Jesmo li doista pobijedili fašizam?

Povezani članci

• Boris Dežulović – Kako je Vojska RS-a mobilizirala Isusa H.
• Fratrogasci
• Čitamo stare novine: Intervju Senada Pećanina sa Miljenkom Jergovićem, vođen u Zagrebu 1995. godine: Znam biti sitna duša
• Heni Erceg: Ivo Josipović je trgovac notama
• Političke igre oko Haaga
• Bilandžić: Dogovoreno je da Posavina pripadne Srbiji!

Pa da se onda, od Trnova, preko Brod(ov)a i Posušja, pa sve do “virtualne” Hrvatske, čovjek ne zapita: ko je ono, maja 1945. na Balkanu zapravo dobio Drugi svjetski rat?!

Piše: Goran Sarić

Maj i oktobar su mi dva najdraža mjeseca. U maju sve ozeleni, a u oktobru šuma plamti najljepšim bojama. Ipak, oktobar mi je mjesec pomiješanih emocija. Naime, u samo tri dana, bura oprečnih osjećanja: prvo majčin rođendan, pa godišnjica očeve smrti, a potom rođendan najmlađeg sina.

   Zato je maj čista radost! Prvi, veiki praznik, pa Peti, holandski Dan pobjede nad fašizmom, pa Đurđevdan, praznik hedonizma i ljubavi, pa Deveti maj i Dan mladosti, i danas, barem za nas starije, još uvijek pun nostalgije …  Razloga za slavlje koliko hoćeš.

   No, ovih mi je dana nekoliko vijesti i (ne)zgoda iz bivše domovine koji opasno “mirišu” na fašizam i šovinizam dobrano pokvarilo  raspoloženje. Evo prve, citiram:

Molim svakog ko zna kako naći ko je ovo napisao, jer znam iz vlastitog iskustva, policija neće htjeti ništa učiniti po tom pitanju, da bih mogla s tim podatkom otići u MUP i tražiti da se ta osoba sankcionira. Bezbroj puta smo prijavili govor mržnje, ali avaj. Sramotno i tužno!
Ovaj komentar je poslan iz Banja Luke a stigao je na tekst o Adiju:

VUKOVIIZTRNOVA
djjd@jdjd.com
109.165.218.54
Poslano 05.05.2014 u 11:02 pm

Vukovi iz Trnova pozdravljaju sve balije sa rečenicom.. OPET ĆEMO DOĆI!!! 
A KAD DOĐEMO, ONDA POLAKO ZAVRŠITI POSAO, RIJEŠITI BALIJSKI PROBLEM U bih.

Mail je Štefici Galić, urednici sajta Tačno.net, poslan kao “komentar” na smrt sarajevskog prodavača longplejki Adija Tarabara, i ona je na njega, s punim pravom, odmah reagovala na facebooku.

I doista: u normalnoj, pravnoj i doista na zasadama  antifašizma zasnovanoj državi, policija bi brzo ušla u trag sastavljačima ovog nepismenog maila–bombe. Ovako, kladio bih se da neće.

   Zna to, zacijelo, i moja hrabra i poštena prijateljica. Ima ona iskustva sa fašistima, ali i sa njihovim nevidljivim zaštitnicima. nego, ovim je postom na FB zacijelo željela upozoriti na ljudski “korov” svuda oko nas. Ta nije li je, prije nekoliko godina, i samu u centru Ljubuškog usred bijela dana, pred očima mnogih prolaznika, fizički maltretirala jedna gorljiva ustašica. Iskreno, ne znam ko mi je tu gori: odvratna, agresivna domoljupka, ili svi ti pasivni, “pristojni građani” koji nisu ništa preduzeli da spriječe maltretiranje nevine žene. Jesu li se uplašili sile? Ili su ipak potajno uživali, kao kad na ekranu gledaju dobro makljanje? Ne znam, ali oni su za mene u oba slučaja direktni saučesnici u fizičkom zlosilju fašističke provincijencije, kakvog je porijekla, naravno, i gornji mail “pećinara” iz Trnova.

