Ivo Kobaš: TRESLA SE GORA – RODILO SE NIŠ’

Povezani članci

• U raj i pakao u isto vrijeme
• G. W. F. Hegel o Daytonu
• Crta o zajedničkom jeziku
• BiH POTEMKINOVA SELA U DOBA NOSTALGIJE
• Bijednoj Našoj nema sreće dok joj (po)ratni zločinac na slobodi šeće
• Skandalozna izjava ministra Gorana Mutabdžije: Najbolje rješenje je ukidanje škole u Konjević Polju

Prije nekoliko dana slušam kako predsjednik Federacije Živko Budimir u jednoj TV emisiji izjavljuje da je imamo informaciju još dva mjeseca prije njegovog hapšenja da će mu podmetnuti neko krivično djelo. U trenu pomislih kako bi ovo moglo izavati pravi potres u državi, jer nije šala tako nešto javno reći. Još predsjednik govori! Odmah će skočiti nadležni organi i za tili čas otkriti je li istina ono što reče. To je lako, pogotovo profesionalcima: provjere od koga je predsjednik Budimir čuo pomenutu informaciju, zatim provjere toga od koga je čuo, i tako dalje, i eto ih na cilju. Lako se utvrdi je li neko govorio istinu. Ako nije, obzirom na težinu rečenoga, njemu je u zatvor. Ako jest, onda je u zatvor onome ko je to izjavio, i gotova stvar.

Ali Budimir se ne zadrža samo na tome. Već u jednoj od sljedećih rečenica reče da je informaciju dobio, posredno, od Vese Vegara, visokopozicioniranog člana HDZ-a i glasnogovornika te stranke. Po Vegarovoj priči, predsjednik HDZ-a Dragan Čović je, na primjedbe nekih da je Budimir čist, rekao da će mu podmetnuti preko SIPA-e. Eto, mislim naivno ja, nema potrebe čak ni za nekom posebnom istragom, nego se samo obratiti na konkretnu adresu. E, sad će biti frke!

Jest vraga! Prolazi dan za danom, a ono – ništa! U nekim medijima je, doduše, spomenuto to što je predsjednik izjavio, i to je to. Sad se više i ne spominje. Tresla se gora, a nije se rodio ni miš, nego samo – niš’! Kao da je riječ o događajima u Nikaragvi, koji nas se mnogo ne tiču. I šta ima logičnije, nego da se čovjek zapita: zašto je to tako? Zbog čega nema reakcije? Kako to da se ni prozvani Dragan Čović ne javi i demantira da je umiješan u tako prljav posao? (Inače, u posljednje vrijeme on se toliko ušutio, potpuno je nevidljiv, kao da mu zbog nečega gori pod nogama?) Gdje je SIPA, koja je također prozvana? Gdje im je ono već viđeno samopouzdanje i odlučnost da se obračunaju sa onima koje smatraju kriminalcima? Kako to da se taj isti Budimir  (Predsjednik Federacije!) hapsi i zatvara na osnovu „rekla-kazala“, a kad on (Predsjednik Federacije!) javno upre prstom u one za koje kaže da čine krivična djela, niko ni da se počeše iza uha? Gdje su mediji koji se toliko busaju u prsa ističući svoju profesionalnost i objektivnost?

Čini se da prozvanima nije do priče. Da žele da se ne diže prašina i da se sve što prije zaboravi. A to izaziva sumnju, navodi nas na pomisao da možda Budimir govori istinu? Ako je tako, onda bi krivce trebalo tražiti tamo gdje im se ne traži – u svojim redovima?

Opet se postavlja pitanje – ako je tako, zašto je tako?  Nisu li kod nas neke bitne stvari postavljene naopačke? Recimo, ako Čović određuje šta treba obaviti SIPA, kako će ta SIPA uhapsiti Čovića ako, pretpostavimo, on nešto zabrlja? Zar politika ne treba biti izvan državnih organa koji trebaju raditi samo po zakonu? Ili možda čelnici nekih državnih organa imaju pune džepove oraha pa moraju slušati političare koji su ih baš zato i postavili tu da bi oni mogli raditi šta požele?

Bilo kako bilo, ovaj događaj je najbolji dokaz u kakvoj to demokraciji živimo, u kakve ruke je dospjela vlast u državi. Više je nego jasno da je nekima parola Što gore – to bolje! i suviše draga i da je provode u djelo na svakom koraku. Jer samo dok je tako, oni će biti glavni, njihova će se slušati. Svim silama se bore samo da im „stado“ ne progleda, jer onda…