HRVATSKA U BOSNI TRAŽI QUISLINGA

Povezani članci

• Prijedlog ljevice za Mostar
• Zatvorena teniska zvijezda: Kako srpska politika i mediji napuhuju slučaj Đoković
• Čulić: Može li Ulica Dušana Vukotića ulaziti u Aleju Gojka Šuška?
• Radomir Lazić: Mala muslimanska država
• Vuk Perišić: Europa – “ugroza od koje se treba braniti”
• Da li počinje još jedan bosanski rat?

„Zaustavite Valentina Inzka, tog monstruma, on se sveti Srbima i Hrvatima. Srbija, Hrvatska, Republika Srpska i dio Federacije BIH suglasni su da se ukine institucija OHR-a, jer Inzko promiče interese Bošnjaka“, govorio je Milorad Dodik na online sjednici Vijeća sigurnosti UN u povodu 25-te godišnjice potpisivanja Daytonskog sporazuma, a koju je budući Rusija trenutno predsjeda Vijećem organizirao ambasador Rusije Vasilij Nebenzija. Ruski veleposlanik Nebenzija će, očito u dogovoru sa Dodikom i Čovićem, pozvati njih dvojicu na sjednicu kao predsjednike najvažnijih stranaka njihovih naroda, a pozvati će i Bakira Izetbegovića, predsjednika najveće bošnjačke stranke.

Budući da je poznato da članstvo Ujedinjenih nacija čine države a ne političke stranke, te da BIH u UN može predstavljati samo njeno legalno izabrano Predsjedništvo, predsjednik SDA Bakir Izetbegović je, sasvim razumljivo, takav poziv otklonio. To da BIH u UN može predstavljati samo Predsjedništvo BIH trebalo bi biti jasno, ali nažalost nije, i Dodiku i Čoviću kao i onima iz Beograda i Zagreba koji takvu destrukciju podržavaju. Njihove namjere prema BIH su nečasne i zločeste. Čudno je da Zagrebu nije pretjerano smetalo Dodikovo nastupanje kao „zaštitnika“ hrvatskih interesa, te da se u govoru koji će osuditi svi hrvatski saveznici iz EU i NATO-a on poziva na Hrvatsku, i da Dodiku budu puna usta hrvatskih prava koje on eto štiti.

Da je riječ očito o rusko-srpsko-hrvatskom dogovoru vidljivo je iz obrazloženja ruskog veleposlanika kako je na sastanak pozvao autentične predstavnike triju naroda iz BIH, dakle istovjetnog obrazloženja koje je nedavno prilikom susreta na Pantovčaku Dodika i Milanovića ponudio predsjednik RH. Tim je sastankom Zoran Milanović otvorio vrata najnovijim srpsko-hrvatskim nasrtajima na BIH.

Činjenicu da se na sjednicu Vijeća sigurnosti pozivaju predstavnici stranaka a ne Predsjedništvo BIH kritizirali su SAD, Francuska, Belgija, Njemačka i Engleska, zemlje EU i NATO-a. Mnogi su ostali konsternirani Dodikovim prijetnjama po teritorijalni integritet BIH i nazivanjem Inzka monstrumom, a Čovićevo igranje po notama Dodika, istina u nešto laganjem ritmu, pokazalo se potpunim promašajem na svjetskoj diplomatskoj sceni. To „novokomponovano“ srpsko-hrvatsko savezništvo, ne samo protiv Bošnjaka već i protiv države BIH, doživjelo je klasični nokaut na svjetskoj pozornici. U Hrvatskoj se o tome na službenim tijelima parlamentu, Saboru ne raspravlja, iako je riječ o velikom debaklu i sramoti koji je doživjela hrvatska vanjska politika. Svakome je jasno da se Kazačok Dodika i Čovića pod ruskom dirigentskom palicom plesao po krivim notama, te da će se to očito negativno odraziti na vanjsko-politički položaj RH poništavajući i ono malo ugleda, ako ga je i bilo. Zamislite blamaže, Republika Hrvatska koja je članica EU i NATO ne dobija podršku niti jedne od zemalja iz tih saveza, već zemlje članice tih asocijacija osuđuju ovako sazvanu sjednicu i njene aktere, podržavajući BIH.

No, Hrvatska ustraje u stavu koji je iznio ministar vanjskih poslova Grlić-Radman da „ne može primiti Željka Komšića kao predstavnika Hrvata jer on to nije“, a reći će i to da je njegovim izborom prekršen Daytonski sporazum.

Sve to demantira činjenica da je isti izborni zakon na snazi u BIH 25 godina, te da su po tom istom zakonu birani u Predsjedništvo BIH i Komšić i Čović. Do sada nije bilo nikakvih problema kada bi bio izabran Čović, a isto tako i sam Komšić je do sada kao član Predsjedništva BIH priman u Zagrebu sa svim predsjedničkim počastima.

Ako postoji problem u izboru člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda to se može riješiti samo kroz razgovor i dijalog između Hrvata i Bošnjaka u Sarajevu, bez uplitanja Zagreba, Milanovića i Vijeća za nacionalnu sigurnost. To se pitanje ne može riješiti neprincipijelnim savezništvom sa Dodikom, a još manje nepriznavanjem legalno izabranog Predsjedništva BIH jer to u konačnici znači i nepriznavanje države BIH. Pa s kim ćeš  razgovarati i pokušati problem riješiti ako ih ne priznaješ?

Grlić-Radman će izreći rečenicu koja u potpunosti razobličuje odnos prema BIH i razotkriva skrivene nedobrosusjedske namjere. On će za legalno izabranog člana Predsjedništva BIH Željka Komšića kazati da je neprihvatljiv Republici Hrvatskoj jer je „radio protiv vitalnih, nacionalnih interesa Republike Hrvatske“.

Dakle, prihvatljiv je onaj član Predsjedništva BIH koji bi radio u korist Republike Hrvatske.

Gospodin Željko Komšić izabran je za člana Predsjedništva BIH da u skladu sa Ustavom države BIH, promiče, štiti i radi u korist nacionalnih interesa BIH, a ne Hrvatske kao što to tako otvoreno govori i očekuje ministar Grlić-Radman. Da Republika Hrvatska drži do sebe i do svog međunarodnog ugleda ovaj bi ministar odmah bio smijenjen, jer sa stavovima koje on zastupa ne možeš graditi dobrosusjedske odnose i suradnju.

Budući, ne samo da ga ne smjenjuješ već ga od političkih aktera u Hrvatskoj nitko niti ne osuđuje, to može značiti samo jedno:

Hrvatska temelji svoju politiku prema BIH pronalaženjem QUISLINGA.