   Drugi slučaj zbio se u Slavonskom Brodu. Prenosim vam ga iz prve ruke.

 Jedna poznanica, po kiši i vjetru i lošem vremenu, ušla u mesaru. “Uh, što lije i duva”, požalila se mušterijama. Na to će jedan stariji “gospodin”, sve sa kroatom: “Ovdje se ne govori ‘duva’, gospođo, nego puše. Pazite kako se izražavate!”

   “E, znate, gospon”, ljutito ga odmjeri poznanica, “ja sam u školi učila hrvatskosrpski, i cijeli život govorila i ‘duva’i ‘puše’. Nećete me Vi sad, pod stare dane, učiti kako se govori!”

   Žena je, da se razumijemo, Hrvatica. Kapa dolje, i ovako se bori protiv šovinista!

   Slučaj me podsjetio na jednu (ne)zgodu iz jeseni 1994. Tek izašavši iz ratnog Konjica, kao predradnik sam brao jabuke u kombinatu “Jasinje” blizu Slavonskog Broda. Jednom sam malo zadocnio na marendu. pa kad se priključih grupi rekoh: “Prijatno”.  “A, ne, ovdje se kaže ‘dobar tek’. Trebali biste to i sami znati, predradniče!”

   Pogledah je: baba, preko šezdeset, a tako žustra, okoprčna. Koliko li se ta socijalističkog hljeba naklopala?!

   Ali, ono je bilo odmah nakon rata, i žena bješe izbjeglica, pa se njeno insistiranje na (zlo)upotrebi jezika još nekako i može razumjeti. Ali ovo, dvije decenije poslije, u slobodnoj, i demokratskoj…

    Ponekad mi je, vjerujte, žao što se čovjek uopšte digao na dvije noge! Da je ostao puzećki, možda se ne bi ni dočepao toljage s kojom je sve počelo, kao što je to lijepo prikazao Stenli Kjubrik u Odiseji u svemiru.

   Šovinizam, prvi korak ka “svastici”, često se krije u naoko bezazlenim stvarima i riječima. Tako sam jednom piscu jedared skrenuo pažnju da mi se ne sviđa, u njegovoj knjizi upotrijebljena, riječ “ciganči”. Pisac vjerovatno nije bio ni svjestan njenog diskriminirajućeg karaktera, toliko se ta riječ “ugnijezdila” u naš jezik.

   Fašizam je čudan korov. Nije ga lako uništiti. Obično najbolje raste u tami. Anoniman, poput onih pitekantropa iz Trnova.

   Ali da ova smrdljika može rasti i u naoko sređenim “baštama” pokazuje primjer hrvatske Wikipedije. Povodom Karamarkovog veličanja bivšeg ministra obrane, “kopao” sam malo po netu tražeći podatke o Gojku Šušku. Vjjerovatno najvećem Franjinom “jastrebu” i tvorcu herceg-bosanskog etno-inženjeringa, na ovom je sajtu posvećeno dosta prostora. Citiram:

   “Političko djelovanje ostvaruje u suradnji s norvalskim franjevcima s kojima je u hrvatski franjevački samostan u Chichagu slao pisama-bombe. Svoja politička stajališta izražava i tako da svinju na kojoj je napisao Tito zatvara u mrtvački sanduk i osobno nosi po Ottawi.” (podvukao GS)

   Eto, tog i takvog “velikana” Tomislav Karamarko stavlja odmah uz bok prvom hrvatskom predsjedniku. Aferim!

   Pa da se onda, od Trnova, preko Brod(ov)a i Posušja, pa sve do “virtualne” Hrvatske, čovjek ne zapita: ko je ono, maja 1945. na Balkanu zapravo dobio Drugi svjetski rat?!