Goran Sarić: Virtualni džeparoši

Povezani članci

• Hrvatski sabor je velikosrpsko sijelo
• Ima nešto trulo u bh. entitetu RS-u
• SISTEM UZVRAĆA UDARAC
• NAŠ SVIJET KRHKE NADE
• Ukrajinski književnik Jurij Andruchowycz: Ipak ćemo pobijediti!
• Plenković na čelu američke „Legije stranaca“

U sjeni još jednih, kladio bih se u vola, propalih pregovora oko budžeta Evropske Unije u Briselu, u Holandiji se odvija nova velika bankarska drama. Još jedan je to od onih nevjerovatnih predvidivih bankrota  koji su “uljuđeni” zapadnjački finansijski sistem još prije par godina doveli na rub propasti.

(Ili se možda ta propast već desila a da mi to još ne znamo?!)

I dok Evropskoj Uniji, barem u njenom sadašnjem obliku,  mnogi analitičari predviđaju skori svršetak, megalopovluku i pljačci na Novom Divljem Zapadu kao da se još ne nazire kraj.

Samo, dok su u stara vremena žrtve beskrupuloznih pljačkaša obično bili baš siroti bankari, sada su oni “gornji”, sjecikese.  Zbog njih sirote štediše masovno dižu ušteđevinu s banaka i sklanjaju je “u čarapu”, u paničnom strahu da im je ne drpe nezasiti finansijski eksperti. Ne, nisu to kojekakvi činovničići, referentići, bankarčići… To su (post)moderni prevaranti, virtualni i berzovni džeparoši – oni sa vrha piramide koja bi trebala da bdije nad povjerenim im tuđim parama.

Šta im to treba, tim “kapitalcima”, zapitaće se rijetki naivčina koji još vjeruje da je u svijetu ostalo zrno normalnosti. Pa zar već nemaju astronomske plate, bonuse, vile, sekretare i (pod)sekretarice, hareme, avione, brodove i šta sve već ne? Šta, ako ni oni, kao ni sav običan svijet, ne mogu jesti s dvije kašike, ni spavati na dva kreveta?

E, pa ti genijalci očito misle drugačije. Šteta što danas nemamo Dostojevskoga, ili “barem” sjajnog Nabokova. Oni bi možda bili u stanju da vjerodostojno opišu novcojedca u njihovim nadasve gramzivim glavicama.

A priča o padu još donedavno zdrave SNS REAL banke kao da je uzeta iz priručnika za uzmi novce i bježi menedžere.

Sve je bilo u redu do 2006. godine. Dobar kapital, solidno poslovanje, pametna, upućeni vele ne previše rizična ulaganja. No, tada se vođstvo banke, predvođeno bivšim kuharom (!) Ronaldom Latensteinom , i bivšim rockerom (!!) Sjoerdom van Keulenom, odlučuje na izlazak na berzu. I mada odlazeći direktor na sva usta tvrdi da se banka ni ubuduće neće upuštati u rizična ulaganja, još nije takoreći za sobom ni zatvorio vrata, a ona već počinju. I to kakva!

Naime, u želji da ekspresno zauzmu vodeću poziciju u trgovini nekretninama, dvojac: Kuhar i Muzičar “zakuhavaju” nešto veliko.  Kupuju Property Finance-diviziju, jednu od najvećih u toj oblasti. Mada, već tada se znalo da ova ni izdaleka nije toliko jaka koliko se činilo, i da se radi o, najblaže rečeno, nepametnoj investiciji.

I inače se, naročito od te, za SNS REAL nimalo “realne” 2006. godine, kupuje sve i svašta. Milionski krediti dijele se dubioznim firmama i njihovim još sumnjivijim vlasnicima. Ulijeće se svugdje gdje “zamiriše” iole veća svota novca. Samo nebo je granica, kao da su mislili tvorci ovog bankarskog čuda. A da je čudo, to je, valjda, jasno? Za samo 5-6 godina sjebali firmu “tešku” više milijardi eura, to zaista treba znati!

Latenstein, van Keulen i najbliža svita “savjetnika” uvalili su SNS REAL u tolike dugove da su na koncu ostala samo dva izlaza: bankrot ili nacionalizacija. A kako su ovdje, valjda u nedostatku polarnih medvjeda i rijetkih sorti majmuna, bankari savršeno zaštićene zvjerke, epilog je bio više nego očekivan: nacionalizacija

Tako je banka, koju je Vlada po hitnom postupku proglasila sistemskom, tj. važnom za finansijsku stabilnost cijele zemlje, prije nekoliko dana i zvanično nacionalizovana. Cijena? Prava sitnica, “samo” 3,7 milijardi eura! I to naših, to jest poreskih para. No, treba znati da to još nije konačna cifra. Za sanaciju svih “muzičarsko-kuharskih” ludorija dvojca bez kormilara konačni račun treba da stigne tek nakon nekoliko godina, kad se pregledaju svi računi i neisplaćena dugovanja.

A njih dvojica? Ne brinite. Kao ni toliko puta do sada, ni u ovoj bankarskoj aferi glavnim akterima neće faliti ne samo ni dlaka u glavi, nego ni jedan jedini eurocent u džepu. Zavučeni u neku od svojih vila ili “rupa” tamo negdje na Sejšilskim Ostrvima, Tahitima ili nekoj drugoj bjelosvjetskoj “nedođiji”, našim siročićima ne pada na pamet da se odazovu na brojne apele parlamentaraca i raznih uglednika da vrate bar dio od onih preko 13 miliona eura bonusa, koliko su ih namakli u tih par godinica “domaćinskog” upravljanja firmom. Kao, trebali bi postupiti po savjesti. Eh, da oni znaju šta je savjest…

S druge strane, i onima koji ih glasno prozivaju itekako se ima šta zamjeriti. Jer, dok je promjena nekih veoma važnih zakona – recimo, pomjeranje starosne granice za penziju sa 65 na 67 godina – išla veoma brzo i glatko, sad Vlada tvrdi da ovu veliku pljačku ne može kazniti(barem) oduzimanjem nepravedno dodijeljenih bonusa!

Što se mene tiče, ne da bi im se moralo oduzeti sve što su stekli u vrijeme pijanog upravljanja Bankom, nego bi još morali i završiti u “debeloj” ćuzi (bez wifija i kućnih posjeta, molim)! Jer, dok običan svijet, pod teretom krize, mora biti zadovoljan ako ima kakav-takav posao, a presretan ako mu se udijeli nekoliko desetaka eura povišice godišnje, van Keulen i  Latensteinom su svjesnim ulaženjem u rizike sebi i unučićima obezbijedili silne milione tuđih eura.

Na sve to gospoda iz Den Haga šalje jalove apele, ili nemoćno sliježu ramenima, u stilu: šta se tu može?

Nije čudno. U vječnoj vrtešci istih lica na unosnim funkcijama, možda će i neki od njih sjesti na čelo neke nove “real-banke” zrele za uništavanje?!