HOĆE LI U OVOM GRADU IKADA OSVANUTI DNEVNIK BEZ GLASNOGOVORNIKA?

Povezani članci

• Zlatni most
• Samo ubojica
• Živeti slobodno
• Rabii Alhantouli: Mi ne idemo nigdje, ostajemo na našoj zemlji
• Karikatura izbora
• Upitan opstanak državne televizije, prijete im isključenjem struje, a plate radnicima kasne

Nepodnošljivo je gledati glasnogovornike policije i tužilaštava u informativnim emisijama. Pritom oni najčešće ne govore ništa osim da su im šefovi taj dan došli na posao. Urednici i novinari moraju dobro razmisliti kako da plasiraju informacije o hapšenjima i podizanju optužnica

Piše: Nidžara Ahmetašević, analiziraj.ba

BHT 1: Ko je bio Raif Dizdarević?

9. – 15. decembar 2014.

OBAVLJAO RAZNE FUNKCIJE: Urednica Blažica Krišto 12. 12. gotovo da je napravila potpuno korektan dnevnik. Mnogo informacija, različiti sagovornici, prezentovani stavovi više strana, u prilozima je bilo dosta elemenata analiza i čak istraživanja. Očito su novinari, i urednica, uložili mnogo pažnje i truda. No, kao da su na kraju dnevnika “posustali”. Prilog o tome kako je Raif Dizdarević poklonio lične arhive Arhivu Bosne i Hercegovine je površan, kao da novinarka ne zna o kome i čemu priča. U najavi je voditelj rekao kako je Dizdarević u svojoj karijeri “obavljao razne funkcije”, očigledno ne znajući o kome govori. Kao da prošlost, izuzev one pradavne i ove od 1992. godine, ne postoji. Naročito se Javnom servisu RTV BiH ne smije desiti da ne zna ko je bio Raif Dizdarević, nekadašnji predsjednik Predsjedništva SR BiH, a onda i SFRJ i savezni sekretar za vanjske poslove SFRJ. Gospodin Dizdarević i njegov čin zaslužuju ipak malo više pažnje.

VIJEĆE ZA POČETAK DNEVNIKA: Ista urednica je desetog decembra, na Međunarodni dan ljudskih prava, uredila dnevnik koji je počeo prilogom o sastanku Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira u BiH. Prošlo je 20 godina od kraja rata i teško je naći opravdan razlog zašto je ovo u vrhu vijesti, pogotovo jer je riječ o sastanku bez konkretnih zaključaka i odluka. Uz to, konferencija je bila kasno poslijepodne i do trenutka kada je počeo dnevnik, moglo se uraditi više od pukog izvještaja.

BEZ NOVINARSKE SOLIDARNOSTI: Isto tako je pomalo teško za shvatiti odluku da se na ovaj dan prilog o regionalnoj konferenciji o medijskim slobodama emituje tek na kraju dnevnika. Novinarka je iskoristila priliku da naglasi koliko je ovo bitno pitanje i koliko novinari u regionu imaju problema, no to nije bilo dovoljno urednicima. Pohvalno je da su u ovom dnevniku ukazali na problem radnika u bolnici Kasindol i da je tim izvještajem ilustrovana priča o  kršenjima ljudskih prava u BiH.

SELEKTOR PRIJE SVEGA: Isto bi se tako moglo razmisliti o odluci urednika izdanja dnevnika od 13. decembra (Slaviša Starčević) da dnevnik počne viješću da je izabran novi selektor fudbalske reprezentacije BiH. Čini se da je sve ostalo u redu u ovoj zemlji, samo nam je trebao selektor. Barem tako nam poručuje javni servis.

DAYTON, DAYTON: Dnevnik od 14. decembra, istog urednika, ostavlja gledaoca pomalo zbunjenim. Negdje na sredini, kada se probijete kroz sve političke teme o strankama i pregovorima, formiranju i neformiranju vlasti, na ekranu ugledate Miloševića, Tuđmana i Izetbegovića i slušate duže od minute voditeljicu koja podsjeća šta je to Dejtonski mirovni sporazum.

OTKUD VI U IRSKOJ? Još više pitanja gledalac ima nakon priloga o “ekonomskom čudu” u Irskoj koji je najavljen kao “istraživanje”. Prilog je možda korektan, ali nije bilo potrebe da neko ide u Dublin da ovako nešto snimi s obzirom da je puno toga što se čuje moguće naći u medijima. Pritom, to je urađeno na javnom servisu, na kojem još nikada nismo vidjeli neke dijelove BiH. Nejasan je i povod za ovaj prilog. Ništa novo se ne kaže, nema nekog direktnog povoda da se priča o Irskoj, a ako ga i ima, to nije jasno.

PLUS SEDMICE

Vrlo pomno su novinari i urednici BHT 1 pratili situaciju u bolnici Kasindol iz dana u dan. To je uloga javnog servisa i to je način kako mogu izvršiti pritisak na javne dužnosnike, a u korist javnosti.

MINUS SEDMICE

Prilog o poklonu Raifa Dizdarevića Arhivu BiH.

OCJENA 5-6

TV Hayat: Ah, taj Krug 99

9. – 15. decembar 2014.

IZBJEGAVATI REKLAME U VIJESTIMA: Jako je pohvalno što TV Hayat u Vijestima u 7 posvećuje mnogo pažnje ekonomiji. Često su to i vrlo zanimljivi prilozi, dobro urađeni, ali nekada su to samo nevješto upakovane reklame, što se svakako mora izbjeći ili jasno naglasiti da je riječ o plaćenom prostoru.

