Fotogalerija: Točka na U

Izdvajamo

• Činjenica je, međutim, da je nedavno postavljeni ministar kulture jedan dio političkog vijeka proveo u ekstremnim političkim opcijama, i da se nikada nije ogradio od svoje prošlosti. Dosad se, naime, izričito fokusirao na opovrgavanje optužbi da se u njegovim recentnijim izjavama radi na relativiziranju istine o Drugom svjetskom ratu, ističući kako su mu sve sporne rečenice istrgnute iz konteksta. Kontekst u ovoj priči je, međutim, taj da je Hasanbegović bio suradnik lista koji se zove ‘Nezavisna Država Hrvatska’, da je pod uredništvom Pavelićeva zeta veličao ustaški pokret, nazivajući njegove pripadnike ‘mučenicima’ i ‘istinskim herojima’, te da je, na koncu, tamo pozirao s ustaškom kapom na glavi.

Povezani članci

• Džepni fašizam
• Prokletstvo Saše Geševskog
• Novinarski prosvjed: Dosta nam je progona!
• Dan mladosti
• Falsifikovanje Kozare
• Vodeći svjetski mediji zgroženi komemoracijom Praljku

Ekskluzivno donosimo: Zlatko Hasanbegović (na slici gore lijevo) fotografirao se s ustaškom kapom 1996. godine i u časopisu ‘Nezavisna Država Hrvatska’ pisao članke o ustašama kao herojima i mučenicima, te o ‘ujedinjenoj Domovini od Mure, Drave i Drine, pa do Jadranskog mora’

Piše: Hrvoje Šimičević, portalnovosti.com

Ministar kulture Zlatko Hasanbegović devedesetih je u listu ‘Nezavisna Država Hrvatska’ nedvosmisleno veličao ustaški pokret i zazivao Hrvatsku do Drine, slikao se s Mladenom Schwartzom, Velimirom Bujancem i zetom Ante Pavelića, a na jednoj fotografiji je pozirao i s ustaškom kapom na glavi.

Mjesečnik ‘NDH’ u to je vrijeme vodio i uređivao Srećko Pšeničnik, Pavelićev zet i predsjednik Hrvatskog oslobodilačkog pokreta (HOP), ustaške stranke koju je osnovao poglavnik. U novinama koje su od naslovnice do zadnje stranice u potpunosti posvećene ‘pridržavanju nauka i djela Ante Pavelića’, te negiranju ili relativizaciji zločina Nezavisne Države Hrvatske, Hasanbegović je tijekom 1996. napisao najmanje dva teksta.

Predstavljen kao student Odsjeka za povijest na Filozofskom fakultetu, u jednom se tekstu za ‘NDH’ osvrće na povijest muslimana u Hrvatskoj, posebno naglašavajući njihov kulturni i politički procvat tijekom Pavelićeve vladavine. U nešto kraćem komentaru, popraćenom fotografijom svečanog otvaranja zagrebačke džamije, na kojima se nalaze poglavnik i muslimanski uglednici iz ustaškog pokreta, Hasanbegović progovara i protiv pokušaja ‘podiele’ Bosne i Hercegovine. Protagoniste takve politike optužuje da u toj ‘paklenoj nakani nisu prezali ni od zlorabljenja časnih simbola i imena ustaških heroja, čije se mučeničke i šehidske kosti sada prevrću u zemlji od jada i stida što im nanesoše pedeset godina kasnije, njihovi tobožnji sljedbenici’. Kao alternativu tadašnjim ‘lažnim Starćevićancima’ Hasanbegović suprostavlja autentične sljedbenike Starčevića i ustaških ‘heroja’ i ‘mučenika’, poput njega, koji teže stvaranju Velike Hrvatske, sukladno Pavelićevim planovima.

