Jebem te hrvatska vjerodostojnosti

Povezani članci

• Nazovi ako…
• Naše ili njihove budale?
• Bilježnica Robija K.: Sodoma i korona
• Bosansko vrijeme nestajanja
• Dragan Stojković: Ombudsman nije sam
• Podsećanje – Zoran Đinđić

“S Lukom Podrugom, doživotnim kandidatom za splitskog gradonačelnika, događa se ono što se lako moglo predvidjeti, naime, Luka Podrug je toliko ojačao, kao što je ojačala desnica u Hrvatskoj da je nasrnuo i na hrvatsku kulturu.

Piše: Ivo Anić- Splitski dnevnik

Ako ste pomislili na prvi mah kako je autor teksta, u jeku tadašnje predizborne kampanje u Splitu, netko od tužnih ostataka lijevo orjentiranih intelektualaca koji su uspjeli sačuvati svoj integritet i obraz grdno ste se prevarili. Autor teksta koji je objavila Slobodna Dalmacija, u jeku predizborne kampanje za splitskog gradonačelnika, bio je sveučilišni profesor hrvatske književnosti, odnedavno predavač na Odjelu slavenskih jezika i književnosti pri ruskim i istočnoeuropskim studijima Sveučilišta Yale u New Havenu, Connecticut SAD, dobitnik luksuznog stana na korištenje kao zaslužni intelektualac od strane Milana Bandića – Slobodan Prosperov Novak. U istom listu, isti dan, izašla je kolumna Borisa Dežulovića o Luki Podrugu, u kojoj Boris Dežulović ismijava metaforu o patuljcima, a apologetu desnice bez latinskih naziva, (tipa homo politicus) ili (curriculum) smješta tamo gdje mu je i mjesto, na svoj način, kako ga je uostalom smjestio tada i sam Prosperov Novak.

Od tog izdanja Slobodne Dalmacije prošlo je sedam dugih godina.

Sedam mršavih i sedam debelih krava opisuje Biblija.

Josipa, od oca Jakova, njegova su braća namjeravala ubiti kako stoji u Starom Zavjetu. Kako su se predomislili, poslali su ga u Egipat gdje je on, na dvoru Faraona postao ugledan savjetnik i tumač snova. Josip je protumačio Faraonov san, kao sedam gladnih godina koje očekuju Egipat, a ovaj ga je nagradio mjestom upravitelja dvora. Boris Dežulović, nakon promjene vlasti u Splitu, dobija otkaz u Slobodnoj Dalmaciji nazvavši istomišljenike Luke Podruga običnim – gnjidama. Gnjide su, kao što znamo, opustošile Egipat, a za Borisa je, kako to obično biva kod dosljednih ljudi, započelo razdoblje od sedam sušnih godina u mainstream medijima, koje nažalost traje i do dana današnjeg.

U slučaju Slobodana Prosperova Novaka stvari su bile malo drugačije.

Nakon sedam dobrih i razmjerno debelih godina u kojima je sisao lijevu dojku, Slobodan Prosperov Novakbez problema se prebacio na desnu sisu, na kojoj je još uvijek, gle divnog čuda – Luka Podrug.

“Ako im se, kao Luki Podrugu, čini da je Mani Gotovac u resoru kulture potrošila silan novac i ako ne vide da je ona ovdje, oskudnim vremenima unatoč, stvorila jednu od rijetkih hrvatskih umjetničkih kolonija, trebali bi tada znati tko je u Hrvatskoj Jovica, a tko Stevica, uostalom nije Luka Podrug kriv nizašto. Da nije onih koji ne znaju gdje je Luki Podrugu mjesto ne bi ni bilo Luke Podruga”, grmio je Slobodan Prosperov Novakštiteći tadašnju intedanticu Mani Gotovac u Slobodnoj Dalmaciji navlačivši na sebe bijes desnice koja je u tadašnjem intelektualnom obzoru i hrvatskoj kulturi tog vremena vidjela ljute protivnike upravo u resoru kulture, sa kojima će se obračunati kada u Egipat stigne sedam dugih, gladnih godina.

Sedam godina Slobodan Prosperov Novak živio je dobro na dvoru kao apologeta tadašnje stranke na vlasti, sedam dugih godina očekivalo se, kako je to Faraon usnio, da će stići napokon i sedam gladnih, a kada su stigle, naš se junak i intelektualac posuo pepelom i obrušio na dojučerašnje kolege po peru, ali i po ideologiji. Slobodanu Prosperovu Novaku, odjednom strašno smeta Boris Dežulović, jer piše za manjinski list Novosti koje naziva jučer u emisiji NU2 sramotnom anomalijom hrvatskog društva. Slobodanu iznenada smeta sve što ga je do dolaska sedam gladnih godina, koje je najavio Tomislav Karamarko onomad u predizbornoj kampanji, činilo sitim i zadovoljnim. Slobodanu iznenada smeta Feral, smeta mu Frljić, i Slobodan se ne libi uvrijediti i preminulog Predraga Lucića, bez iti malo pijeteta, ljudskosti, srama. Javno, otvoreno, u udarnom terminu HTV-a, mnogima za objedom, koji im je prisjeo, kao uostalom i meni.

