Hrvatska uvezla tri japanska majmuna

Autor/ica 👤Marijan Vogrinec 11.4.2016. u 10:32

Izdvajamo

Dopušta li Svevišnji, ako ga ima, kardinalu Bozaniću, Karamarku, Grabar-Kitarović i sljedbi pomisliti da su suodgovorni za sve krvavije posljedice eskalacije mržnje i razdora u Bijednoj Našoj? Kakvo je to „domoljublje“, „hrvatstvo“ i „katoličanstvo“, koje priziva osvetu i krv među jedva 4,2 milijuna ljudi, potencira jednoumlje, totalitaristički minira slobodu govora…?

Povezani članci

foto: sudetudiantlille.org

Moraju li odsad građani RH paziti što govore, pišu i čine, ako ni po koju cijenu ne pristaju na očekivanu s državnog Olimpa društvenu poziciju lobotomiziranih timaritelja triju japanskih majmuna za čije ponašanje susjedi s lijeve strane Dunava imaju izreku „ne talasaj“? Jer, ako ništa loše ne vidiš (majmun Mizaru) u vlasti i vlastodršcima ponaosob, ništa loše ne čuješ (Kikazaru) i ništa negativno ne govoriš (Iwazaru) o fatamorgani kako vlast sve čini za „naše dobro“, a ne za vlastite guzice na što udobnijoj poziciji uz državne jasle, pravi si građanin. Ispravno govoriš, pišeš i postupaš. Samo je u tim međama „beskrajna sloboda“?

Marijan Vogrinec

Nova hrvatska vlast je u strogoj tajnosti, bez propisanog postupka javne nabave i proračunske transparentnosti, uvezla u zemlju tri japanska majmuna. Ne za ZOO u kakvom većem gradu, nego kao političko-represivne egzote kojima će trenirati strogoću među demokratski zabludjelim dijelom općinstva koje pogrešno drži da je sloboda govora i pluralnog djelovanja civilizacijska blagodat modernog doba. I to je prvi i, kako sada stoje stvari, najvjerojatnije i jedini reformski potez, što će ostati verzalno notiran u neslavnoj kronici HDZ&“domoljubi“&Mostovih bespuća povijesne zbiljnosti. Dovoljno boldano da se i kostur pod mirogojskim mramorom površine rukometnog igrališta mora prevrtati jezivom bukom.

Slobodu misli ionako još nikad nikom nije uspjelo držati pod strogom paskom, čak ni Kobi Staljinu u gulazima za istrebljivanje zbiljskih ili izmišljenih neprijatelja, pa se kontrolom slobode mišljenja ne zamaraju ni skretničari neokonzervativnog ekstremizma, što su odnedavno zapasali gro javnog prostora u zemlji. Ali javni govor – u bilo kojem medijskom formatu ili istupu – eee, to je nešto sasvim drugo. Odsad je na snazi u zemlji, i jamačno će biti sve dok ne pukne taj mjehur od sapunice, nepisana službena objava: pazi što pišeš i govoriš.

To je u neokonzervativnih ekstremista – nipošto privremeno, jer zlo ima duboko korijenje i nekultiviran poriv za utjerivanje u tor jednoumlja – temeljni uvjet da se nekoga bez suda i suđenja ne proglasi Srbinom, četnikom, Jugoslavenom, udbašem, komunjarom ili petokolonašem, koji ne voli i nikad nije volio samostalnu Hrvatsku te ne poštuje dignitet Domovinskog rata i dostojanstvo hrvatskih branitelja. A to su dovoljno uvjerljive stigme da se „bezodvlačno“ počne istjerivati nesretnika iz vlastite domovine. Najčešće u Srbiju. Bez obzira na to bio Hrvat, Eskim ili Liliputanac, s CRO državljanstvom.

No, najbolje da je ipak pripadnik srpske nacionalne manjine i član Pupovčevog SDSS-a, jer to su sve odreda „krvavi četnici“ kojima se i pred državnim prvacima smije nekažnjeno skandirati na stadionima „Ubij, ubije, ubij Srbina!“ ili to ispisivati crnim sprejem na fasadama. Za progon/izgon iz vlastite domovine dobro dođe i netko od onih 10.000 domaćih Srba što su u odori HV-a puškom (i u samom Vukovaru) branili Hrvatsku od bivšeg JNA, arkanovaca, šešeljevaca, bokanovaca i ostalog ljudskog šljama… I očuvali ljudski obraz pred svijetom.

