INTERNET I DEMOKRATIJA MEĐU KONSTITUTIVNIM NARODIMA U BiH

Povezani članci

• Plenković i Milanović se svađaju, a državni poslovi trpe
• Bilježnica Robija K.: Božićna ispovid
• Sanader reagirao na istragu o MOL-u i INA-i: Zna li Jadranka u što se upušta
• Radnici “Pretisa” uputili se prema Vladi FBiH
• Strašna pobeda Hasana Nuhanovića
• Pozdrav iz Kazahstana

Od vlasti možemo očekivati da u narednom periodu pod maskom regulacije i standardizacije zakonima pokušaju uštrojiti slobodu mišljenja i govora na društvenim mrežama. Možemo očekivati uspostavljanje portala, a neki već postoje, koji će kreirati informacije u skladu sa interesima vlasti, ali i druge pokušaje vlasti da kontrolišu teme o kojima će se pričati, diskredituju oponente ili spriječe bilo kakvo organizovano djelovanje

Piše: Srđan Puhalo, analiziraj.ba

Prvo će vas ignorisati,
potom  će vam se smijati,
onda će vas pažljivo čitati,
na kraju će vas se plašiti.

Ove godine, po prvi put od kada se bavim istraživanjima javnog mnijenja u Bosni i Hercegovini, desila se situacija da su građanima za informisanje o društvenim i političkim dešavanjima u zemlji jednako važni internet portali, sajtovi i društvene mreže i dnevne novine, te da su online mediji važniji od radiostanica. Sasvim je jasno da svjetski trendovi sa izvjesnim zakašnjenjem dolaze i u Bosnu i Hercegovinu.

Prvo će vas ignorisati

U Bosni i Hercegovini u 2004. godine 585.000  ili 15,1% stanovnika služilo se internetom. Samo šest godina kasnije taj broj je narastao na 2.000.000 ljudi ili 52%, da bi 2014. godine  58% stanovnika ili 2.227.970 ove zemlje koristilo blagodeti interneta. Na početku se uglavnom koristio e-mail za komunikaciju – kako poslovnu, tako i privatnu. Tada niko nije mogao ni naslutiti da internet može postati oruđe kojim će se širiti “opasne misli i ideje” u Bosni i Hercegovini i da će se opažati kao nešto subverzivno od čega će strepiti domaća politička elita, kako ona na vlasti tako i ona u opoziciji. Političari su internet tada ignorisali.

Potom će vam se smijati

Zahvaljujući internetu, stanovnici Bosne i Hercegovine su spajali pokidane veze i svoje živote rasturene ratom. Skupe telefonske razgovore zamijenilo je pisanje e-mailova. Onda su računari postali jeftiniji, internet brži, a sa brzinom i niskim cijenama došli su Skype, Viber, Facebook, YouTube, Twitter i Instagram. Internet je najednom postao zanimljiv domaćicama, stanovnicima sela, penzionerima, a ne samo mladima i obrazovanim ljudima. Fotografije djece, unuka, ćevapa, pita, muzičkih hitova i još štošta, najednom je preplavilo prvenstveno Facebook, a onda i druge društvene mreže, na opšte zadovoljstvo prijatelja i mnogobrojne rodbine. Komunikacija je bila opuštena i nimalo subverzivna. Pisalo se o tome gdje se ko nalazi, kako se ko snašao u “bijelom svijetu”, kako su djeca i unuci i sve to praćeno sa mnogo hagića, kisića, smajlića i zahvaljivanja Bogu. Građani su bili srećni i zadovoljni, a političari i kreatori javnog mnijenja i dalje su bili usmjereni na kontrolu “tradicionalnih medija” – dnevnih novina, časopisa, radija i televizije. Ne samo da su ih kontrolisali. Već su ih i osnivali, finansirali i zatvarali.

Onda će vas pažljivo čitati

I dok su se Bosanci i Hercegovci dobrovoljno “otuđivali” jedni od drugih po društvenim mrežama dijeleći na njima sve i svašta, a najmanje politiku, došlo je do otvaranja velikog broja portala. To nije bila skupa investicija i najednom smo bili zatrpani mnoštvom portala koji su se najčešće zasnivali na entuzijazmu vlasnika, nadom o postizanju samoodrživosti, nezavisnosti i copy-paste novinarstvu. Bez ikakvog reda, pravila i obzira uzimale su se informacije sa portala novinarskih kuća u zemlji i inostranstvu i postavljale kao vlastite vijesti. Portali su bili u prednosti u odnosu na klasične medije zbog toga što su bili besplatni i što su omogućili korisnicima (čitaocima i gledaocima) da komentarišu vijesti. Građani Bosne i Hercegovine su počeli da uživaju u mogućnosti da anonimno ostavljaju komentare na određene vijesti. Nisu postojali cenzura, urednici ili bilo šta drugo što bi nas spriječilo da kažemo šta mislimo. Tako smo valjda zamišljali demokratiju. Dešavalo se da komentari “pojedu” vijesti – tj. da vijest postane nevažna u odnosu na komentare korisnika. Brutalnost i bezobzirnost komentara su donosile čitanost, a verbalni ratovi anonimnih komentatora su od pojedinih portala pravili zvijezde. Kako su kontrola i cenzura jačale u klasičnim medijima, tako su se nepodobni i nepoželjni novinari i komentatori polako selili na internet. Pojavili su se i blogeri koji su na sebi svojstven način tumačili našu svakodnevnicu. Najednom novine, televizija i radio više nisu imali monopol na istinu, a političari su počeli da obraćaju pažnju na online medije.

