Jednog dana kada budem star

Povezani članci

• UZBRDICE/NIZBRDICE Ljubo R. Weiss: ZAGREBAČKE SINAGOGE NEĆE BITI…
• Protest policije: “Gospodine ministre, ti jesi Muhamed, ali nisi pegamber”-VIDEO
• Energetska budućnost po viziji Milorada Dodika: Vuk Hamović, Kinezi i privatni investitori
• Dr. Branislav Mikulić: Protesti u BiH: ‘Husinska buna ili buna protiv dahija’
• Damir Ovčina: Moj hodža je superheroj ratnog Sarajeva
• LUDI KONJ 

Dok u drugim zemljama prave planove i nama govore kako bi trebali da imamo petogodišnji plan za budućnost, kod nas se živi dan za dan. Slika koju gledam u svom okruženju su noge koje vire iz kontejnera, psi lutalice i stari ljudi na klupama mog grada kako kao sa žaljenjem posmatraju nas mlađe. Kažu da pogled govori više od riječi.

Uhvatim sam sebe kako nekada razmišljam o jednom starom čovjeku kog često vidim na obali Dobrinje. Stari čikica, možda ima oko 70 godina. Nekako mi je ostao upečatljiv, njegove bore i ispucale ruke kako mrve suvu koricu hljeba za golubove. Šta će biti sa tim čovjekom kada više ne bude mogao doći do obale i kada bude prikovan za postelju a nikog nema da se brine o njemu? Šta će biti sa mnom kada budem njegovih godina?!

Evo svi ćemo biti stari jednog dana i možda ćemo imati penziju, igrati šaha, čuvati unučad, šetati po parkovima…pod uslovom da u međuvremenu ne naprave još koji tržni centar. Znači biću star i interesuje me gdje ću JA biti u svoj toj priči?!

Sve to me zainteresovalo da sjednem za kompjuter i pretražim neke stvari.

U Sarajevu se nalazi nekoliko centara za brigu o starim i nemoćnim ljudima. Kako državne, tako i privatne ustanove. Jedna od državnih ustanova, Gentrološki centar u Sarajevu naplaćuju, na mjesečnoj osnovi najmanje 370 KM ukoliko ne trebate pomoć drugog lica. Ovo je osnovni paket i ako trebate neke lijekove, liječenje itd. možete samo sanjati o bezbrižnoj starosti jer je i najmanja suma već daleko pretekla prosječnu penziju u Bosni i Hercegovini. Na drugoj strani INVICTUS d.o.o. (Društvo ograničene odgovornosti) u Sarajevu, odgovorno uzima 39 KM po danu ali to nije samo to, uključuje se tu i prevoz u iznosu od 50 KM.  Čak sam otišao do jedne privatne ustanove na Ilidži u kojoj mi je jedna stara nana rekla da plaća vise od 1200 KM mjesečno za sve usluge. Baka je u kolicima i prva stvar koja mi je zapala za oko je ta što taj centar čak nema ulaz za lica koja su u kolicima, samo stepenice.

Dalje nisam išao niti sam obilazio druge centre za brigu o starim i bolesnim osobama. Počeo sam razmišljati o tome šta sada mogu uraditi po pitanju budućnosti…nije mi trebalo mnogo jer i poslije 3 godine aktivnog traženja posla nisam u mogućnosti naći jedan, pa ni na crno. Teško da ću i zaraditi penziju i biću jedan u masi onih koji nemaju snage da dignu svoj glas i pesnicu visoko iznad glave. Ako se situacija ne promijeni, vjerovatno ću zamijeniti onog sijedog čovjeka i mrviti pticama staru koru hljeba.   

Foto: teemu