Haško sevdisanje

Izdvajamo

• Vidiš sevdalijo kakav je ovo bazerdžanski zadatak, i mi mrtvi sumnjamo da si ti kalibar za to? A bilo bi lijepo kad bi nam dokazao da se varamo...

Povezani članci

• Silna energija za status quo
• O raspadu Jugoslavije i historijskom determinizmu
• Socijalistički modernizam imao je humanističku viziju da se stvari grade kako bi ljudi živjeli bolje i dostojanstvenije
• O Bože Uskrs / Vaskrs je, a ja nisam sa Bosancima i Hercegovcima koje volim
• Mir nije naivnost, a rat je izdaja
• Uzgojeni demoni

AFP

Sve u svemu – revizija se mora provesti do 26. februara! Bakir Izetbegović i Sakib Softić moraju javno objaviti šta će i kako će? Bolje da to učine danas nego sutra, a ako im je nezgodno i stid ih je pred živima, neka se onda okrenu i ispovjede nama. Mi mrtvi ionako budno pratimo svaku njihovu, prošlu i buduću kretnju.

Piše: Mirsad Delić

Pristupno pojašnjenje

Bosanskohercegovačko jedinstveno i tako nam svojstveno sevdisanje iskaz je čežnje zaljubljenika. Ovaj termin u graničnom pozitivnom smislu govori o bolnom uzdisanju zbog nemogućnosti suživota sa onim koga se ljubi. Ali takođe postoji i apsurdno patološko sevdisanje spram dušmana, koje se nažalost pripisuje bosansko-bošnjačkom biću.

U ovom slučaju gornji naslov definiše hipnotičku opijenost bošnjačkih političko-pravnih predstavnika, ključnih nosilaca, kako Tužbe BiH protiv SRJ za agresiju i genocid, tako i još nepokrenutog postupka revizije iste tužbe.

Haško sevdisanje je inducirano i programirano stanje duha i svijesti ovih osoba, početno izraženo u evidentnom kajanju zbog podizanja Tužbe, u nemogućnosti njenog kasnijeg odbacivanja, i u današnjem svjesnom zatiranju i same ideje o mogućoj reviziji Tužbe. To vampirsko sevdisanje nad krvavom bh. trpezom u vremenu procesuiranja Tužbe bošnjački su predstavnici ovjekovječili ličnim intervencijama, kojima su poljuljali osnovnu konstrukciju Tužbe, i tako skoro u potpunosti abolirali agresore i zločince.

Njihov morbidni, po bh. društvo na momente i apokaliptični kvazisevdah, dominantna je melodija koja u ovom vremenskom škripcu efikasno guši već isčezle glasove o potrebi revizije Tužbe. 

Žrtvena pitanja sa sve odgovorom 

Mogu li bh. šehidi, ili strijeljani, izmasakrirani i nestali revidirati Tužbu protiv SRJ za genocid i agresiju?

Mogu li one njihove umrle i preživjele majke, živi i mrtvi očevi, supruge, njihove uništene porodice?

Može li do 26. februara 2016. na hiljade mrtvih i preživjelih logoraša da podnese Zahtjev za preispitivanje ove Tužbe?

Šta je sa tolikim silovanim ženama, mrtvim i živim, sa njihovim silovanim porodicama, mogu li one?

A ubijana i razorena naselja, gradovi, kulturni i vjerski objekti, fabrike, mogu li bar njihovi duhovi pokrenuti reviziju Tužbe do februarsko-haškog roka u tekućoj godini?

Na ovih najmanje pet pitanja odgovor je – Ne! Ne mogu.

Pa ko onda može, pitaju se šehidi, i osakaćeni, i mučeni, i osramoćeni, protjerani…stotine hiljada njih?!

Odgovor je jednostavan. To mogu uraditi dva čovjeka. Jedan se zove Bakir Izetbegović, a drugom je ime Sakib Softić.

Prvi, kao bošnjački član Predsjedništva BiH, treba naložiti ovom drugom, agentu Tužbe, da podnese Zahtjev za reviziju. Od 2007. godine, kada je izrečena presuda po Tužbi BiH protiv SRJ u Hagu, Softić i tadašnji član Predsjedništva Tihić, a potom Softić i ostali članovi Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda, znali su za decenijski revizijski rok koji im je dodijeljen od Haga, ili tačnije, da imaju 10-godišnju šansu za popravni koju su im dali nevino ubijeni, masovne grobnice, one krvave bebe iz majčinih utroba što su ih na bajonete nabadali i pekli, snajperisani građani…srušene džamije, mostovi… 

Znanje-Neznanje

Sve su to znali, i sve znaju i danas, a trude se, kao i onomad tokom procesa u haškoj sudnici, da ništa kako valja ne znaju, i da im skoro ništa nije jasno – ni kako voditi sudski proces, ni zašto služe dokazi i svjedoci, ni zašto preživjeli tuže ubice kad nas nisu sve poklali i pobili?

