazala nam je i policija koja je došavši na uviđaj zaključila kako se ne razumije najbolje u pravnu regulativu.
Nije mi cilj, kao što cilj ovog teksta nisu pravne regulative, dokazivati bešćutnost ove zemlje. Cilj ovog teksta naime, njeno je licemjerje. Licemjerje koje najbolje vidite na ovom slučaju. Dok su im usta puna plemenitosti, darivanja, dobrote i potrebe da se zaštite naši najstariji, istovremeno kojekakvi Grinčevi vladaju tom zemljom i deložiraju ljude iz njihovih stanova. Treba li vam bolji dokaz o pravoj naravi ovog društva i treba li vam boljeg primjera koliko su sve dobre stvari i plemenite kojima vas zasipaju ove dane samo šarena laž, samo igrokaz i samo čista i nepatvorena prevara. Epilog ove priče već se unaprijed zna. Grinč će na silu ukrasti Božić i kvadrate, Grinč će bez iti malo skrupula tu obitelj i te starce ako treba izbaciti na ulicu, a vi ćete da vas se ne truje dok ste zamotani u dekicu i čekate ručak – promijeniti program.
I to radite trideset godina.
Čim vidite ružno i zeleno lice ove zemlje, čim vam se na ekranu pojavi njen Grinč, vi jednostavno prebacite program da takve stvari ne gledate. Već za minut krenut će lijepe i ugodne reklame, obitelji koja sretno sjedi za blagdanskim stolom, a djevojčica djedu na koljenima koji joj čita priču, već za minut krenut će lijepe slike i idila, već za minut vi ćete zaboraviti da je sve to zapravo šarena laž, i da se vi udobno i svjesno kupate u njoj.
Jer Grinč se uvijek događa nekom drugom. Jednom kada dođe i po vas bit će kasno.
Netko će na vaše vapaje jednostavno – promijeniti program.
Autor/ica 👤Ivo Anić
