Izborni zakon – put ka građanskoj državi ili podjeli države?

Izdvajamo

• Drugog puta i drugog izbora izgradnje države i demokratije nema! Sve ostalo su iluzije servirane od današnjih političara na vlasti koje nas vode na put bez povratka. Niti će se Evropa amnestirati gledajući na ovaj problem indolentno kao što je to bilo do sada.

Povezani članci

• Izložba karikatura Ite Korjenića u Mostaru
• SDS kroz lokalne organe provodi kampanju negiranja zločina u Višegradu
• Predavanjem o Aleksinom životu počinje Šantićev festival djece pjesnika
• Promocija zbirke poezije “Skica za bajku“, autora Adnana Žetice
• Iz Evrope istjeruju mrtve, a iz Bosne žive!
• Božićni kapitalizam

Foto: Gettyimages

Da bi BiH išla dalje jedini ispravni put je usklađivanje Ustava BiH sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i presudama Evropskog suda za ljudska prava što bi u konačnici i pružilo riješenje za Izborni zakon i vladavinu prava u Bosni i Hercegovini

Još 2001. godine kada je primljena u Vijeće Evrope, BiH se obavezala da će promijeniti svoja normativna akta i uskladiti ih s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.  22 decembra 2017. navršilo se osam godina kako se nije sprovela odluka Evropskog suda  za ljudska prava u presudi Sejdić – Finci, zatim presude „Pilav“ i „Zornić“ a približavamo se trećim izborima u kojima se svijesno nepoštuje Konvencija o ljudskim pravima. Nacionalne političke elite u BiH nisu zainteresovane za provođenje presude Evropskog suda za ljudska prava zato što ne žele da se odreknu ni najmanjeg dijela političke moći koju imaju prema postojećem institucionalnom sistemu. Da li će Vijeće Evrope nakon mnogih apelacija progledati kroz prste Bosni i Hercegovini gdje će se još jedni izbori sprovesti u uslovima kojima nije osigurano  svakom građaninu pravo  da se kandiduje na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda? Jasno je da promjene Izbornog zakona pordrazumjevaju i Ustavne promjene što je jedini ispravni put.

Bosna i Hercegovina se ponovo nalazi u jednom teškom periodu gdje se u epicentru političke borbe nalazi Izborni zakon čije izmjene mogu biti ili put ka građanskoj pravednoj državi ili put u aparthejd. S obzirom na prethodna iskustva kada je i  današnji Izborni zakon svojevremeno nametnuo visoki predstavnik upravo zbog nemogućnosti dogovora stranaka u vlasti, smatram da se izmjene Izbornog zakona neće moći sprovesti bez pomoći visokog predstavnika i OHR-a.

Zašto visoki predstavnik i OHR nijemo posmatraju gruba potkopavanja zakonitosti i suvereniteta države i ne koristi svoja ovlaštenja, dužan je da sam odgovori građanima BiH.

Poruke hrvatskih predstavnika vlasti iz HDZa i HNSa dokle su spremni ići ukoliko njihovi zahtjevi ne dobiju podršku su više nego jasne i uperene su na rušenju države Bosne i Hercegovine. Podsjetimo se drskih izjava Bože Ljubića, Dragana Čovića i Maria Karamatića, prijetnjama reaktiviranja Herceg Bosne ukoliko hrvatski zahtjevi ne budu ispunjeni. Čak se donedavno otvoreno prijetilo i miješanjem Sabora susjedne Hrvatske čime bi Izborni zakon BiH mogao biti  predmet  slučaj pred Međunarodnim sudom.

Čovićeva licemjerna politika kulminirala je prijedlozima izmjena Izbornog zakona u kome su u potpunosti ignorirana prava bosanskih Hrvata u RS što je dočekano sa odobravanjem sa Dodikove strane jer one između ostalog ne zadiru u Republiku Srpsku. Zna se da  takođe, da Milorad Dodik ima dogovor sa Draganom Čovićem koji se ogleda u HDZ-ovom opstruiranju svi odluka na državnom nivou a koje ne podržava SNSD. Dva poličara koji svjesno opstruiraju demokratizaciju bosansko-hercegovačkog društva, uslovaljavaju njegovu opstojnost usvajanjem ovih izmjena i zbog kojih se Hrvati iseljavaju iz BIH.

Dosadašnje Rezolucije Vijeća Evrope niko nije ozbiljno shvatio, iako se radi o postprijemnim uvjetima za napredovanje države prema  EU. Stoga se logično postavlja pitanje Vijeću Evrope – zašto nisu ništa više poduzeli ako su zaključili da Bosni i Hercegovini trebaju ustavne promjene.

Da bi BiH išla dalje jedini ispravni put je usklađivanje Ustava BiH sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i presudama Evropskog suda za ljudska prava što bi u konačnici i pružilo riješenje za Izborni zakon i vladavinu prava u Bosni i Hercegovini.

Drugog puta i drugog izbora izgradnje države i demokratije nema! Sve ostalo su iluzije servirane od današnjih političara na vlasti koje nas vode na put bez povratka. Niti će se Evropa amnestirati gledajući na ovaj problem indolentno kao što je to bilo do sada.