Hasanbegović progovara i protiv pokušaja ‘podiele’ Bosne i Hercegovine. Protagoniste takve politike optužuje da u toj ‘paklenoj nakani nisu prezali ni od zlorabljenja časnih simbola i imena ustaških heroja, čije se mučeničke i šehidske kosti sada prevrću u zemlji od jada i stida…’

‘Upravo zbog tih istinskih heroja, mučenika i šehida koji svoj život položiše na oltar domovine, od bleiburških poljana pa do Foče i Fazlagića kule, dužnost je svih nas, autentičnih hrvatskih nacionalista i starćevićanaca poniženih, prevarenih i poraženih muslimana i katolika, skinuti krinke sa lica današnjih opsjenara, licemjera i moralnih nakaza i pokazati put k izlazu iz ovog mračnog tunela, prema pomirbi slozi i vjerskoj toleranciji, u istinski slobodnoj i ujedinjenoj Domovini od Mure, Drave i Drine, pa do Jadranskog mora’, nadahnuto piše tada 23-godišnji Hasanbegović.

Aktualni ministar kulture je kao suradnik u impressumu ‘NDH’ naveden od travnja do studenog 1996. godine, ali se kao autor pojavljuje od veljače i prvog broja koji je, nakon više desetljeća redovnog izlaženja u inozemstvu, tiskan u Hrvatskoj. Iz Kanade ga je preselio Pšeničnik, politički emigrant i tadašnji predsjednik HOP-a, koji je ovu stranku, unatoč kontroverzama i navodima o ustaško-terorističkoj prošlosti, uspio registrirati u Hrvatskoj početkom devedesetih godina. Stranka i dalje postoji u Hrvatskoj, promičući Pavelićeve ideje, ali njena aktivnost je minorna, premda prema podacima od prije nekoliko godina ima 650 članova.

Sam Hasanbegović svoje je aktualne istupe o mlađim danima ograničio na demantiranje navoda kako je tada bio član HOP-a. Na jednoj od fotografija objavljenih u ‘NDH’, međutim, uredništvo lista kojeg izdaje HOP opisuje ga kao ‘mladog HOP-ovca’. Na drugim fotografijama, pak, Hasanbegović je opisan kao član radikalnih Mladih Hrvatskih Desničara, koje je svojevremeno vodio Velimir Bujanec. Na jednoj od njih Hasanbegović je snimljen u društvu Mladena Schwartza, koji je tijekom devedesetih promovirao uspostavljanje fašizma u Hrvatskoj. Bez obzira na formalno-pravnu narav njegove povezanosti s Pavelićevom ili Bujančevom partijom, činjenica je kako se u to vrijeme intenzivno družio s njihovim isturenim članstvom, u pravilu na događajima radikalne desnice. To sugeriraju i fotografije koje su priložene uz različite tekstove. Na njima vidimo Hasanbegovića kako prosvjeduje protiv Daytonskog sporazuma, sudjeluje na komemoraciji na Bleiburgu i pozira na splitskoj Rivi, s ustaškom kapom na glavi. Na Bleiburgu je, primjerice, uslikan s predstavnicima mladeži HOP-a i Pavelićevim zetom, inače autorom pripadajućeg teksta. U reportaži iz Bleiburga, između ove i fotografije s obiljem ustaških insignija, Pšeničnik otvoreno veliča ustaše.

Kao alternativu tadašnjim ‘lažnim Starćevićancima’ Hasanbegović suprostavlja autentične sljedbenike Starčevića i ustaških ‘heroja’ i ‘mučenika’…, koji teže stvaranju Velike Hrvatske, sukladno Pavelićevim planovima

U Splitu pak Hasanbegović pozira s pet mladića. Svi su opisani kao ‘mladi nacionalisti’. Među njima je i spomenuti Bujanec, koji u intervjuu priloženom uz fotografiju najavljuje da je ‘budućnost njihova’, uoči parlamentarnih izbora u listopadu 1995. godine. Na sve tri opisane fotografije Hasanbegović je u društvu Bujaneca, koji će naknadno postati član mladeži HOP-a, predstavnik upravnog vijeća lista ‘NDH’ i njihov PR, odnosno ‘pročelnik za promičbu’. Voditelj Bujice je, naime, u tim mjesecima bio jedan od brojnih članova mladeži HSP-a, i Mladih Hrvatskih Desničara, koji su kolektivno prešli u HOP. Prema njegovoj izjavi, radilo se o čak 10.000 članova. Mnogo je bilo razloga za njihov prelazak u HOP, napisao je Pavelićev zet u ‘NDH’, ali ključni je nezadovoljstvo činjenicom da su pravaši maknuli Pavelićeve slike iz svih ureda.