Nabildani bezmozgaši

Poruka „pazi što pišeš i govoriš“ grozan je, upravo pećinski atak na dostignute standarde medijskih i građanskih sloboda izražavanja u Hrvatskoj. Jest da se u rigidno doba Tuđmanovog režima i ružne izolacije RH od civiliziranog svijeta, 1990-ih godina, organiziranom državnom harangom i strategijom „duševnih boli“ atakiralo na slobodu govora (trogloditski napad nekog trknutog hadezenjare vojničkim remenom na Vladu Gotovca), neovisne medije i satiru tjednika Feral Tribunea (koji je i eutanaziran na taj način), na radijsku Stojedinicu, ali građanski osjećaj za slobodu govora nije se dalo suzbiti ni policijskim pendrecima. Neće ni sada. Hrvatska nije zaslužila (ili jest, kad je takve pustila na vlast?) da se četvrt stoljeća nakon dobivanja međunarodne licencije državne „samostalnosti“ mora iznova boriti protiv HDZ-a i proustaške desnice za temeljne slobode govora.

Hrvatskoj policiji – koja uza sav putar na glavi sada već pljačka i samu sebe – ni dvije godine nije dostatno za otkriti tko je fotografirani huncunt što je usred dana, naočigled mnoštva i potkrijepljeno vjerodostojnim svjedočenjima na splitskoj Rivi istresao kantu fekalija na istaknutog književnika i kolumnista Slobodne Dalmacije Antu Tomića. Zato što se crnim redikulima s uzurpiranim pravom na hrvatstvo ne sviđa što i kako piše/govori. A piše/govori slobodno, kako misli da je pošteno, ispravno i korisno kržljavoj demokraciji u RH. To se i ne mora svakom sviđati, ali špiljski atak kantom fekalija nije u uljuđenom društvu prihvatljiv način prosvjeda. Ni nedavno ponovljeni fizički napad dvojice nabildanih bezmozgaša na Tomića, koje huliganstvo je smjesta dobilo s državnog vrha ljudski nepodnošljiv i politički dozlaboga smrdljiv eho.

Foto: jutarnji.hr

Neka pripazi što piše i govori Ante Tomić, pa mu se neće događati to što mu se događa, poručio je u ime Ministarstva kulture sporni Zlatko ZDS Hasanbegović. I pobrao frenetičan pljesak zadrtih istomišljenika koji dan poslije na premijeri filma Jakova Sedlara „Jasenovac – istina“. Još jedne Sedlarove revizionističke i falsificirane „istine“ o ustaškoj tvornici smrti i tzv. NDH kao rajskoj domaji usred nacifašističkog Holokausta. Kojeg Holokausta, tvrde domaći ustašoidi, zapravo i nije bilo, nego su ga Holokaustom nabijedili komunisti i Židovi. Gle vraga, čak i dnevnopolitički list Vjesnik još svibnja 1945., koji da je posvetio naslovnicu laži tome kako su ustaše u Jasenovcu poklali toliko nedužnih civila da su leševi žrtava plivali sve do Zagreba. Taj „podatak“ je poslužio likovima poput Sedlara i ustaškog apologeta Velimira Bujanca za ismijavanje: „Komunisti ne znaju da Sava teče od Zagreba prema Jasenovcu, a ne obratno“.

Ne žaleći truda, ugledni internetski portal Lupiga.com dao si je truda prolistati u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici komplet originala lista Vjesnik iz svibnja 1945. Kad tamo, nigdje Sedlarovog „dokumenta“ – ni od korova. Fotošopiranu je laž, sramotnu krivotvorinu podvalio javnosti kao „dokument“ u – „dokumentarnom“ filmu. Kad ga je portal zatražio objašnjenje, Sedlar se vadio nebulozom da je „dokument kupio u Beogradu od nekih lopova“. Kome to Sedlar prodaje muda pod bubrege i je li to dostojno filmskog redatelja kakvim se predstavlja? Nije. Set HDZ-ovih ministara na premijeri krivotvorine „Jasenovca – istine“ i njihove birane riječi za revizionistički proustaški uradak o konc-logoru kao mjestu valjda odmora i zabave, a ne genocidnom ustaškom gubilištu za Srbe, Židove, Rome i Hrvate suparafirao je tu luzersku paradigmu nacionalne povijesti.

Znakovito? Zapravo i nije, jer janjičarski atak na slobodu govora, a time na istinu i demokraciju, dio je militantnog pokreta ustašizacije Hrvatske otkako su opet na vlasti HDZ i ekstremni neokonzervativci talibanskih sklonosti. Zato se ove godine, prosvjedno, najvjerojatnije neće pojaviti predstavnici najbrojnijih žrtava, Srba i Židova, možda ni Roma, na tradicionalnoj komemoraciji što se redovito održava u proljeće, na datum tragičnog proboja logoraša iz ustaške tvornice smrti. Bit će to poruka falangama zla, koja ni u svijetu neće ostati nezapažena.

