Ivan Brodić tvrdi: Kriza je ubila ideju socijalne države

Nakon pada Berlinskoga zida čitav je niz analitičara i teoretičara objašnjavao kako je vrijeme socijalne sigurnosti u Zapadnoj Europi prošlo. Kada je prestala postojati prijetnja komunističke nemani, tada je, kažu mnogi, prestala potreba za zapadnim tipom socijalizma, za humanim kapitalizmom. Pojavile su se ideje koje su zagovarale gašenje gotovo svake ljudske djelatnosti koja ne ovisi o tržišnoj utakmici i/ili filantropiji pojedinaca. Najvidljivije je to bilo kroz vrijeme, koje je nekako tada nastupilo, deregulacije novca, koja je dovela do stvaranja virtualnih vrijednosti, a time i virtualnog duga. Kulminacijom toga, od 2008. godine na ovamo na udaru su se našle i države, čak i one s “punom kasom” poput Nizozemske.Naše podneblje slijedi globalne trendove kroz okoštale elitističke strukture, kako to obično i biva tamo gdje se eksperimenti trebaju provesti. Pali smo tako na razinu Latinske Amerike i kasnije Istočne Europe gdje je neoliberalna reforma provdena putem etatističkog projekta podobnika. Vidljivo je to bilo u vremenu koje danas zovemo pljačkom i privatizacijom. Sada, u takvoj državi, nizozemski kralj Willem Alexander, nehotice potiče valove javnog neoliberalnog, neokonzervativnoga i libertarijanskog odobravanja. Ako tomu pridodamo primjere privatizacije zdravstvenog osiguranja, o čemu i naša vlada razmišlja, njihovoj sreći nema kraja.Raznorazni think tankovi zagovaraju kako treba ukinuti svaki oblik solidarnosti. Treba, kažu oni, svaku ljudsku djelatnost koja nije samodostatna, ukinuti. Civilizacijske dosege poput zdravstvene skrbi ili pak kulture i obrazovanja smatraju mitovima. Neka se pobrine svatko za sebe, kažu. U sjajnom ciničnom eseju Igor im je Mandić još odavno predložio primjerice ukinuti Trg bana Jelačića jer je na istom terenu rentabilnije napraviti parkiralište ili trgovački centar.

Bojni pokliči, sada s kraljevskim kvazi argumentima, namjerno zanemaruju kontekst poruke i državu u kojoj su nastali. Pitam se, naime, bi li u Nizozemskoj bilo moguće, kao što je to napravljeno prije nekoliko dana u Poljskoj, a u nas ministar Mrsić o tome razmišlja, povući sredstva iz nekog od fondova solidarnosti bez da se o tome obavijeste uplatitelji? Bi li bilo moguće privatizirati bilo što, a da o tome svoj sud ne daju dosadašnji vlasnici, oni koji plaćaju porez?

Zanemarimo na trenutak odgovore na ova pitanja i recimo kako je kralj u svome obraćanju naciji, dogovorenom s izvršnom vlašću, izrekao i neke druge stavove poput onoga kako će država pojedincu omogućiti spomenuto socijalno i financijsko umrežavanje u strogo definiranim pravilima. U anglosaksonskoj i germanskoj političkoj kulturi ovakvo se uređenje naziva ordoliberalizmom, a označava politički poredak u kojem se zadržava minimalna socijalna država sve do trenutka kada će biti moguće obnoviti državu blagostanja. Znali su to njemački i nizozemski liberali nakon Velike depresije, znao je to čak i guru neoliberala von Hayek kada je predlagao minimalni temeljni dohodak za svakog punoljetnog građanina neke države, zna to čak i vodeći libertarijanac SAD-a republikanac Rand Paul predlažući vaučer zdravstvo umjesto Obamacarea. Jedini kojima to nije jasno jesu očito hrvatski libertarijanci.

A sve zajedno nije trebalo biti tako. Vlado Gotovac, čijega smo se rođendana sjetili prije nekoliko dana, u prvome je programu HSLS-a predlagao oblik gospodarskog uređenja koji bi odgovarao rečenom ordoliberalizmu, stoga je stranka i dobila ime “socijalno-liberalna”. No, izgleda kako u zemlji gdje je premreženost elita i elitica dublja nego u slučaju kemalističke duboke države i gdje gotovo ne postoji javnost ovakvi prijedlozi bivaju osuđeni na donkihotovske pokušaje.

Čini se kako je naša “duboka država” komunističku doktrinu zamjenila novom fiksacijom, dereguliranim nehumanim kapitalizmom. Iz društva gdje država sve određuje uskočili su u ideju prema kojoj država ne određuje ništa, preskočivši fazu liberalne demokracije u kojoj postoje jasna pravila igre. Na to nas je pozivao Gotovac, a na to je pozvao svoju javnost i nizozemski kralj.

SEEbiz.eu