Evolucija pape Franje u Antikrista

Povezani članci

• Mirko Kovač: Izbor jezika je izbor slobode
• Radovan Karadžić pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora
• Bajtal: Nemamo zemlju u kojoj će živjeti ljudi – a ne etno podanci
• Memento! Ubistvo Rame i stradanje Avdićevih
• Barroso uvjeren u evropsku budućnost BiH
• Dekanica fašistica

Prošlog su tjedna mediji, koji od pape Franje uporno prave pop-zvijezdu, uzeli nekoliko njegovih rečenica o teorijama evolucije i Velikoga praska, pa ih upakirali kao još jedan senzacionalni dokaz o revolucionarnom djelovanju sadašnjega poglavara Svete Rimske Crkve. Iako baš ništa od toga što su citirali iz pontifeksova govora na plenarnoj sjednici Papinske akademije znanosti – ni to da »znanstvene teorije, pa i teorija Velikoga praska po kojoj je svemir nastao prije 13,7 milijardi godina, kao i ideja da je život nastao evolucijom, nisu u suprotnosti s katoličkim naukom«, ni to da »evolucija u prirodi nije suprotna pojmu božanske kreacije jer evolucija zahtijeva stvaranje bića koja evoluiraju«, kao ni to da »Veliki prasak koji se danas smatra podrijetlom svijeta nije suprotan stvaralačkoj intervenciji Boga« već da »naprotiv, on nju zahtijeva« – nije ni revolucionarno ni senzacionalno.

   Napuhujući revolucionarni imidž pape Franje, mediji su uspjeli previdjeti da su se i u Crkvi dogodili neki evolucijski procesi i da je nakon skoro stogodišnjeg anatemiziranja Darwinova nauka jedan rimski papa – Pio XII. u enciklici »Humani generis« iz 1950. – priznao da je teorija evolucije ozbiljna znanstvena hipoteza čije postavke zaslužuju da ih istražuju i prirodoslovci i teolozi. Previdjeli su i da je Drugi vatikanski koncil iskazao žaljenje zbog toga što je Crkva kroz povijest znala negirati pravo znanstvenika da do svojih spoznaja dolaze bez robovanja vjerskim autoritetima. I da je u sljedećoj fazi evolucije papa Ivan Pavao II. običavao govoriti i pisati kako »nove spoznaje daju povoda da u teoriji evolucije vidimo više od hipoteze«, te da je potom i Franjin prethodnik u evolutivnom nizu vatikanskih pomiritelja Svetoga pisma s Darwinovim pisanijama o podrijetlu vrsta – papa Benedikt XVI. – ukazivao na kršćansku sliku svijeta po kojoj je »svijet u svojim pojedinostima nastao u veoma zamršenom evolucijskom procesu«, premda »on u svojoj srži ipak proizlazi iz Logosa«.

   Na tom je tragu i papa Franjo iznio svoje tvrdnje o kompatibilnosti teorija evolucije i Big Banga s katoličkim naukom, kazavši i ovo: »Kad čitamo o stvaranju u Knjizi Postanka, mi riskiramo Boga zamišljati kao čarobnjaka, koji čarobnim štapićem može činiti štogod poželi. No, to nije tako, on je ljude stvorio i potom ih pustio da se razviju prema unutarnjim zakonima što ih je podario svakom kako bi mogli postići ispunjenje.« Odbijajući da Boga doživljava i tumači kao opsjenara, papa nije doživio samo to da ga tabloidi i portali proglašavaju čarobnjakom koji će preporoditi Crkvu, već i to da bude prozvan Antikristom i Sotonom.

   Dogodilo se to u zemlji Hrvatskoj, gdje je tri dana nakon što su svijetom odjeknule Franjine riječi iz Papinske akademije znanosti, na portalu Dnevno.hr objavljen tekst Elvisa Duspare pod naslovom »Evolucija je sotonino djelo, a Bog nije majmun!«. Našao se tako pravi čovjek – urednik i nakladnik katoličkog mjesečnika krštenoga biblijskim imenom Nacija – na pravome mjestu – portalu koji je zadužio suvremenu znanost u Hrvata promovirajući »otkrića« poput onoga da je Zemlja ravna ploča pod kupolom od leda i stakla – da dokaže kako je poglavar Svete Rimske Crkve u sukobu s pravom vjerom katoličkom.

   Istinabog, Duspara ni na jednome mjestu ne spominje papino ime; ni kada upozorava: »Kada čujete da netko trkelja gluposti i prihvaća evoluciju znajte da taj nema pojma. Za evoluciju ne postoji niti jedan jedini znanstveni dokaz!«; ni kada presuđuje da »onaj tko prihvaća hipotezu evolucije negira otkupiteljsku žrtvu Isusa Krista na križu i na taj način staje među one koji su protiv Isusa Krista«, jerbo »ne postoji strašnije učenje u povijesti čovječanstva nego je to evolucija« čije su posljedice »abortus, eutanazija, fašizam, komunizam, rodna ideologija, seksualna revolucija…«; ni kada ekskomunicira onoga tko »prihvaća sotonski nauk evoluciju«, budući da »po Tridentskom saboru takav više nije katolik«.

   No, da nije teško prepoznati na koga je autor ciljao, potvrđuje i reakcija čitatelja potpisanog u javnosti dobro poznatim imenom katoličkoga laika Josipa Kokića, koji u nekoliko postova ispod Dusparina teksta iznosi svoje konstatacije o »Nečastivom koji je očito ušao u pore Vatikana« i o »papi koji više očito nije Petrov nasljednik nego nešto i netko sasvim drugi i za suprotne ciljeve od Krista«, te da »prevedeno to može biti samo Antikrist«. Stoga zaključuje da »biskupi, kardinali i brojni drugi klerici koji su istinski vjernici moraju javno i pismeno udruženi zahtijevati odreknuće od Sv. Stolice« čije časti papa Franjo »nije nimalo dostojan«.

   Pa kad se sve to pročita, biva nam jasnijom i stoljetna skepsa prema Darwinovoj teoriji. Jer neka stvorenja na Zemlji još uvijek nisu, a teško da će i ikada biti, zahvaćena procesom evolucije. Ona su ostala onakva kakvima ih je svojedobno napravila Crkva i sada se više ni njoj ne daju popraviti. Treba li tome bjelodanijih kontraevolucijskih dokaza od onih upravo citiranih?