Znajući-neznajući, Izetbegovići i Softići među našom jadnom političkom, institucionalnom, intelektualnom i vjerskom klikom jednostavno puštaju da istekne 10-godišnji rok, nakon kojeg nikada više nećemo imati priliku za novu sličnu tužbu! Činjenje, pogotovo prvog, i svih iza njega, spram revizije tužbe, zločin je nad živim mislećim umovima, a njihovo zajedničko nečinjenje atakuje na duše i kosti naših žrtava, na svetu nam Bosnu Hercegovinu!

Zadnje strašno prividno prohaško djelovanje prvog desilo se maja 2015., kada je SDA u programskoj deklaraciji odredila da će učiniti sve na pribavljanju novih dokumenata da pokrene tužbu BiH za genocid protiv Srbije? To je ravno ispiranju i zamračivanju mozgova, i njihovom bacaju u modifikovane bosanske grobnice! To čini ”odgovorni” Izetbegović, i svi njegovi oni, koji znaju da presuda po Tužbi protiv SRJ donesena u februaru 2007. omogućava da se u roku od 10 godina može pokrenuti njena revizija, koju jedino ”on” može i treba naložiti agentu BiH, te da ni pod kojim uslovima nije izvodiv ni moguć novi sudski postupak!

Kad je riječ o nečinjenju u vremenu nakon izricanja presude, upravo je nevjerovatan opseg tog nedjelovanja i nedjela!

Naime, samo preispitivanje tj. revizija, isti je sudski postupak sa novim dokazima i činjenicama. Presudom iz 2007. godine Međunarodni sud pravde je odredio kako je moguće otvoriti postupak njezina preispitivanja, no samo pod uvjetom da BiH ponudi nove dokaze i činjenice. Sud je tu bio jasan, po pitanju procedura i rokova, a naša strana je poslije objavljivanja novih dokaznih materijala svaki put imala šestomjesečnu priliku da ih dostavi Sudu i praktično pokrene reviziju. Dovoljno je bilo otkrivanje sadržaja jednog takvog dokumenta, koji bi neminovno vodio narednom sličnom dokazu…

Apsurdna istina kazuje da je presuda iz 2007. bila rezultat nedovoljnih dokaza, tačnije, njihove loše prezentacije jer je dokaza bilo najmanje za tri slične tužbe! No, u proteklom decenijskom razdoblju iz Haga su serijski stizali novi ključni dokazi. Tribunal je utvrdio agresorsku i genocidnu politiku Srbije u Bosni i Hercegovini, u predmetima Popović i Beara, Perišić…a u istom paketu su i naredne presude Karadžiću i Mladiću. No, ključni momenat desio se kada je sa stenograma sjednica Vrhovnog vijeća obrane SRJ, korištenih u procesu protiv Slobodana Miloševića, skinut embargo.

Na sve to u proteklih 10 godine sa bh. tužiteljske strane nije bilo nijedne reakcije! I sad se ponovo pitaju mrtve i razbacane kosti, životi uništeni zločinačkim masakrima i genocidom, zar su njihovim izetbegovićko-softićkim predstavnicima, kao i njima, povađene oči, odsječeni jezici i uši, ruke i noge, pa ništa nisu ni vidjeli, ni čuli, ni rekli, ni pribilježili, ni dostavili? Ako su se opredijelili da budu haški mrtvi u zadnjih 10 godina, zar nisu mogli pronaći neke žive zamjene, sa svim organima i osjetilima, koje znaju brojati do šest, i imaju kakvu-takvu predstavu o vremenu? 

Kad ti mrtvi dišu za vratom

Opsesivno višegodišnje milovanje preko Haga sa dušmanom moglo je jedino da obesčasti našu krv i bol, i dozvoli da nas dželati ponovo progone i kidišu ne heroje časne nam odbrane.

Ali neka sevdalije, šerbetlije, neka ste i babini sinovi, nek’ niste osjetili ni puške ni rova, ni omirisali svetu krv bosanskih branitelja i žrtava, pa da vam je čak i Srbija majčica, opet ima ovdje da se iskažete jer to vam je obaveza! Tu obavezu do sada niste skinuli sa sebe, a više za to nema ni vremena. Ovi moji iz grobnica i mezara, razbacani još neprikupljeni udovi i nevina krv bosanska, čekaju da im se pridružite, ali prije toga ima da im kažete šta vam je činiti? Šta ćete sad za ovaj mjesec i pol kad za 10 godina niste prstom mrdnuli, i kad Hagu ništa od potrebnog niste dostavili?

Sve što sad kažete ili ne kažete, uradite il’ ne uradite, a iskreno bude, mrtvi će razumjeti i oni će vas podržati. Mrtve moje suborce, sve raščerečene i spaljene, divne naše šehide i ostale mučenike ne zanima jeste li godinama lagali žive skelete oko sebe, i hoćete li im i dalje lagati?

Kaži bolan Izet-beže svim žrtvama, u i na bosanskoj zemlji, jesil’ rad suditi se, il’ bi možda umno državnički, a ne kafanski, trgovao?

