Kad zvona više ne pozivaju na misu

Izdvajamo

• Jer uistinu se čini, kako nam veli Palić, da ni zvona više ne pozivaju na misu. Bojim se da uskoro, kada se svima otvore oči što se uistinu događa, više neće imati ni za koga.

Povezani članci

• Ponedjeljak, 13.
• Hrvatska Srbiji treba biti najbolji prijatelj, partner i sused
• Vesna i Leon Levar: „Šuti, inače ćeš proći kao Levar“
• Za ludaru, spremni!
• Blogoreja
• Misli li Hrvatska da su Bošnjakinje tražile?

Foto: Šime Zupčić

Kada politika, potaknuta klerom, stavi kao točku dnevnog reda sekularizam, i ova se izglasa izbacivanjem iz Ustava natpolovičnom većinom u Saboru RH? Što kada se riječi mons. Palića obistine i sekularizam kao doktrina, način života, konačno i formalno izbace iz Ustava? Što kada i kao ljudi, i kao civilizirani građani, pa i kršćani ako hoćete, konačno priznamo poraz pred zadrtošću, pred isključivošću, pred modernom inačicom fašizma?

“Zahvatila nas je vjerska bezvoljnost, etiku stavljamo na kocku i riskiramo s njom, a čini se da ni zvona više ne pozivaju na misu. Svjedoci smo da za izrugivanje vjernika i šalu na račun Katoličke crkve nije danas potrebna nikakva hrabrost ni odgovornost. Udobnost i konformizam, nedostatak svjedočke spremnosti za Isusa Krista dovela je kršćane u Europi, pa i u Hrvatskoj, u situaciju da se moramo sustezati jasno i javno izreći svoje mišljenje i svoje stavove”, rekao je biskup Palić na svečanom misnom slavlju u dubrovačkoj katedrali povodom 1047. Feste svetog Vlaha, zaštitnika grada. Misnom slavlju u katedrali koje je predvodio biskup mons. Petar Palić, nazočio je sav državni vrh na čelu s predsjednicom države Kolindom Grabar – Kitarović i predsjednikom vlade Andrejem Plenkovićem.

Sve više osjećamo svojevrsnu vjersku nepismenost novih generacija, nastavio je u turobnom tonu Palić te dodao, kako nam je sekularizam ušao u kuće. Sekularizam, koji je po svojoj definiciji ne samo u našoj kući, već u Ustavu RH, koji je kičma i temeljni zakon svakog uređenog društva. Svakog, naravno, kojim ne vladaju vjerske organizacije tipa Katoličke crkve u kojoj dominiraju biskupi koji javno, bez zadrške i straha daju izjave koje su u najmanju ruku skandalozne. Ako ne i podložne krivičnoj prijavi. No što nam je zapravo jutros na Festi svetog Vlaha poručio uvaženi biskup mons. Petar Palić?

Katolička crkva poručuje nam kroz usta svog glasnogovornika, a pred kompletnim državnim vrhom, kako u hrvatskom društvu religiozni ne mogu biti u isto vrijeme i sekularni. Taj iznimno opasan i problematičan koncept, promašen po svemu, izjednačava zapravo sekularnost sa ateizmom, tj. crkveni vrh na tu jednadžbu tako gleda i uspostavlja je kao prirodni nastavak jednakosti. No sekularizam nije ateizam, već je on političko – društvena doktrina, koja striktno odvaja političko od vjerskog, ali vjersko ne niječe, dapače, dok je ateizam metafizička doktrina koja negira transcedentalni poredak i pojave, što se uklapa u bojazni mons. Palića, ali sa sekularizmom o kojem priča kao „opasnosti koja nam se uvlači u domove“, nema apsolutno nikakve veze.

Što time zaključiti?

Kako je mons. Palić neuk i glup, te da o doktrinama nema apsolutno nikakvog pojma? Da je kompletni državni vrh, na čelu s predsjednicom neuk i glup, te da o doktrinama i interpretaciji istih od mons. Palića nema komentar, već skrušeno odobravanje?

