Da li počinje još jedan bosanski rat?

Povezani članci

• Esad BAJTAL: Šta sad?
• Franjo Topić: Politika je kriva zbog podjele na hercegovačke i bosanske Hrvate!
• Bosanski rulet
• ŠTRAJK! RADNICI GLAĐU, NOVINARI VIJEŠĆU
• ARAPI U BiH: Poželjni turisti ili nepoželjna prijetnja?
• Ladislav Babić: Nadmenost Zapada

Akter najnovijeg ,,mobilizacijskog govora“ je Mustafa Cerić, reis-u-odlasku.

Oproštajni govor, koji nije oproštajni

Cerić je iskoristio okupljanje naroda na 502. po redu danima Ajvatovice, 24. ovog mjeseca i održao klasični ratnohuškački govor radnog naziva – Oproštajni govor.

A, barem mi znamo da ratovi ne počinju puškama i pištoljima, nego mitinzima i govorima.

Kako prenosi agencija Anadolija, pred više hiljada posjetilaca, Mustafa ef. Cerić obratio se zadnji put usvojstvu reisa-l-uleme u Bosni i Hercegovini. Tom prilikom je istakao da njegov oproštajni govor nije kraj, već početak zajedničke misije u odbrani bošnjačkog naroda od genocida.

Vrlo dobro znamo kako je Radovan Karadžić 1992. godine držao govore u kojima je ,,branio srpski narod od zločina“. Znamo i kako su ti ,,dobronamjerni“ govori izrodili srebrenički genocid.

Karadžić je u oktobru 1991. godine, pripremajući plebiscit srpskog naroda u BiH, rekao: ,, ..Vlast morateuzeti energično i potpuno i, ja vam kažem, kakva god Bosna bude, u srpskim krajevima i srpskom selu, nijedan muslimanski temelj se neće zakopati ..(….)..

Nema šanse, naše teritorije su naše, nek budemo gladni, ali bićemo na njima, jer se ovde vodi bitka za život i smrt, bitka za životni prostor. Svi Srbi moraju biti na liniji odbrane od zločina, jer Srbi pravoslavci više nikad neće biti dovedeni u situaciju da ne mogu zaštiti svoju majku, suprugu ili kćerku i od silovanja, da nisu u stanju zaštiti svoju kuću od paljenja, da nisu u stanju zaštiti svoje bogomolje od rušenja.“

Perfidno i zločinački, nema šta – obzirom na reperkusije koje je njegova ,,zaštita“ izazvala po bošnjački i hrvatski narod.

A, onda, prije par dana, Mustafa Cerić kaže ovako: ,,Upravo tako, svi Bošnjaci svijeta moraju biti na liniji odbrane od genocida, jer Bošnjaci muslimani više nikad ne smiju sebe dovesti u takvu situaciju da nisu ustanju zaštiti svoju majku, kćerku i suprugu od silovanja, da nisu u stanju zaštiti svoju kuću od paljenja isvoje imanje od krađe i otimanja, da nisu u stanju svoju djecu rađati i odgajati bez straha za njihovu budućnost, da nisu u stanju zaštiti Ferhadiju i Aladžu džamiju od rušenja.“

Čini Vam se da čitate isti citat? Pa, zamalo da je tako. Samo su odrednice Bošnjak i Srbin, kao i ,,crkva i džamija“ zamijenjene. Govor odlazećeg Reisa opasno podsjeća na ,,ujediniteljske govore“ velikosrpskih nacionalista sa početka devedesetih. A, znamo kako smo prošli sa govorima i govornicima.

Mrtva trka sa Dodikom

Gledajući kroz političko-istorijski diskurs, ovakav govor je čak opasniji od većine Dodikovih litanija. Izgleda gotovo nevjerovatno, ali Cerić je uspio da dohvati i nadmaši nacionalističku retoriku Milorada Dodika, retoriku koja je paradigma nacionalnog jednoumlja!

A, nije da se nije Milorad nalupetao u svojim ,,istorijskim obraćanjima“. Nije da nije postavio letvicu ratnohučkačke retorike na neslućene visine. Od izjave da ,,bio bi genocid da niste otišli u Tuzlu“, klasične podjele na ,,nas – bolji dio BIH” i ,,njih – teheransko Sarajevo“…

Za Karadžića znamo-sudi mu se za ratne zločine u Haagu. Da li je prestrogo ovog drugog i trećeg (Milorada i reisa) tek tako optuživati. Jeste dok se nešto ne desi. A, kad se desi – ode mast u propast, blago meni.

Bosna Bošnjacima, sve sa linijom odbrane?!

