Kad je hafiz za hizmećare ćafir, šta je tek bio Mahir?

Povezani članci

• Uprava za indirektno oporezivanje BiH objavila spisak najvećih dužnika
• Promocija knjige “MOĆ SUDBINE”
• Zemljotres mozga
• Šta donosi novi njemački zakon o useljevanju stručnog kadra
• Novo priznanje za reportera N1 Nikolu Vučića
• Budimo realni, napad na Pupovca logična je posljedica izljeva mržnje koji su ušli u mainstream

Otkako je u Turskoj sve na nogama nakon neuspjelog vojnog udara koji su, po svemu što je do sada poznato, pripremili i neuspješno izveli pripadnici „terorističke organizacije FETÖ“ (Stav, 18. 08. 2016.) Fetullaha Gülena, pripadnici Hizmeta, Erdoganovi dojučerašnji bliski saveznici, javljaju se kao gljive poslije kiše bivši studenti i učenici da nam svima objasne koliko je ova organizacija u svojoj mimikriji opasna, i koliko se učenici i studenti ideološki indoktriniraju pod krovovima ovih institucija i stanova u njihovom vlasništvu. Novi broj Stav-a (19.08.2016.) donosi ispovijest još jednog studenta Burch univerziteta (Y. B), koji svjedoči: “Javno se zna da je Gülen u svojim obraćanjima savjetovao da se ‘ponašaju kao da nisu pripadnici Hizmeta’. To znači da mijenjaju svoju boju prema potrebi, pa tako im u Bosni odgovara da se predstavljaju kao nezavisne međunarodne škole.“ A prema istom svjedočenju, među prvima koji su došli u Bosnu je Mehmet Karsli. A to je onaj iz Odjela Bosna Sema za odnose sa javnošću, koji je 4.2.2016. mrtav-hladan o mrtvom Mahiru izjavio: “Ovaj slučaj 100% odbijamo. To se nije desilo. Ovdje nema prostora ni za verbalno, ni za fizičko nasilje.“ Međutim,  bivši student navodi sve ono što je već bilo poznato kad sam pisala o tome sistemu poslije samoubistva mog sina, da je bilo ucjenjivanja snimcima, fotografijama i sl. To se itekako toleriše ako je neko, u mom slučaju moj sin, bio ideološki neprilagođen. Istina, kazao je Karsli i sljedeće: “Ne trebamo špekulisati. Gdje ima insana ima i problema.“ A reče i: “da je nemoguće da ijedan nastavnik u bilo kojoj Bosna Sema školi dozvoli makar i verbalno nasilje među vršnjacima.“ Dok isti student objašnjava u pomenutom tekstu da se studenti međusobno prate i ogovoraju. Tako na svakog studenta koji je ideološki sumnjiv dođe jedan hizmećar koji je zadužen za njegovo „slamanje“ (Stav, 18.08.2016). A njegov kolega Ali Oge, koji je izjavio da Mahirov slučaj više nije u centru pažnje i da društvo to zaboravlja, na kraju kaže:“Povećali smo broj roditeljskih sastanaka zbog Mahirovog slučaja.“ Logička insuficijencija, ili odsustvo elementarne emocionalne inteligencije, ili nečuvena drskost, ili pak sve skupa?! Doduše, i predsjednika Turske su obilježavali istim nadimcima na svakodnevnim „sohbetima“ na Ilidži, gdje „…su se ti sastanci najviše vodili oko Gülena kao glavnog alima i Erdogana kao ‘lopova, izdajnika i nevjernika…“ I ono što je, valjda, ustaljeno u Bosna Semi, sudeći prema Mahirovim udžbenicima iz sedmog razreda, sveskama, pa čak i kajdankama, a o facebook porukama da ne govorim, diskvalifikacija nepoćudnih, bilo da je riječ o učenicima ili predsjednicima država, počiva na ćafirluku. Sama sam se uvjerila, s obzirom na to koliko je puta Mahiru upisana u knjige i koliko mu je puta utisnut križ u iste, da je biti ćafir ili nevjernik za hizmećare povod za targetiranje i potpuno ignorisanje zlostavljanja onoga koji nije ideološki adaptiran. Ako je Erdogan, koji je inače hafiz, za hizmećare ćafir, onda nije ni čuda da je Mahiru bio namijenjen kolac ili mač, kako stoji u jednoj knjizi ispod koje piše: For ćafir family, od strane njegovih školskih drugova, kao što ne može čuditi da nije bilo reakcije u smislu zaštite od strane nastavnika. A nije moglo biti ni „primjerene istrage“ jer, kako ističe pomenuti student:“…ima onih kojima je pokret Hizmet našao posao u vojsci, policiji, te školama.“ I to smo znali, budući da su se sarajevske škole nakon Mahirove tragične smrti podijelile „za“ i „protiv“ Mahira, što je samo po  sebi strašno, a o pedagoškoj odgovornosti da i ne govorim. Iako smo tada pretpostavljali da su platili komentare i pisanje na facebook profilima, naročito se obrušavajući na mene, sad to postaje potpuno razvidno, budući da ovaj svjedok potvrđuje da su morali komentirati događaje u Turskoj za vrijeme Geza protesta (Stav, 18.08. 2016). Što se tiče mene, tu im je svakako išao na ruku naš patrijarhalni ključ koji otvara svaku iole težu bravu. Na kraju ću samo dodati sljedeće: Kantonalno tužilaštvo eksplicitno je utvrdilo da nije bilo zlostavljanja, ni verbalnog, ni fizičkog, ni seksualnog, a o emocionalnom, kao jednom od najtežih psihičkih oblika zlostavljanja, koji je takav jer ostavlja najpogubnije posljedice, nisu se dugogodišnje tužiteljice, inače ekspertice za bullying: Šeila Heljić, Meliha Dugalija i njihova glavnokomandujuća Dalida Burzić, ni izjasnile. Štaviše, utvrdile su preko svjedoka, a bilo ih je „sto i nešto“, kao i putem grafološkog vještačenja da je poruke u udžbenicima i morbidne crteže Mahir crtao i pisao sam sebi (Odgovor Tužilaštva Kantona Sarajevo, 24.04.2016). Možda je i Erdogan, bez obzira što je hafiz, samog sebe nazvao ćafirom. Ko će ga znati? Nije mu još urađen psihološki profil, kao što ni Mahiru nije bio post mortem, a morao je biti, s obzirom na crteže i poruke, kao npr.:

I ne samo to, nego i ovo, prema pravorijeku vještaka grafološke struke:

Ili ovo:

I ovo je Mahir, sudeći prema vještacima, ostavio sam sebi:

Poslije svega izrečenog, meni ostaje da se pitam, ako je to sam sebi ostavljao, zašto smo ovih nekoliko svesaka i par knjiga, kao i izrezanu školsku uniformu iz IŠ, našli ispod njegovog ormara koje smo našli prevrćući po njegovoj sobi, očajnički se nadajući  da nam je ostavio bilo kakvo oproštajno pismo. A ono što bi se buduće istrage Bosna Sema sistema morale pitati jeste – da li su se hizmećari, možda, infiltrirani i u naše pravosudne institucije, budući da onakve rezultate istrage, čini mi se, može iznijeti i potpisati samo onaj ko nastupa sa neupitne pozicije sile i moći. Odnosno, ko je svjestan da mu niko ne može ništa.