Finansijki kolaps Mostara

Povezani članci

• Da li se Bosna vratila u devedesete
• Srednja Bosna: ključ opstanka Bosne i Hercegovine
• ERS je zaključio da je podrška EU vladavini prava na zapadnom Balkanu doživjela neuspjeh – 700 miliona eura za potemkinovske kulise
• Protestno pismo EU: Zovko nije protestirala kad je Austrija zabranila slavljenje fašista u Bleiburgu
• Darkwood Dub dolazi u Mostar
• KUD JE NESTALA POBJEDA

E, sad se vraitmo na onaj Bešlićev budžet od pedesetak miliona. Šta on znači u ovakvoj dubiozi i gubitku. Ne znači ništa, odnosno znači onoliko koliko i kašika soli na ogromni lonac od 1000 litara tanke i porozne juhe kakva se u posljednjih šest mjeseci masovno konzumirala u Mostaru.

Piše: Nermin Bise

Budžet Grada Mostara kojeg je neki dan samovoljno i na svoju ruku nametnuo nelegalni gradonačelnik tog grada Ljubo Bešlić prividno je ublažio muke građana Mostara koji ovise o finansiranju iz gradskog budžeta. Za više od pola godine otkako je Mostar ni na nebu ni na zemlji, bez održanih izbora, bez potvrđenih vijećnika i bez legalno izabranog gradonačelnika, Mostar je pretrpio ogromne gubitke. Opet su najviše ispaštali građani. Uzme li se u obzir podatak da u Mostaru živi približno 100.000 stanovnika i izračuna li se da je minimalna dnevna potrošnja po jednom stanovniku pet maraka, svaki dan od nastanka potpune paralize gubitak je iznosio pola miliona maraka. Za mjesec dana Mostar je u dubiozi za 15 miliona, a kada se to pomnoži s periodom od šest mjeseci dođe se do zapanjujućeg gubitka koji je iznosio 90 miliona maraka.

Budžet kojeg je Bešlić nametnuo veći je malo od 50 miliona, što znači da ustvari on i ne predstavlja nikakvo ohrabrenje, niti rješava nagomilane probleme i ogromne dubioze i troškove. Do iznosa minusa od 90 miliona došli smo samo računajući minimum troškova za dnevnu ishranu po glavi stanovnika Mostara. Ukupna cifra se udvostručuje, pa i trostruka je kada se zbroje troškovi koje su građani Mostara morali podmiriti za režije: struju, vodu, telefon, grijanje, odvoz smeća, te ostale takse iz oblasti komunalija. Praktičnim izračunom nakon i ovih zbrajanja i množenja za period od proteklih šest mjeseci dolazi se do iznosa od preko 250 miliona maraka.

Potom dolaze krediti i otplaćivanje mjesečnih rata, a približno 30.000 Mostaraca je u kreditima. Sada ona ukupna dubioza i gubitak debelo prelazi preko pola milijarde maraka, koja se za šest mjeseci jednostavno morala nekako okrenuti kroz Mostar na sve načine, ali jednostavno kako je to bilo moguće kad je na sceni blokada. Rijetki su oni koji ne ovise o Gradu kad su finansije u pitanju, jer su se uhljebili i nakačili na kantonalni, federalni ili državni budžet, i vjerovatno su ti relativno rijetki ostavljajući svoj novac u Mostaru održali na životu ovu ogromnu masu ljudi na ivici gladi ovisnih o finansiranju iz Grada Mostara.

E, sad se vraitmo na onaj Bešlićev budžet od pedesetak miliona. Šta on znači u ovakvoj dubiozi i gubitku. Ne znači ništa, odnosno znači onoliko koliko i kašika soli na ogromni lonac od 1000 litara tanke i porozne juhe kakva se u posljednjih šest mjeseci masovno konzumirala u Mostaru.