Infrastruktura – Začarani krug

Povezani članci

• Elitno ponašanje
• Boris Dežulović: Povijest čovječastva nije vidjela takve budale
• Naša stranka Centar: Inicijativa za ukidanje savjetničkih pozicija nije prošla
• Igor Serdar: Na trenutak zamislimo
• Izgubljen u zavičaju (2): Svadba
• Viktor Ivančić: Opereta za tri groša

Piše: Dino Prohić Uz dozvolu autora tekst je preuzet sa bloga prohic.no

Infrastruktura je vječita boljka BiH. U bivšoj Jugoslaviji nije se ulagalo u ceste BiH iz sigurnosnih razloga. U BiH je bila smještena velika količina namjenske industrije, i u slučaju rata (valjda sa SSSR-om), neprohodni bosanski putevi trebali su osigurati izvlačenje ili uništavanje te imovine prije zauzimanja. Srećom, ta vremena su za nama. Šta sad?

Jalove vlasti BiH svako malo, a obično pred izbore, pokrenu  građenje nekih manjih cestovnih dionica. Jasno je da je nemoguće izvoziti robe (koje ne proizvodimo, ali za koje postoji mogućnost proizvodnje) sporim cestama. To je ekonomski neopravdano, a i problematično jer poljoprivredni proizvodi (ili makar neki od njih) ne podnose dug transport.

Osim toga, turistički potencijal BiH neće do kraja biti iskorišten ako turisti doživljavaju putovanje po BiH kao torturu.

Nema sumnje da je jedan od glavnih strateških interesa BiH izgradnja bolje transportne infrastrukture. U prvom redu domaće građevniske firme moraju početi graditi sljedeće:

1. Autoputevi
2. Pruge
3. Luka Neum

Domaće firme, jer nesumnjivo imaju znanja i iskustva (ko je gradio ceste i brane po Africi i Aziji?), ali i da bi se prihodi od cestarine zadržali u zemlji. Takođe, prednost domaćih firmi je izbjegavanje potencijalnih opasnosti od neozbiljnih međunarodnih aktera. Sjetite se samo francuske firme koja je gradila onaj komad autoputa pored Sarajeva, kao i slovenčke firme koja je pronevjerila ogromne sume novca, i onda bankrotirala.

Koridor 5C je izvrstan plan, ali za strateško povezivanje BiH, nedovoljan. Ono što je potreba zemlje jeste građenje brzih cesta od Bihaća do Sarajeva, preko Banja Luke. Brza cesta koja povezuje Sarajevo, Foču i Trebinje je takođe bitna za iskorištavanje turističkih potencijala (aerodrom Sarajevo, prirodni potencijali Fočanskog kraja, i transfer do Trebinja na putu za Dubrovnik i crnogorsko primorje). Dalje, ta mreža puteva morala bi uključivati i brži cestovni pravac od Sarajeva do Beograda. Koridor preko Romanije i Zvornika je bitan za izvoz roba, ali isto tako bitna komunikacija između istočnog dijela RS i Srbije.

Pruge postoje, ali se već dugi niz godina ne održavaju. Neophodno je omogućiti popravku pružne infrastrukture da bi se u saobraćaj mogli uključiti vozovi koji postižu veću brzinu od prosječnog trkaćeg konja. Naravno, u pružnom prometu se postavlja problem podijeljenosti željeznica između FBiH i RS. Problem mijenjanja lokomotiva moguće je riješiti uvođenjem reda vožnje koji i podrazumijevao podijelu odgovornosti. Na primijer: jedan dan voze kompozicije iz RS, a drugi dan kompozicije FBiH. Na taj način bi se povećala efikasnost transporta, a i povećali prihodi. Ne treba zaboraviti da se mali broj ljudi odlučuje na putovanje vozom upravo zbog dužine trajanja puta, i zbog neracionalnog sistema.

Luka Neum mora biti jedan od glavnih prioriteta. BiH ima obalski pojas koji nije dovoljno iskorišten. U tih 24 km obale moguće je ubaciti jednu luku, recimo na vanjskoj strani zaljeva. Luka bi se sa ostatkom BiH mogla povezati tunelom ispod Neumskog zaljeva, a bila bi zaklonjena od pogleda turista i ne bi narušavala prirodnu cjelinu zaljeva.

Odakle pare za ovakve projekte? BiH se zadužuje izvana da bi plaćala plate administraciji. To je neracionalno, i jedan dio tih sredstava mora se prebaciti u programe koji omogućuju proizvodnju nove vrijednosti. Projekti infrasrukture su skupi, i vjerovanto bi moralo doći do izvjesnog zaduživanja. Osim toga, BiH može aplicirati za fondove EU, iz kojih se finansira građenje saobraćajne infrastrukture.

I na kraju: za sve treba imati volju i viziju.