Tri uvezena japanska majmuna zlokobna su simbolika, poruka i pouka tomićima, frljićima, pavičićima, pusićima, milanovićima, mesićima, josipovićima… što će se dogoditi svima koji budu i dalje komotno razumijevali slobodu govora u državi, nacionalnoj i katoličkoj, jelte. Neokonzervativni radikali su, osokoljeni ideološko-svjetonazorskim uzdanicama koje su jedva-jedvice instalirali na vlast, tek s kojim glasom natpolovične većine, prešli s klasične verbalne agresije na batinaško modeliranje slobode govora. U nekim prepoznatljivim sastavnicama to podsjeća na Njemačku 1930-ih godina. Psihologija rulje među nogometnim „navijačima“, ideološko-klerikalna indoktrinacija mržnjom protiv „krvnih neprijatelja“ Hrvatske i hrvatstva, protiv drugih i drukčijih, protiv izmišljenih ugroza izmišljenih mitova i društvenih vrijednosti sve se više/češće prelijevaju iz usta samozvanih mesija i rigidnih medija ekstremnog nacionalizma na ulice i trgove.

Patologija jednoumnog nacionalizma/šovinizma/rasizma/ksenofobije puštena je s lanca divljati javnim prostorom, pod crnim barijakom s crveno-bijelo-plavo dizajniranim glavama triju japanskih majmuna, umjesto grba. Majmunsko jednoumlje samo naoko i samo pod silnim psihofizičkim terorom može na neko vrijeme zapretati slobodu govora. I forsirati dojam „svi smo mi Hrvatska“, na rečenoj paradigmi koju su u ovo doba povampirene neokonzervativizacije, ustašizacije i klerikalizacije svih segmenata društvenog života oktroirale kaste na vlasti. Nacionalno nesavjesne i nezrele. Naravno da će se demokratski razborita i hrabra inteligencija tome suprotstaviti, Ni fizički obračuni s militantnim jurišnicima više nisu isključeni. Ako drukčije ne ide. I naravno da neokonzervativni desant na slobodu izražavanja (medijski Drvar?) nema prođu, jer je kontraproduktivan.

Kad je riječ o agresiji neokonzervativnih ekstremista na slobodu govora, pisanja i drugih oblika izražavanja, u pitanju je nametanje silom vizije nacionalno čistog društva u kakvom nitko normalan ne želi živjeti. Ne samo u 21. stoljeću, nego nikad. Kažu, svaka sila za vremena, pa to valjda vrijedi i za danas i za sutra. I za bivše, i za aktualnu i za buduće vlasti, ne samo u RH. Nova paradigma hrvatske povijesti, što ju podmeću „nacionalno osviješteni“ na način da u Okučanima rulja hrvatskih huligana prebije srpskog mladića iz Pakraca, u Splitu nasrne na pisca Antu Tomića, u Rijeci ustaškim insignijama prijeti životu intendanta HNK Ivana pl. Zajca Olivera Frljića, u Zagrebu ministri sudjeluju u reviziji ustaških zločina, a potpredsjednik Hrvatskog sabora Ivan Tepeš (HSP AS) maršira sa ZDS falangom na Vijeće za elektroničke medije, itd., itsl., znak je za uzbunu.

„Ha, majku im…“

Krajnji je čas da se demokratska Hrvatska postroji na barikadi za obranu slobode govora. Istina je uvijek samo jedna, a mišljenja o njoj se mogu razlikovati. Upravo je sloboda govora pretpostavka napretka, demokratskog zdravlja društva. Prava je elementarna nepogoda u RH to da su o slobodi govora, demokratskom habitusu i političko-ideološko-svjetonazorskoj fizionomiji zemlje došle u prigodu odlučivati skupine na čijoj se krijesti ističu Tomislav Karamarko, kardinal Josip Bozanić, Kolinda Grabar-Kitarović, Božo Petrov, Đuro Glogoški, Siniša Kovačić… Tu su i crno-militantni pobočnici za topovsku pripremu HDZ-ovih ofenziva: od agitprop naci-manekena za diverzantske zadaće Velimira Bujanca, kojemu ministar Miro Kovač diže rep nevjerojatnom nebulozom o „enciklopedijskom znanju“ (znade li Kovač što je to?), do rashodovane političke gerijatrije. Koja ubija dokone staračke dane osvetničkim „etičkim suđenjima“ ili pišući politikantske knjige koje ne čitaju ni najbliži im prijatelji. Ili se motaju po župnim dvorovima i kojekakvim tribinama.

Foto: maxportal.hr

Militantnim je neokonzervativcima ostala još samo toljaga protiv slobode govora i demokratskog pluralizma, kojom će u mrklo doba noći u veži ili iza ugla zaskočiti „zagriženog komunjaru“ Antu Tomića, Olivera Frljića, Vesnu i Zorana Pusića, Vesnu Teršelič, Stjepana Mesića… Znaju da ih ova vlast neće braniti, nego će se na sjedeljkama u intimnom društvu maloumno cerekati: „Ha, majku im nabijem, jesmo ih. Tako im i treba, dobit će još…“ A policija i pravosuđe ionako ih nisu kadri zaštititi. Niti im je do toga stalo. Kao ni do nesretnih Roma koje usred dana prebijaju na zagrebačkim ulicama obiteljske uzdanice „nacionalne kreme“. Ostale su militantima i pikse crnog spreja, uz koje će svršavati u mrklini, rišući ušato U s latinskim križem među krakovima ili poruke mržnje i klanja Srbima.

