Hrvatski profit na ukrajinskoj krvi

Povezani članci

• Josipović: Nema drugog izbora, osim suradnje
• Slučaj Petrina
• Polni život
• Papa Franjo, crkveni demagog ili sljedbenik Isusa Krista?
• Svetislav Besara: „Roman o Titu“ (5)
• Ne učimo

Ako još uvijek niste uspjeli dokučiti da je čitava ova frka u Ukrajini izbila samo zato da bi Hrvatska imala na čemu profitirati, to znači da niste čitali jučerašnji Večernjak. Ili da ste ga čitali toliko rastreseni da vam je promaknuo naslov »Analitičari: Hrvatska bi mogla profitirati zbog krize u Ukrajini«. Ali dobro da ste najzad pročitali, pa makar i ovdje: »Hrvatska bi mogla profitirati zbog krize u Ukrajini«.

Ako vas zanima tko su ti silni analitičari koji su se odvažili iznijeti tvrdnju iz Večernjakova naslova, uzalud ćete njihova imena tražiti u tekstu. Zapravo, naći ćete jedno jedino analitičarsko ime, ono naftnoga stručnjaka Jasminka Umićevića , koji će vam objasniti da glasoviti projekt LNG terminala na Krku »nije zapeo zato što se za njega nema novca, nego zato što je u Europi zbog krize pala potrošnja plina za 12 posto«, dakle – zato što »nije bilo tržišta«…

   Ne, nemojte se blamirati ishitrenim primjedbama tipa »kakve sad veze ima LNG na Krku sa snajperistima na kijevskom Majdanu nezaležnosti, s Janukovičem i Kličkom, s Julijom Timošenko i Jacenjukom, s Krimom i Putinom, s Tatarima i rođendanom Tarasa Ševčenka«, nemojte se praviti da ste svu pamet svijeta popili skupa sa subotnjim tekstom Milana Ivkošića u kojemu se Večernjakov kolumnist pita »zar je Putin, umjesto da zaštiti ruske interese u Ukrajini, trebao reći – izvolite, uzmite Ukrajinu, pljačkajte je kao što pljačkate manje-više svu sirotinju na planetu, budite mi prijetnja tu, tik do moga dvorišta, vi ste Zapad, vi ste civilizacija, vi ste demokracija, vi mrava ne biste zgazili, osim što stoljećima jednako kao i sada gazite stotine zemalja kojima otimate nacionalna bogatstva, a u nekima od gladi umiru milijuni ljudi ili ih vi gdje ”treba” u ratu poubijate«…

   Strpite se, pa će vam gospodin Umićević kao skupno ime za Večernjakove analitičare objasniti da tržišta za krčki LNG terminal nije bilo, ali da će ga uskoro itekako biti, samo ako se dogodi da »ponestane plina koji Rusija šalje Europi preko Ukrajine«. Objasnit će vam da će »aktualni događaji ubrzati projekt LNG terminala na Krku, o kojem se već godinama govori«, te da bi »strateški partner HEP-u i Plinacru mogla biti neka od američkih energetskih tvrtki zato što ta svjetska velesila sada ima izravni interes u tom projektu«.

  Večernjakova »analitična« i groboglasna očekivanja da Hrvatska profitira na ukrajinskoj krizi poslužila su kao predgovor dobrodošlice američkom podtajniku za energetsku diplomaciju Amosu Hochsteinu koji se danas u Zagrebu sastao s ministrom izdišućeg nam gospodarstva Ivanom Vrdoljakom.

Iz tog je predgovora bilo jasno da američki podtajnik ne dolazi u Hrvatsku tek da bi se divio Vrdoljakovoj glavi u kojoj se, kao što je poznato, kriju najveće zalihe nafte i plina na planetu, već da bi se naš opjevani geopolitički položaj napokon oplodio cijevima kroz koje bi Amerika ubrizgavala svoj plin na europsko tržište, da bi se revitalizirao projekt LNG terminala na Krku, a valjda i zato da bi se što lakše zaboravilo kako su hrvatske novine još prije svega petnaestak dana, usred masakra na kijevskom Trgu nezavisnosti, razglašavale prodaju Ine Vladimiru Putinu, odnosno onoj ruskoj naftnoj megakompaniji koju izabere kremaljski volođa.

Da bi se što lakše zaboravilo i to da su hrvatski mediji koliko jučer licitirali s cijenom za koju će Rusi kupiti ne samo MOL-ov već i banskodvorski paket Ininih dionica i da su nepun dan prije Hochsteinova dolaska najavljivali kako moskovski prosci stižu po hrvatsku-mađarsku »poželjnu udavaču« čim se Milanović vrati iz Australije i s Novog Zelanda.

  Došao je Amos Hochstein, ponadali su se ovdašnji profitohlepci, da Hrvatsku učini energetski bitnijom i prometnijom od Ukrajine, da ovuda poteku nafta, plin i novac zato što je tamo potekla krv, i da mi ovdje možemo gusliti kako blagostanja nema niti ga može biti u zemljama koje se još nisu izborile za svoju etničku čistoću. I dobro je da zna gdje je došao, da je kao svoj svome stigao u zemlju gdje se ni vlast ni oporba ni mediji ne stide priznati da su spremni zaraditi pod cijenu da se negdje zarati i da se ne nadaju spasu koji ne bi počivao na tuđoj propasti.

   Dobro da je došao, premda bi se i bez njegova dolaska znalo da dok neki ginu, neki peru ruke, a neki ih eto unaprijed trljaju.