Na kraju će vas se plašiti

Onda se sve to preselilo na društvene mreže. Informacije su se počele nekontrolisano dijeliti putem računara, laptopa, tableta i mobilnih telefona. Odjednom su svi postali urednici –  uređivali su svoje Facebook i Twitter naloge onako kako su željeli i u skladu sa svojim obrazovanjem, stavovima, ideologijama koje preferiraju i političkim opcijama koje zastupaju. To više niko nije mogao da kontroliše – ni portali koji su te informacije plasirali, ni regulatorne agencije, a ni same vlasti. Na društvenim mrežama je krenulo organizovanje grupa koje su manje ili više bile homogene, a koje su imale određeni cilj. Polako je nestajao strah, a komentari, kritike i sarkazam na politička dešavanja sve otvoreniji, smješniji i ciničniji. Autoritet političara postao je upitan stalnim preispitivanjem njihovog rada. Onda su 2013. i 2014. godine došli protesti u Banjaluci (Picin park), Sarajevu (JMBG) i Federaciji BiH (Tuzla i sve ostalo što je slijedilo) koji  su pokazali da klasični mediji više nemaju monopol nad informisanjem. Društvene mreže su nam omogućile direktan prenos svega što se tada dešavalo na ulici. Građani više nisu samo dijelili informacije, već su postali novinari koji šalju informacije sa mjesta događaja. Građani su postali medij. Vlast se počela plašiti onoga što je do samo prije deset godina ignorisala, pogotovo vlast u Republici Srpskoj.

Policija je počela privoditi ljude koji su na Facebooku pisali protiv Dodika, SNSD–a i koalicionih partnera. Policija je upala  u redakciju Klix.ba koji je objavio snimak premijerke Republike Srpske o kupovini poslanika potrebnih za formiranje skupštinske većine u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Donesen je Zakon o javnom redu i miru u Republici Srpskoj u kojem se društvene mreže tretiraju kao javno mjesto i gdje možete da odgovarate zbog narušavanja javnog reda i mira, a zamalo je prošao i Zakon o nevladinim organizacijama.

Kamo dalje rođače?

Online mediji i društvene mreže više niko ne može da ignoriše, da im se podsmijeva ili da ih ne prati. Pogotovo ne vlast na bilo kojem nivou. Oni postaju sve važniji faktor u kreiranju bosanskohercegovačkog javnog mnijenja, političkoj socijalizaciji građana i jedno od rijetkih mjesta gdje se može čuti drugo i drugačije mišljenje. Ovi “novi mediji“ će i dalje služiti prvenstveno za informisanje građana, ali građani više nisu isključivo pasivni primaoci informacija, već aktivni komentatori ili kreatori istih. Naravno, nerealno je očekivati da se isključivo putem društvenih mreža može promijeniti stanje u društvu, ali društvene mreže mogu uticati na preispitivanje rada svake vlasti, opozicije i svakog političara, mobilizaciju javnosti oko određenog cilja i senzitiziranje društva za određene probleme. Takođe, moramo imati na umu da društvene mreže nikada neće biti bilo kome lojalne i kao takve će predstavljati opasnost za svaku vlast. Duh iz boce je pušten i teško da će ga iko više ikada vratiti u bocu.

Svakako, ni vlast neće sjediti skrštenih ruku i u narednom periodu možemo od nje očekivati nastojanje da pod maskom regulacije i standardizacije zakonima pokušaju da uštroje slobodu mišljenja i govora na društvenim mrežama. Možemo očekivati kreiranje portala, a neki već postoje, koji će kreirati informacije u skladu sa interesima vlasti, ali i njihovu veću involviranost u društvene mreže kroz organizovanje partijskih botova i trolova, koji će na svaki način nastojati da kontrolišu teme o kojima će se pričati, diskredituju oponente ili spriječe bilo kakvo organizovano djelovanje.

Prvo će vas ignorisati,
potom  će vam se smijati,
onda će vas pažljivo čitati,
na kraju će vas se plašiti,
a vi se čitavo vrijeme zabavljajte!!!