Kontroverzni Hasanbegović nije žalio truda već prvih sati na tronu Ministarstva kulture, pa je marljivo izbacio neprofitne medije iz svog financijskog vidokruga, što je izazvalo neopisivo oduševljenje na ekstremnoj desnici. Opet u istom stilu neandertalaca s jedva tri razreda pučke škole: „Ha, jesmo vas odjebali! Bravo, hrvatski ministre, tako se uvodi red u hrvatskoj kulturi!“

Slobodu govora i žurnalističku profesionalnost iznimno cijeni i šestomjesečni v.d. glavnog ravnatelja HRT-a Siniša Kovačić. Pakrački dekret je smjesta udijelio svim važnijim urednicima i novinarima. Već istog dana kad je postavljen za prijelaznog (najvjerojatnije i stalnog) šefa „hrvatske dalekovidnice“, na hodnicima, u redakcijama i rukovodnim uredima na Prisavlju ukazao se duh Nečastivog, po zlu zapamćenog velikog „domoljubnog“ na financijski način tv-reformatora Antuna Vrdoljaka. „Hrvatska i Hrvati über alles!“ To, Siniša, to! Samo naprijed!

Radi proširenja prostora slobode govora i pluralizma stajališta, promicanja autorstva i svekolikog bogatstva u razlikama žurnalističkih formi, „bezodvlačno“ je Kovačić, inače prijatelj notornog Velimira Bujanca i doskorašnji predsjednik Hrvatskog društva novinara i publicista, desno-diverzantske paralele Hrvatskog novinarskog društva (HND), najurio s HTV-a satirični format „Montirani proces“ duhovite družine iz News Bara. „Eee, nećete više, majci, ismijavati na račun hrvatskih tv-pretplatnika našu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, ni Karamarka, ni Bozanića, ni ministre, ni…“ A gledatelji su se valjali od smijeha kad su im newsovci servirali u HTV-ovu serijalu skeč „Kolinda na faksu“, u povodu predsjedničina upisa na doktorski studij na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Kako provodi studentske dane, izlazi li na ispite, je li dobra studentica i tako to…

U zdravom društvu, zdrav duh/smijeh? Malo morgen, kad je mentalna inkvizicija na djelu, nikakvom smijehu nema mjesta. Tko ne vjeruje, neka pita Karamarka i v.d. Kovačića. Neka prezimena prosječnih i ispodprosječnih HTV-ovih novinara, preko noći promoviranih u (instant) tv-zvijezde, ostat će negativno notirana, kao cinkaroška prema kolegama s posla. V.d. Kovačić, s dugogodišnjim uredničkim stažem u središnjem Dnevniku i informativnim emisijama što ih je nova vlast bezobrazno/neznalački anatemizirala kao promašene i „u službi jedne stranke, SDP-a“, sada je, gle vraga, opet podoban za kroatizirati – „Radmanoviziju“, kako ju je neinteligentno prekrstio rečeni Bujanec.

Stari Rimljani imaju onu o vremenima i običajima, ali za temu o slobodi govora bit će presudnija činjenica da se do te mjere razmahala metla neokonzervativnih radikala da će uskoro otfrknuti „svojom krivnjom“ i istaknuti HTV-ov reporter Saša Kosanović. Kao žrtva pisanog cinkarenja kolege Dražena Majića, koji mu žurnalističkim talentom jedva može čistiti cipele, ali se našao toliko „domoljubno zaprepaštenim“ Kosanovićevom ulogom u danskom dokumentarcu o ubojstvu u Domovinskom ratu devet psihičkih bolesnika u Dvoru da mu uopće nije važno jesu li bolesnike pobili hrvatski ili srpski vojnici. Važno je samo to da se lustrira Kosanovića s Prisavlja.

Simbolika uvezenih triju japanskih majmuna, žurno kloniranih na „hrvatskoj dalekovidnici“ u bojama napadno uskrslog „hrvatskog“ loga dizajnera Borisa Ljubičića, toliko je strašna u odnosu na slobodu govora da su zaposlenici javne kuće zanijemjeli. U strahu od otkaza i bacanja u mizeran zapećak ostali su bez riječi, ništa ne vide, ništa ne čuju i više ništa ne znaju. Pa i ništa ne čine, osim valjda svjetski zakorovljenih moralnih kameleona koji na prvi znak promjene vlasti lome noge i deru jezike besramno se uvlačeći novom šefu u prkno. Jer, sada je sve jasno.

