FACE TV I ATV: KONTROVERZNA POSJETA I TRADICIONALNO SRPSKO GOSTOPRIMSTVO
Povezani članci
- Djeca žele u zajedničke škole: Dosta nam je segregacije!
- Uvrede, klevete i gadosti: Šešeljeva knjiga o Bojanu Tončiću
- Bilježnica Robija K.: Vijesti iz Brazila
- Mostar proslavio svoj rođendan: Antifašiste grupica proustaške mladeži zasula kamenjem
- Čulić: Konsenzus ni o čemu
- Emir Suljagić pita Mirjanu Kasapović: Ko je ono srušio Stari most?
ATV i Face TV proizvodile su kvalitetno i odgovorno novinarstvo ove sedmice. Ipak, izvještavanje o posjeti bh. Predsjedništva Srbiji ukazalo je na stare boljke našeg novinarstva. Obje televizije su izražavale političku naklonost, ali je Face TV ponudila glavne informacije publici, dok se ATV pretvorio u PR-službu srpskog premijera Aleksandra Vučića
Piše: Uglješa Vuković, analiziraj.ba
ATV: KAKO SE STVARA(O) MIT O DOMAĆINSTVU GOSPODARA VUČIĆA
16. – 22. juli 2015.
PRESJEK SKUPŠTINSKOG RADA: ATV nas je u petak podsjetila na kvalitet svoje političke redakcije, pa smo u izvedbi Rade Kokošar mogli saznati više o dosadašnjem radu Narodne skupštine RS. Ideja da se rad zakonodavnog tijela ukratko predstavi kroz najzapaženije javne događaje, percepciju javnosti, ali i kroz rezultate dosadašnjeg rada zaslužuje svaku pohvalu. Kokošar je u svega nekoliko minuta predstavila zakonodavce kroz njihovu političku nekulturu, nestabilnu skupštinsku većinu, ali i kroz osvrte na naj(ne)aktivnije poslanike.
PREKRATKO O KRATKOFILU: Rijetke su prilike kada ATV izvještava u Vijestima o događajima iz kulture, a kada se za to odluče obično se radi o gradskoj aktuelnosti koja ne može proći neopaženo. Upravo o tome se radilo u slučaju festivala kratkog filma Kratkofil, koji obogaćuje festivalsku i kulturnu ponudu Banjaluke, o čemu nas je korektno izvjestila Zorica Petković (utorak 21. jul). Ipak, pored izjava organizatora i kratkog pregleda sa pressice, Kratkofil je zaslužio izdašniji osvrt na takmičarski i revijalni program jer radi se o jedinstvenom i sadržajnom festivalskom događaju koji nadmašuje našu kulturnu scenu. U prilogu je nedostajalo više informacija o takmičarskim filmovima, eventualnim kontroverzama koje prate djela koja će biti prikazana, ili informacijama o tome koja su to najznačajnija ostvarenja prema stavu kritike. Ukratko, prilogu je nedostajalo sadržaja i kreativnosti, ali to je moguće ispraviti već u idućim danima bilježenjem atmosfere na otvorenom kinu u ambijentu Kastela.
SAV TAJ FOLK: U te tri riječi mogao bi stati opis posjete članova Predsjedništva BiH premijeru Srbije koji se desio u srijedu, 22. jula. Naglasak – u uredničkoj priredbi Igora Požgaja – bio je na uručenim poklonima, pjesmama što su se naručivale, kolu koje se zaigralo. Ponajmanje je bilo govora o razlozima posjete, a gotovo nimalo o onome što su poručili ili saopštili akteri susreta. Suština je, pod uslovom da je ista i postojala, izgubljena u trijumfalnom isticanju srpske dobrodošlice. “Srdačni doček”, “idilična press konferencija”, “Srbija je pokazala šta znači biti domaćin”… To su samo neke od odrednica koje su korištene, a kojima su se veličali atmosfera i ambijent navodne naročite ugodnosti u okviru koje se posjeta zbivala. Gledalac je mogao steći utisak da se radi o naručenoj reklami proizvoda ili brenda zvanog tradicionalno srpsko domaćinstvo. Umjesto: prilog potpisao, prikladno bi bilo reći: mašnu ručno svezaoAleksandar Vučić.
