IZDAJTE TUĐMANA AKO BOGA ZNATE
Povezani članci
- Dragan Stojković: Sarajevo je pokazalo da Bosna i Hercegovina može da izađe iz ćorsokaka religijske i nacionalne podeljenosti
- Feral Tribune, jednako kao i Leo Messi – nisu sa ove planete
- Hrvat il’ budala, pitanje je sad?
- Domagoj Margetić: Poredak nastao na retorici krvi i tla
- HOD ZA EGZISTENCIJU
- Dan antifašističke borbe: Moramo li u modernim demokracijama strahovati od neofašizma?
ZABORAVITE sve ostale. Glavni lik unutarstranačkih izbora u HDZ-u je Franjo Tuđman.
U njegov lik, djelo i političko nasljeđe moraju se zakleti svi oni koji žele biti novi predsjednici HDZ-a. Pritom moraju zvučati iskreno. Kao da doista vjeruju u ono što govore.
Oni kojima to ne uspije, bit će optuženi za “izdaju Tuđmana”. U njih će se upirati prstom kao u stranačke izrode, političke nevjernike, moralne Jude i jalnuške diletante.
Baš kao u nekoj biblijskoj parodiji. Ili parodiji biblijskih razmjera.
“Nisam ja izdao Tuđmana, on je!”
“Nikad nisam izdao Franju Tuđmana”, grmi Darko Milinović. Tomislav Karamarko se brani da nije izdao Tuđmana, već se distancirao od nekih pojava. “Ja sam politički tuđmanist i sljedbenik političke doktrine i učenja doktora Franje Tuđmana”.
I on, kao pravi apostol, uživa podršku prvog Tuđmanova sina.
Jadranka Kosor uporno je navlačila Tuđmanovu bistu po predizbornim skupovima, a sada stranačkim delegatima poručuje da ih “cijelo Tuđmanovo naslijeđe – sve on što što je napravio, stvorio i živio, a posebno u trenucima kada je stvarao HDZ – dodatno obveže na čuvanje te velike i snažne stranke”.
Milan Kujundžić hvali se podrškom Ankice Tuđman. On je taj koji pije iz Tuđmanova kaleža.
Metež i strah
Ovaj metež ne bi bolje ispao ni da ga je Mel Brooks smiksao. Samo što nije baš smiješan.
Umjesto da se koristi kao kletva, izdaja Franje Tuđmana trebala bi ustvari biti najbolja preporuka za dolazak na čelo Hrvatske demokratske zajednice. Jer što znači izdati Tuđmana?
Znači ograditi se od svih zala koja nam sada dolaze na naplatu.
Udareni temelji propasti
U Tuđmanovo vrijeme udareni su temelji upravo ovakvom HDZ-u i ovakvoj Hrvatskoj. Pod njegovim šinjelom stasali su tajkuni pod kojima sad stenjemo, počišćeno je sudstvo koje nas sada uništava, procvjetala je mafija, rasprodane su banke, potamanjeni su mediji, zatrovana je javna televizija, fašizam je dobio pravo glasa, a Domovinski rat zaradio zločinačku stigmu.
Konačno, danas se sudi onim ratnim zločincima koje je Tuđman štitio.
Grijeh je pozivanje na Tuđmana
Pa kako se onda izdaja Tuđmana može proglasiti grijehom? Grijeh bi valjda bio pozivanje na Tuđmana i na sve ono što je uništio.
U Tuđmanovo vrijeme počinjeni su zločini zbog koji se Milinović vezao lancima. U njegovo doba Kosor je dobila stan. Zbog njega je Karamarko manipulirao osnivačkim saborom HDZ-a. A upravo zbog Tuđmana propalo je sve u što se zaklinju pravovjerni kandidati za šefa HDZ-a: poštenje, domoljublje, pravednost, otvorenost.
Dvjesto i jedna obitelj
Kako se, zaboga, ulazak u EU može pripisivati u zasluge Franji Tuđmanu, kad je Hrvatska upravo za njegova mandata pretvorena u međunarodno izoliranu vukojebinu?
Tko se može hvaliti podrškom obitelji Tuđman, kad se zna da su kćeri dobivale poslove i poslovne prostore, sinovi poduzeća i tajne službe, unuci banke i državna sponzorstva, a baka i dida ušteđevinu u banci?
Desanaderizacija i retuđmanizacija
Ako je Ivo Sanader na čelu HDZ-a išta učinio kako valja, onda je to bilo distanciranje od Franje Tuđmana. Sada svi oni koji se žele odreći njega, vjeruju kako jedini put vodi natrag prema Tuđmanu.
“Detuđmanizacijom HDZ-a počinje put prema provaliji pa je HDZ postao neprepoznatljiva i ideološki dehidrirana struktura, čiji se članovi bore za svoje pozicije i sinekure”, izjavio je nekidan Tomislav Karamarko.
Da bi onda razvalio: Žikino kolo u Kumrovcu, crvena petokraka s kokardom, Crkvi treba dati više ovlasti u društvu, mise i vjeronauk, nacija i nacionalizam. Uz ponešto “ponuda koje se ne mogu odbiti”.
Vizija Tuđmanove Hrvatske
Upravo to je vizija Tuđmanove Hrvatske: nacionalistička, ksenofobična, rasistička, korumpirana, pljačkaška, u zarobljeništvu mafije i obavještajnog podzemlja, s unutarnjim neprijateljima, zastrašenim novinarima, dirigiranim medijima i kultom ličnosti. To bi trebala biti Karamarkova Hrvatska.
Ali Kosoričina, Milinovićeva, Kujundžićeva, Prgometova i svih onih koji se u ovoj kampanji zaklinju u Tuđmanovo nasljeđe.
Morbidno nije smiješno
Jedno je nazivati detuđmanizaciju morbidnim vicem, a nešto sasvim drugo obećavati retuđmanizaciju.
To već vodi u morbidni kult.
Tekst prenosimo sa portala Index.hr