„Hrvatska dalekovidnica“ široko je otvorila desna ulazna, ali i lijeva izlazna vrata, pa je personalna čistka u punom jeku. Čavoglavski slavuj prepukla glasa Marko Perković Thompson, u spotu s anđelima u nekoj kamenitoj vukojebini, obogaćuje najgledaniji HTV-ov format „Dobro jutro, Hrvatska“. Sloboda? Itekakva! U pola Europe taj vječno bijesan lik ne smije zazivati vjetre s Dinare, spominjati vuka i hajduka, lijevo i desno na vrletima Svilaje ni groziti se bojnom Čavoglave – čak i da se javnobilježnički odrekne 515.000 eura honorara u korist zemlje domaćina – ali odsad može na prisavskoj „Kovačićoviziji“. Praktično što hoće. Za Radmanove vlasti, kojeg li nacionalnog jada, Thompson nije smio ni psa prošetati bliže od pola kilometra do porte HRT-a.

Nek’ se vidi, nek’ se zna

Iza leđa ucrnjenom pjevaču sa strelastim mačem naziru se i političke „legende“ Zdravko Tomac, Zvonimir Šeparović, Ivo Banac, Ivan Zvonimir Čičak, pa krema povijesne znanosti Josip Jurčević i Ante Nazor, nezaobilazni politički analitičari Tihomir Dujmović, Ante Gugo i Višnja Starešina… HRT-ovi pretplatnici, a to su svi u Hrvatskoj koji imaju prijamnik makar samo u šupi, nisu mogli dočekati zoru medijske slobode koja će ih pripustiti liku, djelu i živoj riječi tih hrvatskih umova. Sada HRT-ov schengenski režim vrijedi za sve „nacionalno osviješteno“, uzevši i sisačkog biskupa Vladu Košića. Zašto ne i Mladena Schwartza! Nedjeljni prime time HTV 1 ugošćuje – doduše pljesnivu već i samim nastankom – Vrdoljakovu masno naplaćenu filmsku kobasicu o dobrim ustašama i zločinačkim partizanima „Duga mračna noć“. U dva nastavka. Da se općinstvo ne prepadne od pretjerane količine nezaslužene ustaške nesreće odjednom ili da zapamti Titovog omiljenog fimadžiju, koji se 1990. probudio kao rasni hrvatski nacionalist?

Nek’ se vidi, nek se zna tko/što se kome dopada. Nova, navodno v.d. postava na HRT-u (dok makar s vrlo dobrim ne položi „domoljubni“ ispit) neviđenim žarom i zahvalnošću na „ukazanom povjerenju“ kani iskopati iz naftalina i druga remek-djela tv-uma i slobode govora iz doba Hrvoja Hitreca, Antuna Vrdoljaka, Hloverke Novak-Srzić, Ljiljane Bunjevac-Filipović, Mladena Lackovića, Dijane Čuljak, Mirjane Hrge i takvih. I „komunjare“ su u prošle četiri godine pretjerivali u bezveznom ulizivanju Crkvi time što su tv-ekran bombardirali vjerskim sadržajem, ali ova klerikalna lavina što se sručila na gledatelje dolaskom Siniše Kovačića i „domoljubne“ družine urednika i novinara nema blage veze ni sa slobodom govora, ni s nekakvim prosječnim ukusom građana niti s probavnim kapacitetom najbogobojaznijeg dijela HRT-ovih pretplatnika.

Pa ne plaća građanin, pobogu, mjesečno 80 kuna harač HRT-u za ionako loš program da mu nekakvi kovačići od jutra do kasno unoć zalijevaju dom svetom vodicom i tamjanom kade dnevni boravak. Uskrsni dani su na HRT-u graničili u tom smislu s apsurdom. No, zaluđivanje vjerskim jednoumljem (ne)kontrolirano se nastavlja. Čak i forsiranjem filmova koji glorificiraju vjeru, obitelj s djecom, Boga i kršćanske vrijednosti, podložnost žene muškarcu. Recimo, HTV 2 će u terminu za ručak zaskočiti gledatelja američkim filmom „Beskrajna baština ljubavi“, iz serije obiteljskih priča s Divljeg zapada po romanima Janette Oke, koji srcedrapateljno nudi sav taj kršćanski agitprop. I sve to Crkvi nije dovoljno.

Foto: vecernji.hr

Riječ protiv terora vjerskog sadržaja na javnoj televiziji politički se i s klerikalnog vrha proglašava heretičkim, govorom mržnje i komunističkom, zapravo ujdurmom „poraženog“ svjetonazora. Sic.

Uvezeni japanski majmuni Mizaru, Kikazaru i Iwazaru – pedigrea starijeg od rezbarije iz 17. stoljeća na vratima čuvene Tōshō-gū shrine grada Nikkōa u Zemlji izlazećeg sunca, možda čak s korijenom u 8. stoljeću i Tehdai-budističkoj legendi što se iz Indije, preko Kine, proširila do Japana – na simboličkoj se razini porukom „ne vidim, ne čujem i ne govorim“, pa ti se, jelte, neće dogoditi zlo, uklapa se kao kec na jedanaest u zauzetost prvaka HDZ&“domoljubi“&Mostove vlasti protiv slobode govora. Dugoročno pogubno za demokratsko zdravlje RH. Ugledni internetski portal Lupiga.com u tom je smislu izvukao indikativan Citat dana iz filozofske popudbine velikana svjetskog pokreta nenasilja Mahatme Ghandija, koji je oslobodio Indiju od britanskog kolonijalnog ropstva:

„Istinska demokracija je ona koja dopustljivim sredstvima, isključivo nenasilnim, brani slobodu svoju, odnosno slobodu svoje zemlje, i napokon slobodu cijelog čovječanstva“. Ta istina danas vijedi više nego ikad, jer degenerativni interesi neonacifašizacije i imperijalne grabeži na svim razinama žele kotač povijesti vratiti unatrag. Imobilizacijom građanskog otpora zloslutnom plašilicom „ne vidim, ne čujem i ne govorim“. Zatreba li, uvest će se i četvrti majmun, Shizaru, koji se drži za trbuh, poručuje „ne činim“, pa bi poruka vlasti glasila – „budite pokorni“.

No, kako to već povijesno biva na balkanskim vjetrometinama, „nacionalno su se osviješteni“ utjerivači CRO jednoumlja takoreći od prvog dana na vlasti sudarili s masovnim građanskim otporom pokušajima najprije sakaćenja, a potom rušenja dostignute razine sloboda i demokratskih vrijednosti sekularnog društva. Najprije peticija i prosvjed intelektualne elite na Markovom trgu protiv ministra kulture, a ta je početna iskra upalila požar. Sve do prosvjeda više od 3000 većinom mladih i obrazovanih ljudi na Zrinjevcu u obranu demokracije i slobode govora. Potom je buknulo među studentima protiv Nečastivog na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koji je u likovima dekana Vlatka Previšića i rektora Damira Borasa („uvest ću biblijske vrijednosti na Sveučilište“) nakanio klerikalizirati tu uglednu svjetovnu visokoškolsku ustanovu. Izraziro neprirodnim studijskim povezivanjem filozofa s bogoslovima, Filozofskog s Katoličko-bogoslovnim fakultetom. Svašta.

Najveća predavaonica Filozofskog, popularna sedmica, bila je pretijesna za više od 1000 studenata koji su borbeno ustali protiv desničarske alkemije spajanja nespojivog – znanosti i vjerske dogme. Slobode govora i kritičke misli na osnovi znanstvene spoznaje s oktroiranom dogmom o nadnaravnom, na osnovi tlapnje i ultimativne pokornosti duhovnim vođama. Pokazuje se da ljudske glave nisu isto što i one blejave živine, pa je sve veći problem uliti u njih žabokrečinu vjerskog i političko-ideološkog jednoumlja. Što ga vlast udarnički fabricira u sve tri smjene. Tomislav Karamarko, njegovi drčni ZDS „domoljubi“, Kolinda Grabar-Kitarović, dio visokog klera, stanoviti medijski šljam i HDZ-ov veteransko-stradalničko-tajkunski sekundanti izravno se zalažu za ukidanje slobode govora i totalitarizam.

Karamarko se „proslavio“ tom najavom još u travnju 2014. na obnoviteljskom saboru Zajednice branitelja HDZ-a „Gojko Šušak“, rekavši – prema izvješću Novog lista – „da se ne smije dopustiti da ton hrvatskoj državi daju oni koji je nikad nisu željeli i da ‘će svatko u svojoj kući moći misliti što hoće, ali na javnoj sceni neće to moći, nego će morati poštovati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, a to su: Domovinski rat, branitelji, naši poginuli, politička doktrina dr. Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška’“. U te su koordinate ciljano ugurani rečeni importirani Japanci Mizaru, Kikazaru i Iwazaru, zašto ne i Shizaru. Hrvatska, dakle, ima situaciju. Da situaciju, eksplozivan problem koji ju jamačno može odvesti u vražju mater.

„Doktrina“ i „veliko djelo“

A taj se problem, u bitnom, svodi na odgovor tadašnjeg predsjednika saborskog Odbora za medije, novinara i urednika Branka Vukšića na totalitaristički ispad šefa HDZ-a: „Ne može Karamarko određivati što će tko poštovati. Ni Franjo Tuđman niti Gojko Šušak nisu ustavne kategorije. Možemo poštovati Ivicu Račana, druga Tita, ali nitko od njih nije ustavna kategorija. Svatko o svima njima misli prema vlastitom svjetonazoru. Osobno ne mislim da je Gojko Šušak povijesna ličnost koja bi u meni mogla izazvati pozornost ili poštovanje i to mi neće Karamarko propisivati“. Neće ni autoru ovih redaka niti, brat bratu, najmanje 2,7 milijuna žitelja RH.