PLUS SEDMICE:
Prilog Rade Kokošar jer je izložila skupštinski rad javnosti kratkim, efektnim i atraktivnim ocjenama o dosadašnjim rezultatima.
MINUS SEDMICE:
Spektakularizacija nebitnih detalja u posjeti Predsjedništva BiH Beogradu.
OCJENA: 5
FACE TV: ZNAČAJAN NAPREDAK U ODNOSU NA PROŠLU SEDMICU
16. – 22. juli 2015.
U ULOZI JAVNOG SERVISA: U utorak je dnevnik otvoren izvještajem o požarima širom BiH, a odmah zatim gošća je bila portparolka Federalne uprave za civilnu zaštitu. Urednica Erna Saljević bila je pripremljena i fokusirana dok je vodila razgovor, pazeći na to da gledaoci ne ostanu uskraćeni za bitne informacije. Urednička odluka da se o požarima govori u specijalnom razgovoru sa upućenom osobom primjer je javno odgovornog ponašanja i trenutak kada Face TV preuzima ulogu javnog servisa.
SUPTILNA INTONACIJA: Dan poslije, Erna Saljević pomno izvještava publiku o posjeti Predsjedništva Beogradu puštajući njihove izjave, kao i osvrte srpskog premijera. Iako je na mahove akcenat bio na samoj atmoferi i ambijentu u kojem se posjeta dogodila, Face nije podlijegao svečarskoj euforiji i gledaoci su se mogli informisati o porukama koje su poslate. U najavi priloga urednica je odlučila saopštiti da je na baš taj dan Vojska RS ispalila najviše granata na Sarajevo. Isticanje te činjenice u uvodu moglo bi se protumačiti i kao intoniranje priloga koji je uslijedio, a koji je sam po sebi pristojno priređen. No, s druge strane, sama intonacija je učinjena dovoljno suptilno. Navođenjem činjenice koja sama za sebe dovoljno govori. Drugim riječima, da li se to Face-uredništvo uči vještijem intoniranju ili izražavanju vlastitih stavova kroz pripremljene priloge?
IZDVOJENO:
Odmah poslije priloga o posjeti Predsjedništva slijedi rečenica kojom voditeljica i urednica Saljević nastavlja program: “Posjeta koja nije mogla izazvati ništa drugo do kontroverzu…“ Potom slijede oprečne izjave parlamentaraca od kojih su neki, bar prema njihovim izjavama, odviše emotivno doživjeli sporni odlazak kod premijera Srbije. Ali sporno je što se u jeziku voditeljice, u dijelu u kojem se najavljuje sadržaj, koriste pretjerano subjektivne i definitivne tvrdnje (“nije mogla izazvati ništa drugo do…”).
PLUS SEDMICE:
Odgovorno o požarima uz posebno pripremljen razgovor. Na razini uloge javnog servisa.
MINUS SEDMICE:
Nije ga bilo.
OCJENA: 8
KOMPARATIVNA ANALIZA:
U slučaju beogradskog susreta bh. Predsjedništva i srpskog premijera, Face TV je očitala lekciju ATV-u ne dopuštajući si upuštanje u sve tričarije i sporednosti kojima se prodavao brend o srpskom domaćinstvu. Sasvim ispravno, urednica Saljević usredsredila se na sadržaj izjava koje su date, dok nas je ATV bulevarski držao u pikanterijama beogradskog nadnaravnog gostoprimstva. Obje televizije su (ne)posredno izražavale političku naklonost, ali je sarajevska televizija obradila sadržaj i dostavila informacije publici ne pretvarajući se tek u glasilo jednog političkog mišljenja. S druge strane, ATV je izgledao kao PR služba srpskog premijera, odlučna da muzikom i folklorom ispromoviše dobrosusjedstvo i regionalno pomirenje bez ijedne suvisle riječi. Simptomatično je da dvije bh. televizije imaju toliko različit pristup posjeti naših zvaničnika drugoj zemlji, što samo svjedoči da mediji ocrtavaju podijeljenost ovdašnjeg društva.