ENG
Povodom teksta Moj odgovor njima Ene Begović-Sokolija u kojem me optužuje za višegodišnji mobing koji sam tobože provodio nad njom kao asistenticom i docenticom na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, iznosim sljedeće činjenice:
1. Njeno ime nikada nisam pominjao u javnosti niti dovodio u bilo kakvu vezu s bilo kojim događajima, pogotovo ne u vezu s medijskom hajkom kojoj sam izložen u posljednje vrijeme u medijima koji se u javnosti percipiraju kao glasila Stranke demokratske akcije.
2. Njeno ime nisam pominjao ni kada sam javnost obavijestio o nasrtaju Mahira Sokolije na mene, uz krvožednu prijetnju o klanju zubima u kafeteriji na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
3. Njeno ime nisam pominjao ni u kakvom negativnom kontekstu ni na sjednicama Vijeća odsjeka za književnost naroda BiH, ni na sjednicama Nastavno-naučnog vijeća Filozofskog fakulteta u Sarajevu, što se može provjeriti pukim uvidom u zapisničke materijale.
4. Nisam osporavao njeno napredovanje i izbor u zvanje docentice, niti sastav komisije za odbranu njene doktorske disertacije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. To se također može provjeriti u zapisnicima sa sjednica Nastavno-naučnog vijeća i Vijeća Odsjeka za književnost naroda BiH.
5. Mentor za njenu doktorsku disertaciju bio je lingvist (iz razloga kolegijalnosti prema tom kolegi ne želim u javnost iznositi njegovo ime), a tema je bila vezana za povijest književnosti, pa je mentor, prema zakonskim odredbama, morao imati izbor iz uže oblasti vezane za hrvatsku književnost. Da sam imao namjeru provoditi mobing ili bilo kakav pritisak druge vrste nad kolegicom Sokolija-Begović, mogao sam jednostavno tražiti da nadležni inspekcijski organi utvrde da li je u tom slučaju ispoštovana zakonska norma. Nisam to učinio, niti ću to činiti.
6. Protiv mene tokom dvadeset i dvije godine rada nikada niti jedan/a student/ica nije podnio/ijela nikakvu prijavu, što se može provjeriti u evidenciji studentske organizacije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i u nadležnoj službi ovog fakulteta. Svake godine se na Filozofskom fakultetu obavlja evaluacija rada profesora od strane studenata/ica koji/e su zaštićeni/e anonimnošću u provođenju ankete, pa su u komentarima ankete mogli/e iznijeti pritužbe na moj rad. Nikada to niko od njih nije učinio. I ova činjenica se može provjeriti u dokumentaciji Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
7. Kolegici Begović-Sokolija kao asistentici na oblasti hrvatska književnost nikada nisam izdao niti jedno naređenje koje bi se kosilo s Pravilima Filozofskog fakulteta, Statutom i zakonskim normama. Naglašavam da sam prema njoj imao isključivo profesionalan i služben odnos.
8. Pravo kolegice Begović-Sokolija na trudnoću i rađanje djece duboko poštujem, kao i pravo svake druge žene na majčinstvo. O njenim pravima na trudnička bolovanja nisam mogao odlučivati, jer su propisana zakonskim normama, a o njenim trudničkim bolovanjima dobijao sam obavijesti od uprave fakulteta. Za vrijeme njenih trudničkih bolovanja nastavu sam pokrivao izborom demonstratora po odobrenju nadležnih organa fakulteta. Naglašavam da sam od smrti profesorice Gordane Muzaferije jedini profesor na oblasti hrvatska književnost, zbog odluke Vijeća odsjeka za književnost naroda BiH, donesene, čini mi se 2011. godine, da se za upražnjeno mjesto profesora na oblasti hrvatska književnost ne raspisuje konkurs, kako bi se, kako su naglašavali pojedini članovi Odsjeka, sačekalo da kolegica Begović-Sokolija doktorira za dvije godine i da se to radno mjesto čuva za nju. To se također može provjeriti u zapisnicima sa sjednica Odsjeka za književnost naroda BiH. Naglašavam da sam uz pomoć kolege Muhidina Džanke nastavu iz oblasti hrvatska književnost koja je prelazila dvostruku nastavnu normu uspijevao pokrivati uz velike napore.
