Fudbal je sport u kojem uvijek gube Englezi

Povezani članci

• ‘Gradonačelniče, Reisman ničim nije zaslužila Medalju Grada Zagreba!
• Nataša Šikić: Idiocracy
• „Mi, Hrvati!“ – po HRT-ovu nacional-neprofesionalnom obrascu
• E, MOJ SAŠA…
• Ljevak: “Odnos prema genocidu je pitanje ljudskosti a ne imena i porijekla”
• Marinko Čulić: Milanovićev šah crnim figurama

Engleska u ovom trenutku osim Waynea Rooneya nema niti jednog igrača prave svjetske klase, momci iz Liverpoola (Sturridge, Sterling, Henderson, Flanagan) tek trebaju da se dokažu, dok ostatak njihove reprezentacije ne izgleda ništa bolje od bilo koje osrednje svjetske reprezentacije.

Piše: Haris Ljevo

“Fudbal je igra u kojoj uvijek pobjeđuju Nijemci”, rekao je prije skoro 30 godina jedan od najvećih engleskih fudbalera svih vremena Gary Lineker. Možda bi ispravnije bilo da je rekao “fudbal je igra u kojoj uvijek gube Englezi”.

Zaista je neshvatljivo šta se dešava s nacijom koja je izmislila najpopularniju igru na svijetu. Englezima je fudbal više od igre, ali i od života. Oni uz sve dnevne obroke konzumiraju fudbal, sve znaju o fudbalu, ali opet nema rezultata. Ili misle da sve znaju.

Bili su prvaci davne 1966. godine na domaćem tlu, a pored toga još samo jednom su uspjeli otići dalje od četvrtfinala. U Italiji 1990. godine su zauzeli četvrto mjesto. Imali su velikih igrača kroz cijelu svoju historiju, nekad i velikih trenera, ali nisu uspjevali doći do rezultata.

Šta je razlog? Možda najviše njihova prepotentnost i potcjenjivanje protivnika. Misle da su najpametniji i da sve znaju, a stvarnost je ipak nešto drukčija. Glavne uloge u njihovim klubovima igraju stranci, a od deset najvećih engleskih klubova samo Newcastle United na klupi ima trenera Engleza.

Svakog vikenda milioni Engleza skupo plaćaju ulaznice i pretplatne kartice Sky Sportsu kako bi gledali i uživali u igrama Luisa Suareza, ali uvijek su ga gledali s dosta potcjenjivanja, nazivali su ga grubijanom, rasistom i kakvim sve ne pogrdnim imenima. Poluzdrav Suarez sinoć im je očitao pravu fudbalsku lekciju i s dva gola ih potopio. Njegove suze radosnice mogle su se protumačiti kao poruka “idite kući, ovdje za vas nema mjesta”.

Nakon 1:4 protiv Njemačke na prošlom Mundijalu u Južnoj Africi mislili su da ne može gore. Dali su otkaz preskupom Fabiju Capellu, a selektorsko mjesto dali su domaćem “stručnjaku” Royu Hodgsonu. S njim su odlučili podmladiti reprezentaciju i žrtvovati Euro u Poljskoj i Ukrajini kako bi u Brazilu i za dvije godine na Euru u Francuskoj ostvarili dobar rezultat. Međutim, iako još uvijek imaju teoretske šanse da prođu grupu u Brazilu, jasno je da je njihov projekat stvaranja moćne Engleske propao.

Engleska u ovom trenutku osim Waynea Rooneya nema niti jednog igrača prave svjetske klase, momci iz Liverpoola (Sturridge, Sterling, Henderson, Flanagan) tek trebaju da se dokažu, dok ostatak njihove reprezentacije ne izgleda ništa bolje od bilo koje osrednje svjetske reprezentacije.

Pred početak prvenstva Hodgson je kukao zbog povrede Alexa Oxladea-Chamberlaina, a ni Danny Welbeck nije bio siguran u nastup. Upravo u tome leži crna budućnost Gordog Albiona. Ako su oni igrači na kojima počiva budućnost engleske reprezentacije, onda im se ne piše dobro.

Da je Hodgson pred početak prvenstva otišao u Montevideo i zamolio lokalnog taksistu da mu “nahvata” nekoliko igrača za reprezentaciju, ovaj bi mu na ulicama Ciudad Vieje, Las Canterasa ili La Teje našao desetak 16-godišnjih dječaka koji cjelodnevno pikaju loptu, a bolji su od Welbecka i Chamberlaina. I većine engleskih igrača u mlađim reprezentativnim kategorijama.

Englezi na evropskim i svjetskim prvenstvima za omladince redovito prolaze loše, većina omladinskih škola radi loše. Trenerska akademija u Engleskoj prestala je proizvoditi kvalitetne trenere. I onih nekoliko mladih igrača stasalih u prethodnoj sezoni (Lallana, Rodriguez, Shaw, Chambers) dobili su šansu u Southamptonu kod trenera Mauricija Pochettina, koji dolazi iz Englezima mrske Argentine.

Roy Hodgson je nakon poraza od Urugvaja rekao kako ne razmišlja da podnese ostavku, a izgleda da ni FA ne razmišlja da mu uruči otkaz. Možda je to i očekivano, jer u FA-u znaju da su svi treneri, njihovi domaći, istog ili goreg kvaliteta. Pokušali su sa strancima Sven Goranom Erikssonom i Fabijom Capellom, ali ni to nije išlo. Jose Mourinho je za ITV rekao kako razmišlja o klupi Engleske, ali ne sada, već kada bude dovoljno star da mu svakodnevni rad u klubu bude predstavljao teret.

Englezi bi ga trebali sačekati, a možda do tada stvore i ponekog kvalitetnog igrača s kojim bi Mourinho konačno napravio dobar rezultat. U skorijoj budućnosti neće sigurno.