Bujanec se u međuvremenu nastojao ‘očistiti’ od nacifašističke prošlosti koju je u tim godinama obilato upražnjavao, posebno u mjesečniku NDH. Suborac iz mladosti, sada ministar kulture, postat će čest gost u njegovoj emisiji ‘Bujica’. Baš tamo je 2015. godine dao izjavu o tome da bi se državno pokroviteljstvo nad komemoracijom u Jasenovcu trebalo ukinuti, jer da se, umjesto odavanja počasti žrtvama, ondje radi na rehabilitaciji jugoslavenskog komunizma. Tijekom 1996. Hasanbegović postaje predsjednik mladeži HČSP-a, a na toj poziciji ostaje do konca 1997. U tekstu na stranicama HČSP-a navodi se kako je baš u njegovo vrijeme organizacija dobila na snazi i jačanju.

Tada je stranku vodio Ivan Gabelica, koji je nakon parlamentarnih izbora i osvojenog mandata u saboru izašao iz HSP-a i reaktivirao HČSP. Gabelica se godinama bavio rehabilitacijom ustaškog pokreta, ističući kako je njegovo službeno proskibiranje posljedica jugokomunističke historiografije. O njegovom ideološkom habitusu ponajbolje svjedoči činjenica da su ga u tome razdoblju Mladen Schwartz i Pšeničnik favorizirali kao jedinog dostojnog da predvodi svepravaško ujedinjenje. HČSP se nije razlikovao od Gabeličinih ideoloških preferencija. Devedesetih su s HOP-om organizirali mise za Pavelića, koje i dalje redovno posjećuju u strogom centru Zagreba. Sudjelovali su i na kontraprosvjedima protiv nevladinih udruga koje su u to vrijeme tražile povratak naziva Trga Žrtava fašizma, te su ometali većinu Zagreb Prideova.

Njihovi afiniteti prema NDH njeguju se do današnjeg dana, bilo da je riječ o korištenju pozdrava ‘Za dom spremni’, šurovanju s neonacističkim grupacijama poput mađarskog Jobbika ili recentnijim promotivnim video-klipovima na YouTubeu, u kojima pripadnici njihove mladeži vabe nove članove koristeći propagandne plakate iz NDH. Premda su se u medijima pojavile informacije da je Hasanbegović bio član ove stranke sve do prije nekoliko godina, do zaključenja ovoga teksta nismo uspjeli doći do potvrde takvih navoda.

Činjenica je, međutim, da je nedavno postavljeni ministar kulture jedan dio političkog vijeka proveo u ekstremnim političkim opcijama, i da se nikada nije ogradio od svoje prošlosti. Dosad se, naime, izričito fokusirao na opovrgavanje optužbi da se u njegovim recentnijim izjavama radi na relativiziranju istine o Drugom svjetskom ratu, ističući kako su mu sve sporne rečenice istrgnute iz konteksta. Kontekst u ovoj priči je, međutim, taj da je Hasanbegović bio suradnik lista koji se zove ‘Nezavisna Država Hrvatska’, da je pod uredništvom Pavelićeva zeta veličao ustaški pokret, nazivajući njegove pripadnike ‘mučenicima’ i ‘istinskim herojima’, te da je, na koncu, tamo pozirao s ustaškom kapom na glavi.

Kad je nedavno upitan o kontroverzama oko ministra Hasanbegovića, premijer Tihomir Orešković kazao je za kako je ovaj zapravo antifašist. Istu stvar Orešković je ponovio ove srijede u izjavi za Hrvatski radio, dodajući još kako je Hasanbegović ‘uvjereni antifašist’. Nakon ovih informacija čekamo i premijerov treći istup.