Kad nitkovi lupetaju

Povezani članci

• Likvidacija Šušnice: I nakon 25 godina ubice i nalogodavci na slobodi – novi dokumenti
• Učenici iz Jajca, vi ste danas moji heroji!
• Hajka na Maajku
• Kome smeta Krležino jugoslovenstvo
• Tomislav Jakić: ONI OVAKO, A MI?
• Šok s ekrana norveške državne televizije NRK

Foto: rtl.hr

Dok narodi regije budu trpjeli takve lažljive, lopovske i zločinačke kreature, iznova ih birajući puni svečanog domoljubnog ponosa kad ih odlaze zaokružiti na izbornim listama, osuđeni su na čekanje Spasitelja. Koji se, kao što je opće poznato, skanjuje prikazati nakon poslijednjeg prijateljskog dočeka

Piše: Ladislav Babić

Zauvijek će se pamtiti svojevremena dijagnoza Ivice Račana o HDZ-u kao „stranci opasnih namjera“. Bivši direktor kumrovečke Političke škole, član CK SKJ i presjednik SKH, kasnije predsjednik vlade RH poznat po „odlučnim možda“ stavovima, barem je jednom u životu bio – doduše, u krajnje eufemističkom obliku – blizak istini. Ne glede na kasnije događaje koji su vodstvo stranke u cjelosti determinirali kao „zločinačku organizaciju“ spremnu da surađuje i sa crnim vragom u rušenju bivše države, a kamoli onda neće i sa ustaškom emigracijom, prema suludom pozivu Franje Tuđmana o „pomirenju partizana i ustaša“, kasnije predočenom u navodno benignijoj formi o potrebi izgradnje zajedničke kosturnice žrtava II svjetskog rata i njihovih zločinaca (po ugledu na Francovu zajedničku grobnicu falangista i republikanaca u Valle de los Caidos – Dolini palih), najnovija nepravomoćna presuda u slučaju „Fimi medija“ barem je djelomično – na žalost, samo u pljačkaškom profilu te stranke – potvrdila tu ocjenu. Jasno je kao dan, da time nije bačena ljaga na cjelokupno članstvo od preko 200 hiljada članova (nekada lažno preuveličavano na preko 600 tisuća), već uglavnom na vodstvo stranke koje je i zastupalo njenu politiku u ime svojih anonimnih Ivica i Marica, mnogih tek osokoljenih u svojim djelovanjima moćnom političkom zaštitom. Veliki dio već je samim svojim članstvom, nacionalšovinizmom kako nedjeljivim dijelom profila stranke i zločinačkim postupcima za vrijeme rata proizašlim iz ovakvog svjetonazora koji je, doduše, služio samo kao ideološki paravan za pljačku Srba (kasnije nastavljenu i nad vlastitim narodom) bacio ljagu na sebe sama, što dakako nikada neće doprijeti do njihove sužene svijesti.

Evo što o spomenutoj presudi kaže sadašnji predsjednik HDZ-a, Crni Marko, veći Tuđman od svog pokojnog uzora:

“nikad, ali nikad, i to stalno ponavljam, nećemo prihvatiti kolektivnu odgovornost. Oni koji su počinili kaznena djela, pojedinci, treba za ta djela i odgovarati”

Lijep primjer suvremenog pravnog, ali i moralnog odnosa prema razgraničenju individualne od navodne kolektivne odgovornosti. Kolektiv, shvatili ga kao narod ili obično krdo u što se većina učas premetne kad pronađe krdovođu, nikada ne djeluje kao jedno biće, kolektivna inteligencija (ne baš u doslovnom značenju ove riječi) – Borg iz „Zvjezdanih ratova“ – a da bismo ga mogli kriviti ili hvaliti za loše i dobre posljedice povijesnih zbivanja. Niti su Hrvati genocidni narod (uz, na žalost poveliki broj takvih pojedinaca), niti su Srbi zločinački narod (uz konstataciju sličnu prethodnoj), kao što obje etnije u cjelini ne možemo smatrati ustašoidnima, četnikoidnima, ali bome niti sa atribucijom antifašizma. Tako zbori Karamarko, prevejani šovinist i lažov visoke klase, a zločini mu se jednom možda i dokažu ako ih je počinio. Za očekivati je (stvarno, od političara!?) da će ista spodoba potrebe radi maskirana u odoru suvremenog humanizma, doslijedno iznositi slične stavove u svim slučajevima, a ne samo onima koji se tiču stranke kojoj predsjeda, a možda i vlastite kože. Presudimo to po /0/”>izjavi danoj u sasvim drugom kontekstu, u slučaju kad više ne brani licemjerno svoje, već napada drukčije:

„Kako je izjavio, SDP je nasljednik Saveza komunista Hrvatske (SKH) koji “nije samo pljačkao i uništavao hrvatski narod u 45 godina bivšeg sustava, nego je i ubijao ljude” pa je, ocijenio je, i “zločinačka organizacija”.“

što prenosi tzv. „Braniteljski portal“, valjda jedne od bezbroj „braniteljskih organizacija“ koje se uglavnom listom svrstavaju iza HDZ-a, štogod događaji, svjedoci, dokumenti ili pravosuđe kazali o njemu. Ergo, čini se da na SKH (a da ne govorimo o SKJ) Karamarko primjenjuje neke ine, pomanjkanju njegove logike sasvim prihvatljive kriterije. Dok HDZ sa svojih dvjestotisuća članova ne može biti u cjelini zločinačka organizacija, isto to može biti SKH sa svojih, svojevremeno 2-3 puta većim članstvom, koje je – da ne zaboravimo – u najvećoj mjeri prilikom navodnih „demokratskih promjena“, prešlo upravo u HDZ! Preko noći tako zamijenivš atribucija pripadnika zločinačke u pripadnika svetačke stranke, koja samo čeka da je Papa proglasi blaženom. No, ne samo to, iz citata se da zaključiti kako i SDP – kao nasljednika zločinačkog Saveza Komunista Hrvatske – za razliku od hrpe nevinašaca pod čelništvom Crnog Marka, tvore sve zločinac do zločinca, od prvog do poslijednjeg člana. Razmatrajući toliko hvale vrijedne logičke sposobnosti i moralnu doslijednost jednog stranačkog nitkova, čovjek se nekako prisjeti one narodne da „tko laže, taj i krade i ubija“, što bi doduše, svakako trebalo dokazati u svakom pojedinom slučaju. Ali, dobro je imati na umu kao upozorenje, da jednog dana ne bismo ponovili „Račanov paradoks“: razbijanje zemlje sa „strankom opasnih namjera“, a potom prijatno – tek za javnost začinjeno navodno nespojivim suprotnostima – ravnopravno ćakulanje u parlamentu sa hrpom zločinaca. Što neodoljivo podsjeća na konstatciju mnogih razočaranih, do gole kože opelješenih građana, sretnih doduše što izvukoše živu glavu: „Svi su oni isti!“.

Dok narodi regije budu trpjeli takve lažljive, lopovske i zločinačke kreature, iznova ih birajući puni svečanog domoljubnog ponosa kad ih odlaze zaokružiti na izbornim listama, osuđeni su na čekanje Spasitelja. Koji se, kao što je opće poznato, skanjuje prikazati nakon poslijednjeg prijateljskog dočeka. A Titu i Gubecu, negdje u prostranstvima svemira sjedeći za šahovskom pločom ili igrajući briškulu, nikako ne pada na napamet da se ikada više – i da im se pruži prilika – bave politikom. Dok je ljudi sa dva lica, koji sramotno skrivajući ono ljudsko, keze svoje pohlepne životinjske zube.