GOLI OTOK NIJE JASENOVAC

Povezani članci

• Petokraka kao dio hrvatskog identiteta
• FTV I BHT1: NI RIJEČI O POLITIČKOJ KONTROLI JAVNIH TELEVIZIJA
• AUDICIJA ZA P.A.R.T.S. AKADEMIJU
• Zračna bruka Franjo Tuđman
• Mediji u Srbiji: ućutkani i uplašeni
• POSVETA MAKU DIZDARU I NJEGOVIM STEĆCIMA U STOCU

Foto nacional.hr

Goli otok je, iako nosi epitet „sramotne ljage“, tako predstavljao i nužno zlo otrgnuća iz sovjetske zone utjecaja, pokazujući time kako je tanka linija između dobra i zla, gdje se ponekad kao u ovom slučaju dobro i zlo gotovo dodiruju, a sve će to omogućiti stanovnicima Jugoslavije život u zajednici koja izgrađuje socijalizam sa ljudskim likom nasuprot ostalog komunističkog svijeta iza željezne zavjese.                    

„Teško je biti izdajnik svoje Partije, zemlje i naroda! Iz poštenja smo pali u nepoštenje, u nama je bio potpuno nestao lik trudbenika naše slavne socijalističke Domovine, lik komuniste. Umjesto toga rastao je u nama lik podmuklog izdajnika koji je bio spreman na svako nedjelo“, govorio je na velikom mitingu pred 50 tisuća okupljenih toga 3.10.1949. godine u Rijeci Borivoje Viskić iz Gradca na moru u ime 713 kažnjenika sa Golog otoka koji su pušteni na slobodu nakon uspješno provedenih „preodgojnih“ mjera poduzetih prema njima poradi pozitivnog odnosa kojeg su iskazali prema Rezoluciji Informbiroa donijetoj 28.6.1948. godine u Bukureštu kojom se tražilo da zdrave snage unutar jugoslavenske Komunističke partije svrgnu izdajničko vodstvo KPJ na čelu sa drugom Titom. Rezolucija posebno apostrofira zastoj politike kolektivizacije sela i Titovo odbijanje izvršenja naloga Moskve u čemu se prepoznaje nacionalistička politika nespojiva sa marksizmom i lenjinizmom.

Goli otok predstavlja veliku sramotu i neizbrisivu ljagu komunističke Jugoslavije, a oko 16 tisuća komunističkih kadrova vjernih Staljinu, na temelju policijskih rješenja  je poslano na „preodgoj“, pretežno srpskih i crnogorskih komunista tradicionalno vezanih uz Rusiju, odnosno SSSR.

Pretpostavlja se da je na Golom otoku nastradalo oko 400 osoba među koje se ubrajaju i oni umrli prirodnom smrću, što potvrđuje činjenicu da smisao Golog otoka nije bio u fizičkoj likvidaciji „ideološkog neprijatelja“, već u preodgojnoj funkciji, a o čemu je u svom govoru na riječkom skupu emotivno i iz srca, kako su izvještavali komunistički novinari, progovorio Borivoje Viskić. To je ta bitna razlika Golog otoka s jedne i nacističkih logora smrti i Staljinovih Gulaga s druge strane. Goli otok nije Jasenovac.

Isto tako treba jasno kazati da je otpor Rezoluciji Informbiroa bio jedan od mudrijih Titovih koraka, a kojeg prepoznajemo kroz čuveno „NE Staljinu“ što omogućava liberalizaciju i demokratizaciju Jugoslavije koja počinje samoupravnim eksperimentima, da bi već 31.12.1949. godine u solinskoj tvornici cementa „Prvoborac“ izabran prvi Radnički savjet, te je tako krenula izgradnja sistema suprotnog komunističkom državnom modelu koji je diktirala Moskva, a to je sistem socijalističkog radničkog samoupravljanja.

Goli otok je iako nosi epitet „sramotne ljage“ tako predstavljao i nužno zlo otrgnuća iz sovjetske zone utjecaja, pokazujući time kako je tanka linija između dobra i zla, gdje se ponekad kao u ovom slučaju dobro i zlo gotovo dodiruju, a sve će to omogućiti stanovnicima Jugoslavije život u zajednici koja izgrađuje socijalizam sa ljudskim likom nasuprot ostalog komunističkog svijeta iza željezne zavjese.

Tako je Josip Broz postao jedina politička ličnost, jedini lider u 20. stoljeću koji se suprotstavio dvama totalitarizmima, onom nacističkom Hitlerovom i onom komunističkom oličenom u Staljinu.

Nedavno je u Hrvatskoj obilježen Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, a tom prilikom premijer Andrej Plenković je posjetio Goli otok i položio vijenac u znak sjećanja na žrtve komunističkog režima. Sve demokratske snage u Hrvatskoj su to pozdravile želeći istaći važnost njegovanja kulture sjećanja. No, iako bi žrtva trebala biti u središtu pažnje, brige i milosti, taj osnovni smisao komemoriranja nije postignut, dapače činjenica da su žrtve Golog otoka bili i sami komunisti nije niti spomenuta, čak bi se moglo reći da je i primjetno zamagljivana. Time se potvrdilo da ovakove komemoracije u Hrvatskoj služe prvenstveno da bi se naružio režim socijalističke Jugoslavije i poistovjetio jugoslavenski samoupravni poredak sa totalitarizmima, onim nacističkim i komunističkim iz zemalja iza željezne zavjese pod sovjetskom dominacijom.

Može li se zamisliti da papa dočeka Hitlera riječima da je počašćen njegovom posjetom?

Ne, to je nemoguće.

A može li se zamisliti da papa dočeka Staljina riječima da je počašćen njegovom posjetom?

I to je nemoguće.

A možete li zamisliti da je papa Pavle VI. dočekao Tita riječima: „Posjet kojim nas danas počašćujete“.

Da, upravo to se i dogodilo 29.3.1971. godine prilikom posjete Josipa Broza Vatikanu.

Tito je bio nešto drugo, cijenjen od svojih suvremenika, a papa Pavle VI. je isticao Titovu mirotvornu politiku koju Vatikan slijedi.

Nedopustivo je i sramotno ono što rade mnogi hrvatski političari uključujući Plenkovića, Milanovića i Jandrokovića, poistovjećujući samoupravni socijalistički poredak Jugoslavije koji je imao ozbiljne demokratske deficite u jednostranačkom političkom sistemu, ali je to daleko od totalitarizama 20. stoljeća koji su predstavljali nacizam, fašizam i komunizam sovjetskog tipa.