“Već nekoliko tjedana u našim medijima kao neka bombica javi se ideja o tome kako je napravljena nepravda nekim izdavačima i piscima jer im knjige nisu otkupljene od državnih komisija za knjižnice. Najčešće spominjano ime tu je ono splitskog književnika Predraga Lucića koji je, navodno, doživljava užasnu nepravdu jer njegova knjiga Step by Step Stepinac nije otkupljena za hrvatske knjižnice”, rekao je 2017. o Luciću kritičar HRT-a, Slobodan Prosperov Novak.

“Poznata je stvar da država otkupljuje samo za jedan iznos, jednu trećinu novca predviđenog, dvije trećine knjižnice same financiraju. Ja ne vjerujem da će i knjižnice same otkupiti tu sramotu hrvatske književnosti koju neki nazivaju ‘cvijećem zla’ hrvatske književnosti, kao recimo i Pjesme iz Lore Borisa Dežulovića. To su anarhične i glupe knjige, poznato je da je isti autor izazvao takav nered kad je objavio ‘Čići, miči, Ahmići’ da je doživio napade muslimanske zajednice u BiH da je morao objašnjavati svoju pjesmu, čak je i Pen centar morao objašnjavati da to nije protiv žrtava, da to afirmira žrtve”, nastavio je tada Prosperov osjetivši iznenadnu promjenu klime, sušu u Egiptu, žitne hambare kulture koji se iznenada prazne i svoju ugodnu poziciju koja je na klimavim nogama, ako se ne uključi u ritam zvučno zacrtanih bubnjeva Zlatka Hasanbegovića i Tomislava Karamarka.

“No, to što Lucić radi, to je njegov problem. Samo taj problem postaje grozan onog časa kad se vidi da govor o zlu najbolje raste kada ima pred sobom neki ideal. A ideal gospodina Lucića je Jugoslavija, komunizam, a nisam baš siguran da treba financirati takvu literaturu. S druge strane, one koji traže monstruoznost, vrlo često pretvarajući autore same u monstrume. Tako je on zaista postao monstrum Jugoslavije, monstrum komunizma”, zaključio je Slobodan Prosperov Novak prozvavši direktno Borisa Dežulović koji u egzilu Piska piše za nezvisne portale N1 i Novosti, i Predraga Lucića, preminulog “monstruma” koji mu na njegovu radost više ne može javno odgovoriti ili polemizirati s njim. Nazivajući preminulog Lucića i dalje “monstrumom” ljudsko je dno dna, dalje se očito ne može u mutnu dubinu i kaljužu Nila.

Mišljenje o stavovima koje je izrekao uvaženi i rado viđeni gost na HTV-u danas je predmetom rasprava među “novinarima”.  No nikome od novinara  nije palo na pamet da zaviri u arhive i pita uvaženog intelektualca kako je preživio sedam gladnih godina u hrvatskoj kulturi i zašto je u sedam godina promjenio mišljenje o Borisu Dežuloviću, Anti Tomiću i najvećem od najvećih – Predragu Luciću?

Nakon sedam debelih krava, sedam gladnih slobodan Prosperov Novak preživio je u Egiptu kao uostalom  i svi intelektualci, osim spomenutih koji su mu trn u oku na tipičan hrvatski način, preko noći zaboravljajući na jednu lijepu, hrvatsku riječ – dosljednost.

Dosljednost je riječ koja je nestala iz fundusa riječi uvaženog profesora koji će danas podržavati stavove najniže intelektualne elite u Hrvata, one desne i one ćudoredne, klerikalne i njema sličnih, a za dojučerašnje suborce i istomišljenike kazati će kako su sramota hrvatske države. Dosljednost u čistom i suštinskom razmjeru preživljavanja u Egiptu. Dosljednost u nagonima i opstanku, pa i po cijenu obraza i vlastite kože, dosljednost u sisanju državne dojke, bila ona lijeva ili desna krava muzara, bila ona mršava ili debela, stajala ona desno ili lijevo – potpuno je našem profesoru svejedno.

Jedini problem je kako će uvaženi profesor koji je tako podrugljivo govorio onomad o Podrugu, Slobodan Prosperov Novak koji je tako prosperitetno izbjegao onih sedam mučnih godina Egipta, pogledati u oči upravo Borisu Dežuloviću, koji je dosljednost shvatio ozbiljno i izabrao sedam mršavih krava kao malu cijenu svog obraza? Sa prvim je izgladiti stvari lako, malo smo se šalili, piškili – kakili, ali bogami sa drugim mu neće tako lako ići. No čak ni ono što mu se sprema od Dežulovića neće našeg profesora uznemiriti u njegovom novoegipatskom raskošnom snu u hambarima punim žita.

Slobodana Prosperova Novaka mogla bi uznemiriti jedino vladajuća kasta da promijeni naglo svoju dosljednu, ideološku profašističko – klerikalnu stranu u kojoj se razračunavaju sa svim intelektualcima koji “mrze sve hrvatsko”.

Tada bi u nekoj novoj NU2 priča postala sasvim drugačija uz neznatne izmjene. Ovako će morati sjediti jedan do drugog, kao monumentalni stupovi hrvatske vjerodostojnosti, Slobodan Prosperov Novak i njegov HTV, u divnoj simbiozi zajedničkih debelih i mršavih godina, Scila i Haribdi kojima zajednički brode suncem okupanim Nilom punim krokodila.

No što će na to sve uskoro kazati Boris Dežulović?

Pogađate vjerujem.

 Jebem te hrvatska vjerodostojnosti!