Istina sjaji vlastitim svjetlom

Povezani članci

• Odlazim, a volim te
• Hrvatska kao zla maćeha BIH
• Slučaj Šešelj ili ustašizacija četništva
• Ljubo R. Weiss: Bahatost političara kao sudbina – o Sanaderu i „sanaderovštini“
• Protusrpsko ratno s(r)tanje
• Gojko Berić: Nenormalno je postalo normalno

U društvu naših poznanika uvijek se nađe poneki lažac, osoba koja uživa pričati iz svoje mašte ili bog te pitaj otkuda iskopane evidentne neistine. Vrlo ju je lako i brzo otkriti, te je podnosimo kao lokalnog baruna Münchhausena koji nam čak i život može uveseliti svojim društvom i nevjerojatnim pričicama. Često je pozivamo za stol, kako bismo uz čašicu kojom ga častimo, poslušali najnovije „informacije“ tog osobenjaka koji se – ne znajući drugog načina – na svoj način nastoji promovirati među svojim sugrađanima. Između nas i njega, postoji prešutni pakt uzajamne snošljivosti, koja čak prerasta u svojevrsnu simpatiju s naše strane. On treba nas, možda i podsvijesno svijestan da je već odavno pročitan, a nama je potreban taj „storyteller“, da nas malo rastereti svakodnevnih briga, a tko zna – možda i vjerno iščekujemo da među njegovim izmišljotima pokatkad prozremo poneko zrno istine.

        Sasvim je drukčije s čovjekom koji svako malo svojim prijateljima, znancima i neznancima saspe istinu izravno u lice. Naravno, svi smo mi odgojeni sa šarenom lažom kako istina oslobađa, kako se s njom treba znati suočiti, ne je sakrivati, svakodnevno je koristiti u međusobnoj komunikaciji i ne dozvoliti ovladavanje laži našim dušama, životima, okolinom i društvom u cjelini. Priznajte da je nerado viđeni gost u vašem društvancu čovjek koji vas je uhvatio u preljubu, iznošenju materijala iz poduzeća ili pokušaju prevare banke na bankomatu pa priča okolo o tome, skoro sasvim svejedno iz kojih razloga, a ponajmanje ćemo prihvatiti onaj da samo želi istinu o zakrinkanom miljeniku društva iznijeti na vidjelo, kako bi njegovi obožavatelji tek nakon skidanja maske zaista mogli odlučiti o rezonu i etičnosti obožavanja takve osobe. Svi izbjegavaju tog širitelja istine, jer – tko zna – sutra bi i o nama mogli procuriti u javnost nezgodni detalji koje krijemo kao zmija noge. A mnogi od nas zaista skrivaju takve stvari, dobro svijesni da i mnogi drugi iz velebnog društva u kojem se kreću, na podjednak način tretiraju svoje grijehe. Stoga, među griješnicima društva(nceta) u kojem se krećete, često postoji nepisani sporazum o uzajamnom podnošenju i nenapadanju (kako se često shvaća objava istine) – ti nećeš širiti istinu o mom kurvarluku, a ja ću zažmiriti na spoznaju odaklem ti novci za vikendicu na moru. Interesima su ljudi dvostrukog lica, oni koji posjeduju sve osim etike – daklem ustvari nemaju ništa, puka su sirotinja usprkos iluziji o bogatstvu kojim raspolažu – beskrajno čvršće povezani nego naizgled krhkim atributima ljubavi i uzjamnog prijateljstva. Istina je oduvije bila opasna, a kad bi čovjek spoznao onu apsolutnu – negdje u Bibliji ili njenim tumačenjima piše – umro bi na licu mjesta.

        Lažima se lako, a prečesto i nije uopće potrebno suprotstavljati. One imaju ugrađeno svojstvo da same sebe demantiraju, prije ili kasnije. Mnogi se, upravo zbog onoga „kasnije“ njima i služe, kako bi ostvarili svoje interese, pa potom, raskrinkani, slavodobitno vikali: „prošo voz, braćo!“ – sad se možete .ebati, i u mislima nježno grlili svoja prijevarom stečena bogatsva, nesvijesni da ustvari ne raspolažu ničim. Ničim zaista ljudskim. Nemojmo se zavaravati, interesi su upravo najvitalniji pokretači ljudskog djelovanja, a kad ih čovjek opsjednut njima ne uspijeva ostvariti na pošten način, oni postaju i sjeme iz kojih se rađaju laži, prijevare, prijetnje, ubojstva, krv poteče potocima, ali… Suviše je to postalo lako potisnuti, kad nam istovremneo bankovni račun buja poput nabujale rijeke. Radi se o nekoj vrsti transsupstancijacije, drevnom snu alkemičara, samo što se uvdje tuđa krv i nesreća pretvaraju u papirnate banknote na legalnim ili skrivenim bankovnim računima.

