FTV I BHT1: IGNORIRANJE MOSTARSKOG FAŠIZMA
Povezani članci
Sarajevske sekcije Javnog RTV servisa BiH minimalizirale su napad koji se 14. februara desio u Mostaru. Za FTV je to bio tek mali incident, a na BHT1 je “bilo dobacivanja i verbalnih vrijeđanja”. A kako to izgleda kada je incident veći, FTV nam je pokazala izvještavanjem o ubistvu u Bihaću
Piše: Nidžara Ahmetašević, analiziraj.ba
FTV: Nagađanja, senzacije i uznemirujući prizori
10. – 16. februar 2015.
MUČNO NADURAVANJE OKO FOTELJA: Dnevnici javnih servisa u Bosni i Hercegovini uglavnom su posvećeni političarima koji se bave sami sobom. Barem tako izgleda ovo već mučno višemjesečno naduravanje oko formiranja vlasti i raspodjele fotelja. Javni servisi ne propuštaju priliku da nas obavijeste o svakom, ma koliko često besmislenom, novom dogovoru, svađi ili razgovoru. U masi priloga s takvim sadržajem, na kraju se izgubi smisao, ali i informacije važne za javnost. Gledaocu postaje prava poteškoća “probijati” se kroz ovakve dnevnike.
UDRI PO RS-u: U Dnevniku 2 FTV-a čini se da su se urednici i ove sedmice više bavili događanjima u Republici Srpskoj – po mogućnosti negativnim – nego u Federaciji, i to pomalo zbunjuje. Malo se upita gledalac šta, ustvari, rade entitetski emiteri? O čemu oni treba da nas izvijeste? Odgovor se čini jasan i jednostavan, ali gledajući dnevnik FTV-a, gledalac ostaje ponekad zbunjen.
SENZACIJA U PRVOM PLANU: Dnevnik FTV-a i dalje na senzacionalistički način izvještava o bitnim stvarima. Primjer je prilog o ljudima koji iz BiH odlaze na ratišta u Siriju i Libiju, emitovan 12. februara (uredila Amra Zaklan), koji počinje rečenicom: “Prema pisanju Facebook stranice.” Kakav je to izvor informacija? U istom prilogu koriste termin “prema našim saznanjima” bez da vidimo da li su ta saznanja utemeljena na bilo kakvim argumentima.
UZNEMIRUJUĆI PRIZOR: Senzacionalistički je počeo i Dnevnik 2 dan kasnije (Jadranka Milošević). Voditelj je počeo najavom o ubistvu advokatice – “nezapamćen zločin u Bihaću” – vrlo bombastično, deklamujući više nego saopćavajući informaciju, a onda u izvještaju sa terena prikazuju žrtvu prekrivenu bijelim čaršafom na kojem se vidi svježa krv dok ispod viri dio tijela. Možda porodica nastradale gleda dnevnik? Poznanici, prijatelji? Za svakoga je ovo vrlo uznemiravajući prizor.
DRŽAČI MIKROFONA: Još problematičniji je izvještaj o presudi za ratno silovanje u Višegradu koja je izrečena pred Sudom BiH. Na tren se čini kao da novinarka ne sluša sagovornike. Naime, predstavnica udruženja žrtava u jednom trenutku kaže kako nije zadovoljna presudom, ali za to krivi nepripremljeno tužilaštvo. Novinarka kao da nije čula ovo, jer da jeste, onda bi glasnogovornika tužilaštva, čiju je izjavu snimila, nešto o tome pitala. Barem bi trebalo to da se desi. Ovako, novinari služe glasnogovornicima da ispred njih drže mikrofone dok oni govore šta žele. Barem takva je slika na TV-u.
NAGAĐANJE O UZROCIMA: Senzacionalizam je bio primjetan i u dnevniku 14. februara (Rasim Borčak). Prilog o napadu na advokata u Tuzli popraćen je njegovim nagađanjima o uzrocima, na koje se novinar nadovezuje te u jednom trenutku izgovara imena nekih ljudi, prikazane su i njihove slike, koje bi, valjda, svi gledaoci trebali znati. Na kraju neupućeni shvate da je riječ o lokalnim kriminalcima.
UPITAN PRILOG O DILERIMA: Možda ne senzacionalistički, ali sigurno upitan je i prilog o hapšenju grupe dilera u Zenici 16. februara (Jadranka Milošević). Naime, sudeći prema izvještaju dopisnice, kod uhapšenih u ovoj, valjda, velikoj akciji – a ako je u centralnom dnevniku, trebala bi biti takva – pronađeno je ravno pola kilograma marihuane i kilogram droge speed. To je količina koja zaista nije vrijedna spomena u medijima, jer je isključivo rutinska policijska akcija. Ako nije, tim gore.