9. Kolegica Begović-Sokolija nije doktorirala za te dvije godine, a probila je i sve zakonom predviđene rokove, pa je prošle godine morala zbog zakonskih odredbi biti odlukom nadležnih organa fakulteta udaljena iz nastavnog procesa i raspoređena na rad u biblioteci. S povrijeđenom nogom, u gipsanoj langeti, na štakama, dolazio sam na fakultet da završim njene nastavne obaveze, jer joj je po mom prijedlogu Vijeće Odsjeka za književnost naroda BiH i Nastavno-naučno na početku školske godine povjerilo nastavu iz dva predmeta iz oblasti hrvatska književnost.
10. Kolegica Begović-Sokolija pominje u svom tekstu da je 2012. podnijela organima Filozofskog fakulteta prijavu protiv mene za mobing. Tačno je samo to da je podnijela Vijeću Odsjeka za književnost naroda BiH Izvještaj o problemima u odvijanju nastavnog procesa na Katedri za hrvatsku književnost. Tamo je tražila da učestvuje u pripremanju ispitnog materijala i ocjenjuje seminarske radove. Ti se zahtjevi protive zakonskim normama. Naglasila je i da u akademskoj 2011/2012. godini samo nekolicina studenta/ica prisustvuje njenim vježbama tobože po mom nagovoru. Istina je da sam studente/ice primao na ispit ne provjeravajući da li imaju njen potpis, baš kao što nisam provjeravao ni da li imaju moj potpis za pohađanje nastave, jer su njihove prijave za ispit prošle kroz studentsku službu. Od tih formalnih stvari, smatram da je važnije znanje studenata na ispitu. Zato sam ih primao na ispit. Nikakve, dakle, prijave za mobing nije bilo. Ove se činjenice mogu provjeriti u dopisu koji je kolegica Begović-Sokolija uputila predsjednici Vijeća Odsjeka za književnost naroda BiH, prof. dr. Fatmi Hasanbegović.
*
Navedene, ali i neke druge činjenice, koje ću iznijeti pred nadležnim tijelima Filozofskog fakulteta i Univerziteta u Sarajevu u odbrani od optužbi za mobing u potpunosti demantiraju kolegicu Begović-Sokolija. One, zapravo, pokazuju da je kolegica Begović-Sokolija u odnosu na druge asistente/ice bila, zbog niza odluka Vijeća Odsjeka za književnost naroda BiH, u povlaštenom položaju, a nikako mobingovana. Njenu prijavu upravi Filozofskog fakulteta s optužbama za mobing podnesenu nakon nasrtaja Mahira Sokolije na mene, te kasniju medijsku hajku, govor mržnje na društvenim mrežama, organiziranu i orkestriranu mrežu na netu pod nazivom Kazaz napolje, te čitav niz laži i najtežih objeda promatram kao pokušaj da se skrene pažnja javnosti sa Sokolijinog čina i da me se u takvoj medijskoj i evo sad i institucionalnoj montaži etički i na svaki drugi način diskreditira i uništi moja univerzitetska karijera. Naglašavam da ove činjenice nikada ne bih iznio u javnost, ali kolegica Begović-Sokolija me prisilila na to.
Javno se zahvaljujem svima koji su me podržali. Beskrajno sam im zahvalan za to, a naročito onim studentima/icama koji/e svojim javnim potpisima rizikuju da u budućnosti imaju probleme s onima koji me medijski progone, a ovih dana nastoje to učiniti i na institucionalan način.
Enver Kazaz