Demokratsko je pravo svakoga slobodno se odnositi prema vrijednostima „na kojima se temelji hrvatska država, a to su: Domovinski rat, branitelji, naši poginuli, politička doktrina dr. Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška“. Osobna je sloboda to slobodno izraziti. Tko je Karamarko da to ljudima uvjetuje! Njegov je osobni problem što ne zna da se mora samo umrijeti, a ništa se drugo ne mora, pa ni poštovati vrijednosti što ih on propisuje kao opću obvezu. Osim verbalno i za populističko-demagoške potrebe futranja vlastitih guzica na što udobnijim pozicijama uz državne jasle, te vrijednosti ne poštuje ni on osobno niti najveći dio njegove sljedbe. Da se u HDZ-u i uokolnom političkom pejzažu još 1990-ih držalo do vrijednosti (uključujući „doktrinu“ Franje Tuđmana i „veliko djelo“ Gojka Šuška) o kojima mudroslovi desnica, ne bi Hrvatska bila barbarski opljačkana, industrija i poljoprivreda uništene, 300.000 ljudi bačeno na cestu, mladež natjerana na ekonomski egzodus u bijeli svijet, Hrvatska preinačena u bogomolju, društvo moralno deformirano, a HDZ izveden na sud zbog pljačkanja vlastitog naroda.

Foto: nacional.hr

Karamarkov CV najmanje mu daje pravo drugima čitati lekcije o tome što moraju, a što ne smiju i što im on dopušta među njihova četiri zida. Ni kao šef HDZ-a niti kao prvi vladin potpredsjednik nije ovlašten utjerivati građane u nekakav svoj tor pravovjernosti. Ni trenutna predsjednica RH nema pravo to činiti niti je razborito u tom smislu držati fenjer Karamarku i militantnoj desnici. Kad-tad sve dolazi na naplatu, pa će i njoj redikulozno, nekritično glumatanje „veličine“ samopozvane na državničko mesijanstvo. Dobro, politička joj umjerenost/razboritost nije jača strana, ali već bi zbog svoje naobrazbe morala imati razvijeniji osjećaj za slobodu govora i barem prešutjeti elementarno neznanje o tome što (ni)je satira.

Njezin baršunasti odgovor predsjedniku Srpskog narodnog vijeća i saborskom zastupniku Miloradu Pupovcu o kobnim posljedicama napadne ustašizacije RH i ugroženosti srpske manjine gruba je poruka u smislu: „Srbi i tjednik Novosti provociraju Hrvate; sami su si krivi za sve loše, što im se događa“. Bešćutnost i demonstracija spoznaje o tome da nije predsjednica – svih građana.

„HDZ je organizirano i planski napao medijsku scenu, s ciljem da ograniči slobodu javne riječi i sebi otvori prostor za djelovanje bez ozbiljnije kontrole javnosti“, primjećuje Lupiga.com. „Ovakav napad na medije u Hrvatskoj nije zabilježen od prvih ratnih godina, kad su s radnih mjesta protjerani novinari i urednici koje je državni vrh na čelu s Franjom Tuđmanom smatrao nepodobnima, bilo zbog njihove nacionalnosti ili zbog stavova koje su zastupali. Aktualni napad na medijsku scenu započeo je hajkom na neprofitne medije, koju je otvorio ministar kulture Zlatko Hasanbegović, a nastavlja se napadima na Hrvatsku radio-televiziju i Hrvatsku novinsku izvještajnu agenciju.

Jedan od zloćudnijih napada predvodi ni manje ni više nego predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koja u skandaloznom pismu upućenom predstavniku srpske manjine Miloradu Pupovcu odriče pravo srpskom tjedniku Novosti na satiru i kritiku društvenih pojava kao što su militarizacija i ekstremni nacionalizam. Kako bi se otupila oštrica otpora, paralelno s ovom akcijom odvijaju se nasrtaji na Hrvatsko novinarsko društvo, takoreći u režiji Hrvatske demokratske zajednice, potpomognute medijskim ološem što ga simbolizira osuđivani kokainski diler Velimir Bujanec. Sudeći prema dosad viđenom, potonji je zadužen za medijsku pripremu napada, raspirujući mržnju i netrpeljivost prema adresama koje Hrvatska demokratska zajednica smatra interesantnim za provođenje strategije gušenja medijske scene.“

Nečinjenjem, omalovažavanjem i neprimjećivanjem puzajućeg zla, vlast svesno pušta vjetar u leđa ekstremnoj desnici. Na djelu su apologetika ustaštva i zazor od svake slobodnije kritike reinkarnacije političke prakse na krijesti povijesnog mraka. Otvoren je lov na svakog za koga se makar i kolateralno pretpostavi da bi mogao biti među snagama otpora doktrini „nacionalne osviještenosti“, sažetoj u vrijednosti što ih Karamarko daje na sva zvona. Taj godinama najnepopularniji političar u Hrvatskoj nekontrolirano sije otrov oko sebe, huška i zavađa građane na ključnim pitanjima zajedničkog, podnošljivog života na skromnom balkanskom kifliću. U takvoj zemlji mladež ne želi živjeti: više od 70 posto studenata tvrdi da će si budućnost potražiti u inozemstvu. Ne samo zbog besposlice u RH nego i zbog političko-ideološki mučne atmosfere i moralnog sloma države.