NAPAD S EKRANA: No, ni ove sedmice novinarima, urednicima i voditeljima nije nedostajalo poštapalica i komentara. Pritom, nadajmo se da je riječ o neprofesionalizmu i nepažnji – opet su hodali na ivici jezika mržnje. Dana 14. decembra (Emir Skenderagić), Vijesti u 7 počinju podsjećanjem na godišnjicu potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali to voditeljica najavljuje tako ogorčenim tonom i rječnikom, da se gledalac osjeća kao da ga neko napada s ekrana. Prilog se oslanja, ustvari, na sesiju Kruga 99 – omiljena tema za medije nedjeljom, čak i kada se na tom skupu ni o čemu bitnom ne priča. Ovakav prilog se možda i može emitovati jer je korektan, ali svakako ne početi dnevnik time, i naročito ne najavom tim huškačkim i pretjerano patetičnim tonom.

HVALA PROŠLOSTI: No, to nije kraj. Slijedi prilog o obilježavanju godišnjice jednog od masakara u Sarajevu. Ni ovo nije za centralnu informativnu emisiju (ili bilo koju informativnu emisiju). Naravno, novinarka podsjeća na sve strahote rata u Sarajevu, što isto nije neophodno. Onda ide najava: “Hvala prošlosti, ali mi idemo dalje”, o 9. kongresu Socijalističke partije Srbije.

DAJTE MALO SUPTILNOSTI: Ovakve  vijesti emitovane su u ratu ili neposredno nakon rata. Redoslijed i izbor vijesti kojim se naglašava žrtvovanje jedne grupe i asocijacija na krivicu druge je jako opasno. Ako je namjerno, onda je jezik mržnje. Ako nije, onda novinari i urednici Hayata moraju obratiti više pažnje i na način kako tretiraju ovakve vijesti, njihovu relevantnost i jezik kojim to rade.

PRIČA O MALOM BOBANU: Ipak, ovo izdanje Vijesti u 7 imalo je prilog koji je vrijedan svake pohvale. Prilog je zapravo priča o malom Bobanu u Brčkom koji je “razvio”, zajedno s nastavnicom, metodu učenja slikanjem, bilo na papiru, bilo u glavi. I tako je popravio ocjene. Sada s tom metodom upoznaju i druge učenike i već se vide rezultati. Jako zanimljivo i ohrabrujuće da u se nekoj školi u BiH koriste tako inovativne metode i pristup djeci.

HOROR OD POŠTAPALICA: Ni Hayat nije odolio da 13. decembra (uredio Emir Skenderagić) počne viješću o izboru selektora. No, problem ove emisije nije bio samo to. Bilo je nepodnošljivo pratiti voditelje i novinare i poštapalice koje su koristili. I uvredljivo je za gledaoce da na takav način mediji s njima “komuniciraju”.

DNEVNIK ZA PRIMJER: Dnevnik od desetog decembra (Nihad Sadiković) bi zato mogao biti primjer. Gotovo u cijelosti je posvećen kršenju ljudskih prava u BiH. U fokusu je civilno društvo, priče građana, i sve u zanimljivim prilozima. U isti blok je povezan i prilog o Haškom sudu i odluci da oslobode Šešelja prije donošenja presude. Izvještaj o zaključcima Upravnog odbora PIC-a je tek u drugoj polovini dnevnika, i to je urađen tako da nije samo puki izvještaj s konferencije za medije.

PLUS SEDMICE

Kompletan dnevnik od desetog decembra.

MINUS NEDJELJE

Nevjerovatno je da je uredništvo odlučilo da emituje prilog o vježbi za spašavanje Kliničkog centra u Sarajevu (11. decembra, uredio Nihad Sadiković). Teško je shvatiti šta je ovdje vijest, izuzev da Klinički centar ne pravi redovne vježbe za spašavanje, da nema tim koji radi na tome, što, naravno, novinarka ne spominje. Ovo je bespotrebno trošenje vremena.

BEZ KOMENTARA

Prilog o obnovi Aladža džamije u Foči. Novinarka u jednom trenutku kaže: “Povratnici ovdje u Foči smatraju da će izgradnjom Aladža džamije biti otvorena nova stranica međusobnog povjerenja, uvažavanja i života, kao što je to bilo 1549. godine kada je prvi put sagrađena Aladža.” (12. decembar, uredio Tomislav Đurić).

OCJENA: 6

UPOREDNA ANALIZA:

Nepodnošljivo je gledati glasnogovornike policija i tužilaštava u BiH u informativnim emisijama. Pritom, oni najčešće ne govore ništa osim da su oni za koje rade taj dan došli na posao. Zaista, urednici i novinari moraju razmisliti o drugom načinu da plasiraju informacije o hapšenjima i podizanju optužnica. Isto tako moraju znati da to što je neko uhapšen i što je tužilaštvo podiglo optužnicu ne znači da je optužen, jer sud mora potvrditi tu optužnicu. Međunarodni zvaničnici, ali i dio domaćih medija, već dugo upozoravaju na činjenicu da kvantitet ne znači kvalitet, te na druge probleme u policiji i tužilaštvu, ali Hayat i BHT 1 kao da to ne primjećuju u informativnim emisijama. Ovakvo izvještavanje jednostavno nije korisno za javnost i nije informativno. Štaviše, daje lažnu sliku građanima o radu institucija koje su bitne, a realna slika je daleko od ovog što ova dva medija prikazuju iz dana u dan.