Intervju: Nermin Bise: Država je u rukama homofoba, primitivaca i nacionalista

Povezani članci

• Zašto prijetnje zbog revizije ako je Srbija „čista“
• Zija Dizdarević: Građanin na nišanu generala
• Basara: Sitna duša na visokom položaju
• Bednici i kukavice
• Osuđen je Tuđman, a ne Hrvatska
• Čedomir Petrović: Udavićete se u smradu grabeži i truleži

Nermin Bise, novinar, humanista, borac za ljudska prava našao se na udaru huligana i primitivaca.

Bise je stalni saradnik našeg portala, čovjek za koga nema zabranjenih tema, osoba čija vas hrabrost zadivljuje.

Kolegi Bisi dajemo bezuslovnu podršku u borbi protiv primitivizma i huliganizma.

U intervjuu za naš portal Bise govori o prijetnjama kojima je izložen, ali i o homofobiji, koja postaje jedan od najvećih problema u našem društvu.

 Razgovarao:  Predrag Blagovčanin

G. Bise, na stadionu pod Bijelim brijegom osvanuo je grafit “Nermin Bise ne smije ući na stadion”, uz nacrtan kukasti krst. Koji su razlozi ovih prijetnji?

Prije početka razgovora želio bih se zahvaliti svojim kolegama iz svih medija u BiH, iz Asocijacije sportskih novinara FBiH, Udruženju novinara BiH, svojim prijateljima iz Misije OSCE-a sa sjedištem u Beču, kolegama iz AIPS-a (Međunarodne asocijacije sportskih novinara) koji su stali u zaštitu esnafa i svoje profesije i iskazali mi ličnu podršku poslije ovog slučaja sa grafitom na Gradskom stadionu pod Bijelim brijegom.

Razloge valjda znaju oni koji su se potpisali iza poruke. Potpis je kukasti krst. Fašizam je živ i potpomognut je na ovom prostoru, u cijeloj državi, bljuvanjem vatre, potpirivanjem iz kuhinja klero-nacionalšovinističkih stranaka, koje imamo i u Mostaru i u Sarajevu i u Banjoj Luci. Iza takvog potpisa stoji jedan čitav politički koncept kojem je prije 4 mjeseca prvostepenom presudom Haškog suda presuđeno u slučaju “Jadranko Prlić i ostali”. Ironija u samom sadržaju ispisanom na grafitu je u tome što je on slobodno mogao biti napisan i prije 20 godina na tom istom mjestu: na gradskom stadionu pod Bijelim brijegom. Sada piše kako je Nerminu zabranjen ulaz, a prije 20 godina, isti tekst, ista tinta, isti potpis s kukastim krstom, samo je ulaz zamijenjen izlazom: “Nerminu zabranjen izlaz”, moglo je pisati 1993. Taj stadion je tih 90-ih bio sabirni centar za ljude koji nisu bili ukalkulisani u tkivo Herceg-Bosne: na tom su stadionu ljudi bili primorani da pasu travu i odatle su dalje deportirani po koncentracionim logorima širom Hercegovine. Još se ne zna sudbina preko 900 ljudi koji su posljednji put viđeni na gradskom stadionu pod Bijelim brijegom, odnosno na Heliodromu, u Gabeli, Dretelju, Vojnu… Evo, da ja vama pokušam u odgovoru uzvratiti kontrapitanjem: koji su razlozi što se o tome uglavnom javno šuti, odnosno koji su razlozi da se zaprijeti onima koji o tome neće da ušute?

Osjećate li da Vam je život ugrožen?

Život je danas ugrožen svakom trećem, četvrtom ili petom stanovniku ove države. Osim čiste egzistencijalne ugroženosti, niko više ne može biti siguran u vozilima javnog gradskog prevoza u Sarajevu ili na ulicama Tuzle, u bašti nekog mostarskog kafića. Na svom radnom mjestu sam prije desetak godina bio i životno ugrožen i napadnut u mostarskom dopisništvu sarajevskog “Oslobođenja”. Policija me brutalno pretukla na izvršenju novinarskog zadatka na mostarskom Korzu. Dobijao sam poruke u kojima mi se prijetilo likvidacijom, na telefon su mi stizale poruke kako neću živ jutra dočekati. Sve je zadokumentovano i zabilježeno u mostarskoj policiji, u MUP-u HNK, u Tužilaštvu HNK. Izuzev u jednom slučaju, kad sam napadnut u dopisništvu “Oslobođenja”, nikad niko nije priveden ili pronađen.