Teško.

Mons. Palić, kao uostalom i kompletni crkveni i državni vrh već godinama imaju snažan otpor spram bilo kojeg oblika sekularizma. Negacija istog, temeljnih prava čovjeka na znanost, obrazovanje i kulturu bez upliva vjerskih organizacija trn je u oku ponajviše klera, ali i državne politike, pa je slovo Ustava o istom nažalost samo mrtvo slovo na papiru, koje se godinama grubo i sustavno krši. No tim se ne krše prava građana drugih vjerskih zajednica, manjina ili samih ateista, crkva i kler tim činom negacije upravo i grubo krše temeljna prava upravo svoje pastve, katolika i kršćana. Kršćani, ako govorimo o istinskim vjernicima, moraju biti ujedno i sekularni. Zbog toga što im to sama vjera (ne crkva) istovremeno nalaže. Kršćanstvo nalaže sekularizam, koji u svom fundamentu sadrži upravo klasične kršćanske vrijednosti, kojih se nažalost većina klera u svojoj udobnosti i važnosti – odrekla. Ujedno, sekularizam je i prihvaćanje različitosti, prihvaćanje drugačijih uvjerenja i identiteta što crkvi u Hrvata strašno smeta jer njen autoritet dovodi u pitanje. Kada je crkva izmiješala te pojmove, uspješno se religijskim argumetima dalo slobode da se na koncu infiltriraju u političke odluke, a samim tim šireći utjecaj i na školstvo, nastavne programe, i samu budućnost ove zemlje. Neovisno o tome koliko građana, vjernika priželjkuje takvu vrstu upliva religijskog u sve sfere života, pa i u politiku, država mora jasno odrediti granice. Ako država to ne uradi, dobijamo crkvu, koja od dobrovoljnog vjerskog udruženja, postaje autonomna institucija koja ulaskom u sfere vlasti postaje kreatorom zakonodavstva i samim tim, u izravni sukob sa vremenom, koje je kako smo utvrdili u pasusima gore, čovjeka stavilo na poziciju da ne dvoji o stvarima, već ih svojom voljom postavlja. Drugim riječima, hrvatsko se društvo zaustavilo u evoluciji i snažno, punom parom krenulo – unatrag.

Jasno kazati kako je sekularizam opasnost, te kako nam se opasno uvlači u domove opasna je izjava, i to pred čitavim državnim vrhom i predsjednicom, koji su umjesto da reagiraju na tako grubo kršenje Ustava i Zakona – odobrili biskupovo izlaganje ostavši i dalje na misi. Taj nam strašan podatak jasno govori kako su i vlast i crkva na istom putu, konačnom cilju, a on je da se sekularizam izbaci trajno iz Ustava, i za to smo danas i službeno dobili potvrdu.

No što kada se to uistinu i dogodi?

Kada politika, potaknuta klerom, stavi kao točku dnevnog reda sekularizam, i ova se izglasa izbacivanjem iz Ustava natpolovičnom većinom u Saboru RH? Što kada se riječi mons. Palića obistine i sekularizam kao doktrina, način života, konačno i formalno izbace iz Ustava? Što kada i kao ljudi, i kao civilizirani građani, pa i kršćani ako hoćete, konačno priznamo poraz pred zadrtošću, pred isključivošću, pred modernom inačicom fašizma?

Hoćemo li kao ljudi imati legitimitet? Poredak? Hoćemo li funkcionirati u znanstvenom i društvenom napretku, ili u metafizičkim okvirima koje će nam uspostaviti vjerske organizacije po svojim moralnim i konzervativnim uzusima? Koliko će na koncu u ovoj zemlji kojoj vlada crkva ostati mladosti za koju se mons. Palić toliko brine?

Jer uistinu se čini, kako nam veli Palić, da ni zvona više ne pozivaju na misu. Bojim se da uskoro, kada se svima otvore oči što se uistinu događa, više neće imati ni za koga.