Huškačka ujdurma s pozicija desnih ekstremista do te je mjere eskalirala da se ustašoidni trogloditi više ne libe ni obračuna s Hrvatskim novinarskim društvom i predsjednikom Sašom Lekovićem. Nakon što je Karamarko optužio novinarski ceh za „podmetanja“, na HND se sručila lavina prljavštine, špiljskog primitivizma, mržnje i ustašluka. Do prijetnji istjerivanjem iz Hrvatske i ubojstvima. „’Vaš današnji napad na Predsjednicu republike Hrvatske samo je još jedno u nizu laprdanja četnicko-komunističke kamarile!’“ – citira Lupiga.com. „’Ako Vam se u Hrvatskoj ne svidja, ostavite nas na miru bar su danas granice otvorene. Najoštrije osuđujem is s gnušanjem odbacujem napade na Predsjednicu Republike Hrvatske gospođu Kolindu Grabar Kitarović! Idite svom četniku Nikoliću! Pljuc stoko sitnog zuba!’ Poruka je potpisana imenom i prezimenom stanovitog Christiana Solde, kojem pripadaju i navedene pravopisne greške.

Glupost na ikstu

Druga poruka, također s pripadajućim pravopisnim greškama i ludilom koje iz nje izvire, upućena je predsjedniku HND-a Lekoviću, a u njoj se kaže: ‘Upravo te viđoh na radmanoviziji đubre ljudsko. Srbendo. Kolko je usrana i banditska ova zemlja Hrvatska govori ono što si upravo izjavio na dnevniku radmanovizije a đubre je imanentno sa vama serbima kada su vam elita kao ona ludi peder Boro Derželić. Eto u kaki drek dođe ta bratija HND koje se u tvojoj svetoj a zločinačkoj yugi zvaše DNH…’“ Nepismenost, primitivizam i mentalna degeneracija autora nahuškane/indoktrinirane rulje. Od takvih se priseban čovjek može obraniti samo glogovim kolcem, a od onih koji ih iz politike i Crkve marljivo (pre)odgajaju za buduće topovsko meso – valjda ni glogovim kolcem.

eurocinik.com

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić je otvoreno optužio medije da su u službi Sotone i žele zatrti kršćansku vjeru. Glupost na ikstu, ali dovoljan motiv nekom šovinistički zatolebanom trogloditu da napiše poruku „neprijatelju vjere i nacije“. Dapače, i ostvari prijetnje. Dopušta li Svevišnji, ako ga ima, kardinalu Bozaniću, Karamarku, Grabar-Kitarović i sljedbi pomisliti da su suodgovorni za sve krvavije posljedice eskalacije mržnje i razdora u Bijednoj Našoj? Kakvo je to „domoljublje“, „hrvatstvo“ i „katoličanstvo“, koje priziva osvetu i krv među jedva 4,2 milijuna ljudi, potencira jednoumlje, totalitaristički minira slobodu govora…?

Referirajući se na koncilski dekret „Inter mirifica“ (1963.) i dokument „Communio et progressio“ (1971.), kojima je Rimska kurija još u prošlom stoljeću obznanila da je „društvo izloženo devijacijama podjela i netrpeljivosti, kao i porocima nemorala“, što Svevišnji do dana današnjeg nije želio/znao promijeniti nabolje, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije (HBK) nadbiskup Želimir Puljić je na početku nedavnog 52. plenarnog zasjedanja tog tijela, kao i kardinal Bozanić, našao potrebnim poučiti/upozoriti „djelatnike obavijesnih sredstava“ da „imaju važnu ulogu, ne samo u prenošenju informacija, već i u stvaranju javnog mnijenja i mentaliteta“. Kakvog? Na crti simbolične poruke uvezenih japanskih majmuna?

„Zbog toga Crkva poklanja osobitu pozornost tim sredstvima“, poručio je Puljić, „jer je uvjerena ako se postigne napredak i zajedništvo (jednoumno? – op.a.), brže će se ostvariti ‘pravda, mir i sloboda, dostojanstvo, solidarnost i ljubav’.“ Za uzor toga kako Kaptol zamišlja medije u službi Isusa Krista, a ne Sotone, slobodu govora i „domoljubne“ vrijednosti, egzemlarno će poslužiti komentari vlč. Ivana Miklenića, glavnog urednika Bozanićevog glasila Glasa Koncila. A taj će se ideal ostvariti kad bude na vrbi grožđe raslo. Ma koliko se Kolinda Grabar-Kitarović prenemagala u tumačenju javnosti što (ni)je satira kao oblik slobodnog govora o svemu, osobito o političarima na najvišim državnim dužnostima i svemu što čine, a Karamarko, desna mu ruka Milijan Brkić nadimkom Vaso, buljuk ljutih „domoljuba“ i Crkva prijetili uvođenjem mentalno-policijskog reda u medije.