U Den Hag ili na pazar?

Duše žrtava i krv žrtava vide da su prijašnji koljači i fašisti, istočno i zapadno od BiH, danas skoro svetci, i da se od zločinaca kojima je do sada suđeno niko nije pokajao, i iz tog razloga te upravljaju nazad na Svjetski sud pravde. Veliki si sevdalija Izet-beže, ali nisi proćerdao reviziju! Za njeno pokretanje može se podastrijeti i ono što nije ishodovano kao dokaz sa decenijskih suđenja u Tribunalu, a na što se moralo reagovati u šestomjesečnom roku. To je ono što je sam Sud pravde prikrio u saradnji sa tuženom stranom za vrijeme procesuiranja bh. Tužbe. Znači, dovoljno je samo da svom „softi“ naložiš da od ICJ-a zatraži dostavljanje tajnih transkripata Bosni i Hercegovini, koji više nisu tajni, sa suđenja Miloševiću, i da ih onda ponovo proslijediš ICJ-u kao neoboriv dokaz agresije i genocida, kojim ćeš pokrenuti reviziju Tužbe.

A svom advokatu-učeniku, i svim nama mrtvima, objasni da je bh. Tužba protiv SRJ bila za agresiju i genocid, premda ju je Softić onomad na suđenju „redukovao“ samo na genocid. Objasni nam svima da SRJ u BiH nije mogla počiniti genocid ako nije izvršila agresiju! Podsjeti agenta-softu da je ICJ još 08.04.1993. godine privremenom presudom okrivio SRJ za agresiju na BiH i naložio njeno zaustavljanje, a i da je tokom srbijanskih progona bh. ratnih čelnika i generala u zadnjih 10 godina ta agresija dodatno dokumentovana i potvrđena od strane samog agresora.

Ako bi se pak Bakire odvažio na trgovinu, pravu državničku trgovinu, ona je puno teža, ali ne i nečasnija, poručuju ti mrtvi koji su ti trgovački ulog. Tad bi u svojim rukama opet držao moćan adut Tužbe i njene revizije, s kojim bi diktirao uvjete trgovine. To je teže jer bi udvojio svoju ulogu. Morao bi biti promišljeni trgovac – državnik i potencijalni tužitelj u procesu revizije, ako suprotna strana ne prihvati uvjete trgovine.  A oni će uvijek radije trgovati nego da se sude, jer su krivi.

Nama mrtvim dovoljna je Bosna i Hercegovina, i u toj trgovini trebaš samo postići da to bude država-državom. Do sada si bio sve, i sevdalija, i pijun, i cirkusant…samo ne pravi državnički trgovac, ali  mi te mrtvi možemo podučiti kako da to postaneš.

Za početak, okani se tužakanja RS-a i njihovog dana pred sudom koji ne provodi svoje odluke, zahvali se na Vučićevih desetak miliona Srebrenici, jer su Tužbom trebali platiti 50 milijardi dolara, itd…i ne cmizdri nad dejtonskom BiH jer ako tako nastaviš, bićeš gori od njenih rušitelja.  Zatim ih pozovi sve u ovih nekoliko dana na svoj štand, ove iz SRJ-a, i CRO-a, i OHR-a, i PIC-a, a i duše žrtava biće uz tebe. Prvo im reci šta mi želimo, da želimo za nas i za žive – Bosnu i Hercegovinu, neospornu državu-državom. Nama treba smiraj u cijeloj domovini, a živima ovo organsko bh. državno tkivo, čija se ministarstva turizma, prirodnih resursa, energetike i poljoprivrede neće nalaziti u susjednim zemljama. Oko ova četiri prirođena a otuđena bh. državna ministarstva nema pregovora ni sa kim!

A onda ih podsjeti da možeš jednostavno pokrenuti reviziju; da mi imamo dokaze i svjedoke za sve, premda ih je onomad Sakib uklonio; da su izvršili agresiju na državu BiH i genocid nad građanima BiH, a ne nad nad malom etničkom skupinom, kako je to onomad tvoj, tj. Tihićev Sake preformulisao; da je RS 2007. osuđena, pa nek’ razmisle o pravoj kazni i cijeni za sve njih, i šta znači povratak na stanje prije agresije i genocida? Reci im da imaš tim iskusnih i stručnih pravnika, kojih svakako ima, koji će to sve fino da poslože i odrade, ukoliko bude nužno?

Vidiš sevdalijo kakav je ovo bazerdžanski zadatak, i mi mrtvi sumnjamo da si ti kalibar za to? A bilo bi lijepo kad bi nam dokazao da se varamo…

Sve u svemu – revizija se mora provesti do 26. februara! Bakir Izetbegović i Sakib Softić moraju javno objaviti šta će i kako će? Bolje da to učine danas nego sutra, a ako im je nezgodno i stid ih je pred živima, neka se onda okrenu i ispovjede nama. Mi mrtvi ionako budno pratimo svaku njihovu, prošlu i buduću kretnju.