Cerić, u ratnohuškačkom tonu, nastavlja dalje i objašnjava kako se kreira država po mjeri Bošnjaka: ,,Ada bi to postigli, Bošnjaci moraju imati organiziranu, odgovornu, snažnu državnu liniju odbrane, moraju imati slobodnu, jaku, savjesnu i samosvjesnu nacionalnu liniju odbrane, i moraju imati jedinstvenu, samopouzdanu i neprobojnu duhovnu i moralnu liniju odbrane, a to je Islamska zajednica kao zadnja linija koja ne smije ni jednog trenutka popustiti. Nažalost, prva linija je razbijena. Niko ni sa kim ne razgovara o općem dobru, već o svom i ‘dobru’ svoje partijske linije. Javno se svađaju o tome ko je bio veći komunista, ne mareći što im puca prva linija odbrane od agresije na državna prava naše zemlje”, kazao je reis.

E, sad, da li ga je povukao huk nekoliko desetaka hiljada ljudi, da li su proradile nacionalističke emocije pred kraj reisovog staža ili nešto treće, tek ove linije odbrane su do preko svake mjere banalno upadljive. Čovjek sa strane bi pomislio da se vode pripreme, bar ideološke, za Drugi bosanski rat.

Pa, vode li se? Normalni ljudi bi rekli da je riječ o običnoj gluposti. Opet, znamo da ,,obični ljudi najebu“ u ratu za koji nisu bili obaviješteni. Reis, kako sada stvari stoje, ne dvoji da se nekako mora stvoriti Bosna ekskluzivno za Bošnjake. A, ostali?

Pa, ostali imaju ,,rezervne države“, veli Cerić i pojašnjava: ,,Nema potrebe nikoga prisiljavati da voli ovu zemlju, ali nema niko pravo ni da nama Bošnjacima osporava pravo i slobodu da jasno i glasno kažemo da je ovo naša zemlja, jedini dom, naša jedina domovina i naša jedina država, jer mi drugog doma nemamo, mi nemamo ni ‘obećanu’ ni ‘rezervnu’ domovinu i državu”.

Gospodine Ceriću, eto, napriliku, ja nisam Bošnjak, ali osim Bosne nemam rezervnu domovinu. Da nezgodacija bude veća, ja sam srpsko-hrvatski polutan, što bi se reklo na ovim prostorima. Što će reći da bi me trebalo raspolutiti, pa dio mene u Hrvatsku, a drugu polutku u Srbiju poslati. I nema veze što sam rođen i odrastao u Bosni, što nemam rodbine u dotičnim ,,rezervama“ , ja sam u Vašim očima zreo za neku vrstu, kako su nekad SDS-ovci to monstruozno zvali ,,humanog preseljenja“. S tim u vezi, meni je, kao i Vama, Bosna i Hercegovina jedna i jedina domovina. Ali, nekako imam utisak da Vi mislite da je ipak nešto više Vaša, nego moja.

Ili biste voljeli da ja ljubim, recimo, Hrvatsku, pa da me pošaljete tamo gdje mi je mjesto?

Ali zahuktali reis tu ne posustaje: ,,Bošnjaci su autohtoni narod koji ima prirodno pravo na sve što imaju idrugi narodi na Balkanu i Evropi, uključujući i nacionalnu državu. Jer, prošlo je vrijeme prisvajanja Bosnei posvajanja Bošnjaka za bilo čije nacionalne interese. Bošnjaci su danas svjesniji svog prava na vjeru,naciju, kulturu, dom, domovinu, državu, slobodu i nezavisnost, više nego ikada. Bošnjaci su dovoljno pametni i sposobni da budu domaćini u svojoj zemlji, da budu vlasnici svoje kulture, te im, stoga, ne treba ni nadzor nad njihovom vjerom, ni tutor nad njihovom slobodom”, istakao je Mustafa ef.Cerić.

To isto ili slično veli za srpski narod jedan drugi čovjek, još prilikom potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma: ,,Srpski narod rezultate ovako histerične antisrpske politike Miloševića i međunarodne zajednice nikada neće moći da prihvati kao konačne, a neka buduća demokratska i nacionalno opredeljena vlast će sigurno umeti da ostvari težnje našeg naroda da uživa u ujedinjenoj i jakoj srpskoj državi”. Ime mu je Vojislav Šešelj.

Čitajući ovo, vidim dva rješenja – prvo, promijeniti Ustav BiH tako da svi ostali budu ,,ostali”. A, onda će ostali to da aminuju. E, sad, pošto živimo tu gdje živimo, znamo da je to čista budalaština. A, drugo rješenje je – novo klanje, koje ćemo poslije nazivati ovim ili onim imenom i posipati se pepelom po glavi. I što je po Vas, gospodine Ceriću, tužno jeste činjenica da Vam niko ne garantuje da će, poslije tog klanja, BiH biti etnički čista zemlja Bošnjaka.

