Gledati u zid
Povezani članci
- Kako zajedno popiti kafu
- Dok je Hrvatska čekala Domazeta Lošu, on je čekao protezu: „što se ugradi na VMA, ne razbija se lako„
- Predrag Lucić ima tonski zapis sa zatvorene projekcije u Svetom Sinodu Srpske pravoslavne crkve gde se gledao snimak vladike Kačavende
- Komšija je susjed i susjed je komšija
- Kraj Ribara
- Ešton sa Tadićem o Kosovu i Dodiku
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
Prati li tko putešestvije našeg ministra Kovača? Jebeš mi mater ako ja nisam jedini kojeg ti iznimno bogati bilateralni odlasci u inozemstvo zanimaju. Dobro, čovjek potpisuje putne naloge sam sebi pa nije ni nužno da ga tko prati ili pita gdje ide, a i kao ministra valjda bi trebao netko barem da ga pita, Miro što te nema?
Sjedne Miro na sjednicu vlade mrtav hladan, a ministri se čude, vidi ga Miro? Pa gdje se skitaš čovječe? A nadebljao se Miro. Vidi mu obraze, puniji je barem deset kila od prije mjesec. Ne bi li trebala nekakva institucija, neki šta ja znam, odbor ili kakvo tijelo pratiti Kovača barem koliko ga se upratiti dade? Barem što nosi sa sobom, Miro ne zaboravi četkicu za zube ili tako nešto. Zbilja zna li tko zašto se naš ministar ukazuje svijetu i u svijetu u kojem ga istina ne dočekuju raširenih ruku, ali jebiga, takav je to posao, iz male si zemlje Bogu iza nogu i još k tome fašističke. Đavo će te dočekati.
Došao recimo naš Miro u New York ima mjesec dana. I kako slabo natuca engleski sjeo Miro u hotelsku sobu i gleda u zid. Možete li zamisliti tu sliku? Sam, u stranom gradu, na aerodromu te nije dočekao nitko, (kome se uopće i javio da dolazi?), taksistu Indijcu ni napojnicu nije ostavio jer liči na četnika, iz Hrvatske ga nitko nije ni zvao jer svi imaju pametnija posla nego da prate gdje taj nesretnik skita. Zamislite našeg Mira kako sjedi u hotelskoj sobi na Manhattnu i gleda u zid. I čeka da zazvoni telefon. Hoće kurac zazvonit. Kerry ni znao nije da je jedan ministar u New Yorku, a kada je čuo i koji samo odmahnuo rukom, ljudi popodne mi igra Golden State, a’mo razlaz. I sjedio tako naš Miro cijeli dan i gledao u zid. Jebiga, zazvonio telefon ali iz Hrvatske, vraćaj se Miro pod hitno, a mi ćemo sastavit kakvu pizdariju za medije, Kerry imao neodložnih poslova, Kerry će primiti Mirka čim bude moguće. I ode naš Miro natrag. Pa što je to njemu preletjeti Atlantik, pičkin dim.
A zamislite nesretnog Johannesa Hahna kako se čovjek šokirao. Što niste pratili pregovore za deblokadu Srbije i otvaranja poglavlja 23? Pa gdje vi živite? Takav ste spektakl uspjeli propustiti? Ah da, vi ste zabavljeni Karamarkom i Petrovom. E pa da vam objasnim ukratko, raspisali se srpski mediji kako je Hrvatska konačno popustila i kako je Miro Kovač na sastanku sa Johannesom Hahnom potpisao ugovore i dao čovjekiu riječ da će Hrvatska vanjska politika u vezi s otvaranjem poglavlja 23 Pravosuđe i temeljna prava, popustiti, i da bi to trebalo biti potvrđeno sljedeći tjedan na sastanku Corepera, tijela koji čine veleposlanici zemalja članica Unije.
“Hrvatska je imala neke dvojbe, neke smo stvari pojasnili prije dva tri tjedna, a oko pitanja zakona o univerzalnoj nadležnosti pronašli smo rješenje koje bi trebalo biti prihvatljivo za sve”, rekao je Hahn.
U Vijeću EU-a su nešto prije toga rekli da “postoji mogućnost da Hrvatska odustane od svoje suzdržanosti, ali da to još nije potvrđeno” te da će o tome razgovarati veleposlanici.
Hrvatska je tražila, da vas podsjetim, da se kao mjerilo za otvaranje poglavlja 23 u pregovorima sa Srbijom od Beograda zatraži puna suradnju s Haškim sudom, ukidanje zakona o nadležnosti Srbije za procesuiranje ratnih zločina na prostoru cijele bivše Jugoslavije te osiguravanje prava hrvatskoj manjini.
I sastali se tako Johannes i naš Miro. Pogađate, dao čovjeku Miro ruku, potpisao, istina nije ga sve baš dobro ni razumio jer vrag je taj njemački, težak, tvrd. Popio Miro čašu šampanjca, slikali se fino i vratio se Miro u hotel i do jutra gledao u zid. Jebiga počeli zvonit telefoni iz Hrvatske. Tko te Miro slao? Koga si Miro pitao? Što potpisa crni sine? I dok si dlanom o dlan već Miro sletio u Hrvatsku i pojma nema o nikakvim pregovorima, razgovorima niti je ikada vidio ministra Johannesa.
Zamislite kako je tom nesretnom Jonhannesu s Mirom? Zvao čovjek veleposlanstva, mislio da ga zajebavaju, da ga je nategao neki papak koji se predstavio za ministra. Kuka naš Johannes ali ne zna on našeg Mira! Miro mu poslao poruku da će sve biti u redu, da se to on malo zajebava, da ne histeriše i čupa ono malo kose što ima, čim se malo prašina slegne eto Mira da sve potpiše što treba jer da mora hitno u Izrael.
Prati li tko putešestvije našeg ministra Kovača? Jebeš mi mater ako ja nisam jedini kojeg ti iznimno bogati bilateralni odlasci u inozemstvo zanimaju. Dobro, čovjek potpisuje putne naloge sam sebi pa nije ni nužno da ga tko prati ili pita gdje ide, a i kao ministra valjda bi trebao netko barem da ga pita, Miro što te nema? U Izraelu?
Što radiš crni Miro u Izraelu?
Evo taman sjedim i gledam u zid.
Što si sad napravio Miro?
“Hrvatska i Izrael imaju vrlo dobre odnose osim razdoblja Drugog svjetskog rata, što je bio rezultat velike igre, ali mi prihvaćamo odgovornost”, rekao je Kovač Izraelcima. Rekao naš Miro mrtav hladan kako su Hrvatska i Izrael uvijek imali jako dobre odnose. Osim u 2. svjetskom ratu, kad Izrael uopće nije postajao.
Država Izrael osnovana je 1948. godine, nakon masovnog pokolja Židova u Drugom svjetskom ratu, u kojem je sudjelovala i Pavelićeva NDH samo za neupućene.
I gdje je sada naš Miro? Mislim večeras? Još niste shvatili zar ne? Zvonio telefon cijeli dan iz Hrvatske. Ajmo se kladit što radi naš Miro u Tel Avivu, u hotelskoj sobi sa pogledom na glavnu ulicu?
Pa gleda u zid, što bi drugo radio. Mislite da on zna i riječ židovskog?