S obzirom na to da smo svakodnevno svjedoci brojnih napada na novinare, mislite li da institucije države mogu nešto učiniti kako bi zaštitile novinare? Da budem precizniji, mislite li da će policija reagirati i pronaći autore ovog sramnog grafita?

Institucije države su instrumenti u rukama političkih oligarha koji ovu državu vuku sigurno ka dnu ambisa. Institucije države su same sebi svrha. One postoje zbog podebljanih platnih listi, zbog sigurnih i stabilnih kreditnih zaduženja uposlenika tih institucija u bankama kako bi isti uposlenici tih institucija gradili vile, vikendice po Jadranu i ugodnim planinskim destinacijama ove prelijepe države. Institucijama ove države rukovode 2 trećine ljudi koji su, što aktivno i originalno, što pasivno i huškački, rušili i ubijali ovu državu. Institucije ove države ne vole i ne žele svoju državu, istu tu koja im vraća enormnim bogatstvom, povlaštenim položajem. I na koncu, institucije države na najgori mogući način ugnjetavaju i ugrožavaju svakog građanina, svakog čovjeka u ovoj državi, onog istog građanina i čovjeka koji uporno određuje kakve će biti te institucije i ko će ih sačinjavati. To je najveće prokletstvo bosanskohercegovačke poratne zbilje. I kako onda vjerovati takvim institucijama? Ko im može povjerovati?

Da li je ovaj grafit samo nastavak medijske hajke na Vas od strane pojedinih medija u Hercegovini?

Ne bih tako gledao na tu pojavu. Moje dobre kolege i prijatelji su baš iz tih medija, kako ih vi nazvaste, iz Zapadne Hercegovine. Od jučer sam dobio na desetine poruka podrške od prijatelja i kolega iz Mostara, Širokog Brijega, Gruda. Dakako, ima tu i onih koji, kako vi kažete, i to je istina, već duži niz godina vrše hajku, ne samo na mene već na sve što se ne uklapa u njihove vizije i načine na koji doživljavaju našu zbilju. To su uglavnom nebitni mediji, ako su to uopće, to su, prije bih rekao, vojarne ili baze u kojima se regrutiraju ”on line forum legionari”. To su mase bezimenih nikova s internetskih foruma koji se nalaze na platnim listama klero-nacionalnošovinističkih partija i oligarhija. U stvarnosti su ti ljudi jadni; na ulici, kad ih neko zove rođenim imenom, ne reaguju, samo se trzaju na svoje nikove s internetskih foruma i portala.

Dugogodišnji ste borac za ljudska prava, od prava nacionalnih manjina do zaštite gejeva, lezbijki i transseksualaca. Kako je u BiH biti u manjini, kako je biti drugi i drugačiji?

Pitanje je šta je manjina u BiH. Da pokušam odgovoriti na vaše pitanje s kraja: moje lično mišljenje i stav o gej-populaciji i transseksualcima ima dosta zadrški koje se čak mogu tumačiti i kao protivljenje takvom opredjeljenju. Ali ko sam ja da ulazim u nečiju potpuno privatnu stvar i odluku o tome kakvu će ko seksualnu orijentaciju imati? Problem našeg društva je što se ne može razlučiti lični stav i njegov utjecaj od nečeg što se zove tuđi lični stav, iza kojeg stoji osnovno ljudsko pravo na izbor. Ograničavati nekome pravo izbora, pozivajući se na lični stav i mišljenje, a pritom gazeći osnovna ljudska prava drugima svojim stavom i izborom nije nimalo dobro i nije korektno, ma koliko se lično ne slagali ili slagali, u ovom slučaju s tom populacijom. Teško je biti manjina u svakom slučaju, ali se opet ne mogu oteti utisku da kod nas u BiH manjina, a tu mislim na klero-nacionalističke kleptomane na svim stranama, moćno manipuliše i vlada većinom. Tu podrazumijevam građane BiH

Možemo li kao društvo pobijediti homofobiju, primitivizam i nacionalizam?

Nažalost, ne može se pobijediti u toj utakmici, još uvijek. Nažalost, ponavljam. Država je u rukama homofoba, primitivaca i nacionalista. Kod njih je moć. Kod njih je novac. Kod njih je bič u rukama. Teško će biti nanijeti poraz toj nemani.