Ali, na stranu sva zaludnost govora. Ima tu jedna opasnija stvar. Šta bi bilo, gospodine Ceriću, da takav govor danas održi neki sveštenik u Banjaluci ili fratar u Mostaru? Isti taj govor u uncu, samo da promijeni, kako je to već gore učinjeno, imena naroda i nazive bogomolja?

Bio bi to prvorazredni ustaško-četnički skandal, a dotičnog sveštenika bi ekskomunicirali ne iz crkve, nego iz države. Ali, sve nekako mislim da bi Vam bilo jako drago kada biste našli takvog oponenta sa ,,hrišćanske strane”. Jer, za ljubav, kao i za rat, potrebno je dvoje – najmanje. Što više, tim bolje.

Od reisa do političara

Svoj mobilizacioni govor reis-u-odlasku završava sljedećim riječima: ,,Prema tome, prvi i najvažniji uvjet za spas i opstanak Bošnjaka bilo je i ostalo kreativno, duhovno i političko vodstvo. Bošnjaci su imali dobre i loše vođe kao i svi drugi narodi, ali Bošnjaci ne mogu podnijeti loše vođe zato što žive u takvom okruženju koje ne dozvoljava nemar, neznanje, neodlučnost, potkupljivost, pokvarenost, neodgovornost i izdaju”, kazao je reis Cerić.

Sve su prilike da Bošnjacima treba ,,najbošnjačkiji vođa” do sada. A, taman se nekako potrefilo da reis više nije reis, pa može ući u politiku.

Sve su prilike, isto tako, da ćemo Mustafu Cerića vidjeti u odijelu, bez kravate, dakako, na malim ekranima tv prijemnika.

A, onda nam udruženo Bog i Allah neće pomoći. Jer, što kaže stara kineska – dabogda živio u zanimljivim vremenima. A, nama je baš zanimljivo. Istorija se piše svaki dan.

Jedino tu istoriju niko ne čita. Pa je tako i reisov ,,Oproštajni govor” prošao bez gotovo ikakve kritike i osude.

O Mustafi Ceriću možda najbolje svjedoče riječi Fra Ive Markovića: ,,Reis Cerić se predstavlja s dva lica, jednim za islamski, drugim za kršćanski svijet; ta lica su međusobno neprepoznatljiva i po jeziku nerazumljiva; s takvom nevjerodostojnošću on nije most nego pregrada”.

Pregrade poput Cerića su nas do sada vodile samo u zlo.

Štokholmski sindrom ili ljubav ka Dobrici Ćosiću?

Štokholmski sindrom je naizgled paradoksalna emocionalna reakcija koja se javlja kod osobe koja trpi nasilje, a sastoji od rađanja simpatije i naklonosti žrtve prema svom mučitelju ili tlačitelju. Tako kaže definicija.

Cerić izgleda ima empatičnu vezu prema provjernim realizatorima genocida, poput Karadžića, Miloševića, Mladića… Jer ne znam ko Ceriću sastavlja ,,motivacione tekstove”, ali taj neko je upućen u bibilografiju dotičnih krvnika. Kako drugačije objasniti ovaj tekst nego kao transfer ka mučitelju. Kao da ga je pisao Dobrica Ćosić. Ponavljam, sa izmijenjenim toposima i nomosima. Ali, zaista, nije li reisov ,,Oproštajni govor” klasični Dobrica Ćosić?

Šta mi imamo od tih govorancija?

Nego, da rezimiramo. Do sada smo imali ovo:

U BiH je prema nezvaničnim podacima (kod nas je sve nezvanično) u toku rata poginulo oko 100 000 ljudi. Raseljeno je i izbjeglo 1,325.000 osoba. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je, između ostalog, donio pravosnažnu presudu u kojoj masakr u Srebrenici kvalifikuje kao čin genocida. Trajno je promijenjena demografska struktura stanovništva. Privreda je, gotovo sigurno, bespovratno uništena… BiH je najsiromašnija evropska zemlja u kojoj se desio najveći sukob u Evropi nakon Drugog svjetskog rata….

Zdrav razum bi rekao da Bosanci i Hercegovci znaju najbolje u Evropi šta je rat. Ali, ovakvi govori čine da se zaborave sve gore pobrojane strahote i da se prave iznova i iznova nove nacionalne mobilizacije. Takođe, zna se da gdje prestaje taj zdrav razum, počinje naš pakleni Diznilend, znan kao BiH.

Što bi rekao Bertold Breht:

,,Smilujte se najzad sebi sami, nek vas rat nikad više ne namami – ko da dosadašnjih nije bilo dosta: preklinjem vas, sebi smilujte se sami!”

buka