PLUS SEDMICE
Da FTV ima dobrih novinara, vidjelo se i u drugoj polovini dnevnika od 13. februara, kada je emitovan prilog o višegodišnjim prijetnjama građanima Kantona Sarajevo da će u zimskim danima ostati bez plina. Dobro odabrana tema i izuzetno profesionalno pripremljena. Sličnih priloga ima u svakom dnevniku FTV-a, ali manje nego onih koji su senzacionalistički.
MINUS SEDMICE
Godine 2015. je već vrijeme da se žena na čelu nekog suda ili sindikata nazove predsjednica, a ne predsjednik. Isto tako, žene su radnice, profesorice, glasnogovornice… Javni servis ima obavezu biti rodno osjetljiv u svojim izvještajima, iako vrlo često to nije.
OCJENA 6
BHT1: Teme bitne građanima
10. – 16. februar 2015.
EKOLOŠKA OSVIJEŠTENOST: Centralni dnevnik BHT1 obilovao je interesantnim prilozima ove sedmice. Uspjeli su pronaći teme koje su bitne građanima a da nisu samo politika. Govorili su o radnicima koji odlaze u strane zemlje na rad i gdje ih iskorištavaju, o niskim cijenama goriva u BiH i mogućnostima da država profitira od toga, o epidemiji gripe. Također, u dnevnicima BHT1 uvijek su prisutne teme iz ekologije.
FILMSKA PRIČA O GLADNIM LJUDIMA: Izdvaja se gotovo filmska priča iz nekadašnjeg izbjegličkog naselja Hutovići kraj Zenice, emitovana 14. februara (Blažica Krišto). Prizore gladnih i nesretnih ljudi koji još uvijek tu žive – 20 porodica, sa djecom i starijim osobama – teško je gledati. U kućama u kojim borave nema grijanja, poluruševne su, vlada zastrašujuća bijeda. Na kraju novinar razgovara sa nekim zvaničnikom koji obećava izgradnju zgrada. Ali takva izjava čini sve što smo vidjeli još težim i bolnijim jer pokazuje nemar nadležnih. Tim ljudima je danas hladno. Već godinama im je hladno i gladni su. Novinar je odlučio emitovati i izjavu stanovnice ovog naselja koja kaže: “Isto kao da ne postojimo i kao da nikada nismo ni postojali.” Ova rečenica odlično ilustruje nemar prema ovim ljudima.
MINUS SEDMICE
Opet su glavne “zvijezde” bili političari i beskrajne priče o formiranju vlasti, najčešće bez ikakvog kritičkog osvrta.
PLUS SEDMICE
Izvrsna javljanja novinara s terena, sa pričama kojih u drugim medijima nema, a koje su vrlo bitne.
OCJENA 7
UPOREDNA ANALIZA
Najmanje dva su razloga zašto FTV i BHT1 i ove sedmice dobijaju niske ocjene i pored kvaliteta nekih od urađenih priloga. Prvi je da su potpuno minimalizovali incident koji se desio u Mostaru tokom obilježavanja dana oslobođenja grada od fašizma u Drugom svjetskom ratu. Za FTV to je bio tek mali incident (uredio Rasim Borčak), a na BHT1 je “bilo dobacivanja i verbalnih vrijeđanja” (Blažica Krišto). Fašistički ispad na dan obilježavanja borbe protiv fašizma veliki je incident. Pritom, BHT1 prikazuje mladiće koji dobacuju, među kojima je i jedan koji diže ruku u ustaški pozdrav te gestikulira klanje. FTV javlja da su dvojica mladića uhapšena, ali ne i šta će se desiti s njima. Niko ne postavlja logično pitanje – ima li fašizma danas u Mostaru?
Još teže je shvatiti s kojim pravom javni servisi koriste termin “županija” uprkos ustavnoj odluci koja to zabranjuje. Kakva poruka se šalje na taj način? U čijem interesu je tako nešto?
Podsjećamo (mada novinari javnih servisa ovo sigurno dobro znaju), da je županija “administrativno teritorijalna jedinica u Hrvatskoj od 10. st. (→ župa); obnovljena u Republici Hrvatskoj 1992. Na čelu županije je župan”. (Hrvatski leksikon).
Također, podsjećamo da je 2001. godine Ustavni sud BiH potvrdio presudu Ustavnog suda FBiH i odlučio da je ustavni naziv za administrativnu jedinicu kanton i da njime upravlja predsjednik. Istom odlukom su nazivi “županija” i “guverner”, koje preferiraju kantoni sa hrvatskom većinom, proglašeni neustavnim.
IZDVOJENO
Većina medija, ne samo u BiH nego i regiji, primijetila je, blago rečeno, čudne goste na inauguraciji nove predsjednice Hrvatske. Javni servisi u BiH to nisu vidjeli. Ili nam nisu rekli. No, dugo smo gledali u kadru naša tri člana Predsjedništva. (Da li svaki od članova na početku mandata dobije i sunčane naočale? Djeluje kao da svi imaju iste, isto sjede, isti izraz na licu imaju. Tri, a svi kao jedan.)