        Što je previše, previše je! Relativno je lako podnijeti lašca u svom društvu, čak se naslađivati slušajući bajke poput slapa šikljajuće iz njegove nepresušne perverzne mašte; nešto je teže sa pojedincima koji se istinom služe ne iz nekih plemenitih razloga, već da bi nas ucjenjivali razarajući nam intimni život, ali – kada cijelo društvo ogrezne u koristoljubivim lažima svog manjeg dijela, svojih vladajućih elita koje na njima grade i učvršćuju svoj položaj, istovremeno gro društva izvrgavajući ne samo poniženju već i stvarnom, svakodnevnom šikaniranju, pljačkanju, izrabljivanju, otkazima, bacanju na ulice, uskraćivanju zasluženih plaća, robovskom radu, blokadi računa,…, sve to krijući se iza svetinja koje nisu doli šarene krpe, slijed tonova koji u sitnim dušama izazivaju zanos ukrućivanja poput erektirajućeg spolnog organa, bajkama o domoljublju koje nam pričaju oni koji su ga prvi izdali, čovjek je – ljudi su – prisiljen(i) iznijeti istinu o tako konstituiranom društvu, u prilog ogromne manjine, kontra prevladavajuće, uglavnom pasivne većine svojih žitelja. Tačno? I više nego tačno – Tačno.net!

        Eto, najbanalnijeg, poput Arendtičinog banalnasti zla, razloga za napade na njegove novinare, najjednostavnijeg razloga za napade na sve novinare i ljude sklone bobu reći – bob, a popu – pop,  u BiH, Regiji i širom svijeta; nitko nema nijednog drugog razloga osobno mrziti Šteficu Galić, Amera Bahtijara, Slavka Kukića ili bilo koju drugu poštenu osobu s imenom i prezimenom, bilo koje rase, etnije ili konfesije – sem jedne činjenice. Ti ljudi su svoje živote stavili u službu, niti vlastite države, niti njene vlade, niti interesnih lobija, niti kriminalnih skupina već isključivo Istine! Ne smetaju napadače na novinare portala Tacno.net – skrivene iza maske svoje beznačajne anonimnosti – ni Štefica ili Amer lično, već Istina kojoj su oni pružili utočište na svom portalu; stoga i nastoje zaplašiti njegovu vlasnicu i njene najbliže suradnike, nadajući se da će gašenjem portala zbog straha njegovih voditelja, ugasiti i plamen istine kojim nas on obasjava. Nikada nisu čuli, a i jesu li – ograničeni umovi nisu sposobni shvatiti da,

 “Istina sjaji vlastitim svjetlom, a duhovi se na prosvjetljuju plamenom lomača” (Montaigne)

Štefica, Amer, Kukić, Politkovskaja, Snowden, Assange ili Manning – uz sijaset drugih promicatelja – samo su njene lučonoše, koje poput štafete preuzimaju baklju iz ruke posrnulih, odustalih ili nasilno eliminiranih. Samo prošle godine brutalno je širom svijeta ubijeno 66 novinara, uz stotine kidnapiranih, uhapšenih i neznani broj onih podvrgnutih mučenjima ili prijetnajm, poput novinara portala Tacno.net. Ipak, nikada u povijesti čovječanstva nije se desilo uspješno zaprečavanje prodora istine među ljude, pa to ne bi svakako uspjelo niti gašenjem jednog portala – oni poput gljiva poslije kiše, đubreni gnojivom laži i kriminala koji ih naprosto tjera na reagiranje, niču sve više na ovim prostorima. A kad, jednog lijepog dana po poštene stanovnike naših država, Regije, svih regija svijeta i njega u cjelini, istina zavlalada umovina većine, elite koje žive na njihov račun u sjenci koristeći kriminalne elemente da ih zaplaše i podjarme, osjetit će gnjev naroda na način koji su sami odabrali. „Jao, jao i triput im ga  jao“ – biblijskim riječnikom upućena poruka ovim licemjerima koji se i svetim knjigama služe u obmani ljudi koje pljačkaju – njihovim životima, kad ih narod u potpunosti prozre i preuzme pravdu u svoje ruke. Ostat će i bez jedinog što zaista imaju, onoga što im je sam Bog u svojoj velikodušnosti podario, ne sluteći kako će dar iskoristiti protiv svojih sustanara na ovoj planeti.

Sam Bog im u tom času pomogao!