Ivica Đikić: Crna knjiga HDZ-a

Povezani članci

• U Omeragićima kod Višegrada brutalno pretučeni povratnici Fadil i Ajša Memišević
• Novinarka Ana Lalić zadržana u policiji do 48 sati, do odluke o pritvoru
• Najjednostavnije je da se preko mržnje svjetine osigurava vlastita politička egzistencija
• Predlog rezolucije o Srebrenici Tomislava Nikolića
• Sve je isto samo Ive nema
• U Sarajevu nastavljen protest rudara, očekuje se sastanak sa Vladom FBiH

ad su, pišu novine a Državno odvjetništvo ne demantira, i doslovno iskopani materijalni tragovi o kriminalnom financijskom poslovanju Hrvatske demokratske zajednice u vrijeme vladavine Ive Sanadera. Branka Pavošević, dugogodišnja šefica računovodstva u HDZ-u, koju je USKOK pritisnuo optužbama, iz svog vrta iskopala je skrivenu dokumentaciju o ilegalnom financiranju HDZ-a, vodećih HDZ-ovaca i HDZ-ovih predizbornih kampanja: jedna od tih kampanja bila je i ona predsjednička Jadranke Kosor, 2005. godine. Milijuni kuna dolazili su u HDZ-ovu kasu kao plodovi marketinškog pljačkanja državnih tvrtki preko agencije Fimi-media, te kao harač kojem su bili podvrgnuti poduzetnici s ambicijom da ozbiljnije posluju s državom i državnim firmama. Ako je točno ono što pišu novine o svjedočenju gospođe Pavošević, nema nikakve sumnje da se vladajuća partija godinama bavila krupnim kriminalom, a glavni ljudi kriminalne organizacije bili su Ivo Sanader, Ratko Maček, Mladen Barišić, Branko Vukelić, Ivan Jarnjak i Mario Zubović: oni su donosili i odnosili gotovinu, oni su raspoređivali kome će i za što pripasti koliko prljavog novca.

Besmislene tužbe

Jadranka Kosor, tadašnja Sanaderova zamjenica i kasnija nasljednica, bila je jedna od glavnih korisnica ilegalnog HDZ-ova budžeta, ali tvrdi da nije imala pojma da se u njezinoj blizini i u njezinoj kampanji – za koju je zakonski odgovorna ona, a ne stranka – baratalo kriminalno pribavljenim milijunima. “Radi se o predmetima koji traju, sve što imam reći, ili što ću imati za reći, reći ću institucijama koje su za to zadužene, ali nećemo dopustiti da nam presuđuju i sude mediji i neke druge stranke koje žele sazvati prijevremene izbore”, izjavila je premijerka, predstavljajući HDZ-ovo stranačko pojačanje u liku Tomislava Karamarka, ministra unutarnjih poslova. Kosor je posao saniranja štete povjerila Vladimiru Šeksu koji je sve nazvao podmetanjem Ive Sanadera: po Šeksu, jedina Sanaderova strategija obrane jest da ponavlja kako su “svi sve znali”, a Šeks tvrdi da nisu svi sve znali, nego da je znao samo Sanader i krug njegovih povjerljivih ljudi. “To je bio paralelni lanac upravljanja”, kaže Šeks.

Ivan Jarnjak, bivši glavni tajnik HDZ-a, najavio je besmislenu tužbu protiv Branke Pavošević, a isto kani učiniti i Ratko Maček. Poseban je slučaj aktualni glavni tajnik Branko Bačić. Na optužbe da je – po nalogu, ili uz znanje, nove predsjednice Kosor – Branki Pavošević naredio ukidanje crnog fonda i uništavanje evidencije o isplatama prljavog novca, Bačić je odgovorio ovako: “U tom trenutku kada sam doznao za gotovinska plaćanja, ta gotovinska plaćanja je vodila pomoćnica tajnika za financije i glavni rizničar. U tom trenutku, dok nismo utvrdili sve okolnosti, vjerovao sam da je taj dio gotovinskog plaćanja valjan i zakonit dio u poslovanju stranke. Naknadno sam utvrdio da je to dio sredstava koja nisu išla preko žiro-računa stranke.” Bačić je tako priznao da je znao za ilegalne isplate, ali nije poduzeo ništa.

Jasno je da su se Bačić i Kosor izložili realnoj mogućnosti kaznenog progona, ali ovdje nas pravni aspekt ove priče zanima manje od onog političkog, a politička je istina da je HDZ nokautiran i da je grogiranost bila najvidljivija u prvoj izjavi Jadranke Kosor o svjedočenju blagajnice Pavošević: “Zar netko uopće može pomisliti da sam pokrenula cijelu akciju protiv korupcije da bih na kraju došla do sebe?”

Očaj i nemoć

Taj argument, koji nije argument, zapravo je manifestacija očaja i nemoći: premijerka apelira na zdrav razum javnosti, no u svoj apel ugradila je falsifikat da je ona pokrenula cijelu akciju protiv korupcije. Ona je bila izvršitelj međunarodnog ultimatuma koji se ticao borbe protiv korupcije, što nije ni malo ni nebitno, ali je, ipak, bila izvršitelj.

Premijerka Kosor podigla je političku rampu, jer nije imala drugog izbora, a onda su se istrage počele odvijati po vlastitoj inerciji i djelomično prema političkim procjenama glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića: vjerovala je da ne mora posebno naglašavati kako ne očekuje da će se istražitelji početi vrzmati oko njezinih i HDZ-ovih vrata, naivno se nadala da će Bajić sam shvatiti dokle je uputno ići, kao što je u Sanaderovo vrijeme sam shvaćao da je najuputnije prekrstiti ruke. Manjak kontrole nad pravcima i dosezima antikorupcijskih istraga zasigurno je rodno mjesto ljutnje mnogih u vrhu HDZ-a koji premijerki teško ne mogu oprostiti što je i njih i stranku izručila Mladenu Bajiću i neizvjesnosti istražiteljskog čeprkanja, i što im je tako, vjerojatno, zapečatila političku karijeru. To je ujedno najvažnija od nekoliko pozitivnih stvari koje je Jadranka Kosor učinila za ovu zemlju.

Krugu ljutitih i ustrašenih HDZ-ovaca zacijelo nije po volji ni učlanjenje Tomislava Karamarka u HDZ, jer ga smatraju suodgovornim za istrage koje su stigle do HDZ-a. Kosor je prigrlila Karamarka kako bi ublažila posljedice afere Pavošević, ali i da bi ojačala svoju poziciju u stranci uoči unutrašnjih sukoba koji nužno dolaze s krojenjem partijskih izbornih lista. Karamarko će sigurno biti uz premijerku do izbora, a ako HDZ bude poražen, situacija bi se mogla radikalno promijeniti, jer ministar policije nije ušao u HDZ da bi iduće četiri godine bio saborski zastupnik.

Treća ličnost o kojoj će ovisiti izgled postizbornog (opozicijskog) HDZ-a jest Vladimir Šeks: uz Kosor i Karamarka, on je trenutačno jedini koji u HDZ-u ima moć i poluge da koliko-toliko usmjerava stranački brod u koji prodire voda.

Tekst uz dozvolu autora prenosimo iz tjednika Novosti